Martin Junaković, košarkaš Širokog, u intervjuu za MeridianSportBH je pričao o aktuelnoj sezoni i ostatku svoje karijere.
Martinu Junakoviću je ovo drugi mandat u dresu Širokog. Plejmejker iz Šibenika je za klub sa Pecare odigrao desetak utakmica tokom 2018. godine, a ove sezone je predvodnik tima koji se sa dosta uspjeha takmiči u Ligi BiH i ABA 2 ligi.
“Bio sam ovdje prije šest godina, stigao sam pred kraj sezone i odigrao sam desetak utakmica za oko dva mjeseca, a na kraju sam doživio neku sitnu povredu. Sada sam se odlučio za Široki najviše zbog privatnih razloga. Pošto imam malo dijete, odlučio sam biti što bliže svom Šibeniku, pa sam prihvatio poziv trenera Velića. Sredina mi odgovara jer sam sve mirniji što sam stariji, i privatno i u svakom drugom smislu. Ovdje imam dosta prijatelja još od prije šest godina, tako da nisam morao previše prolaziti kroz period prilagođavanja, znao sam šta me čeka.
Imamo jednu od najmlađih, a možda i najmlađu ekipu u ABA 2 ligi, čini mi se da nam je prosjek godina oko 21. S aspekta rezultata, sezona je vrhunska, a nadam se da ćemo je na takav način i završiti. Liga BiH raste, mislim da je Široki već standardan i ponovo ima visoke ambicije, a sada se aktivirala i Bosna Meridianbet, kao i banjalučki Borac. Tu su i veoma nezgodne ekipe iz sredine tabele, koje budžetom nisu u vrhu ali imaju zanimljive igrače. U svakom timu ima talentovanih košarkaša koji posjeduju potencijal da nastupaju u većim ligama. Igokea se priključuje kasnije, ali treba je uzeti u obzir kao najozbiljniji klub u BiH. U svakom slučaju, bh. šampionat je zlata vrijedan za skupljanje iskustva, prvenstveno za mlade igrače, kakvih mi u Širokom imamo dosta” – započeo je Junaković.
Naš sagovornik je u februaru napunio 30 godina, što ga čini najstarijim igračem Širokog ove sezone. Pred izabranicima Ivana Velića večeras je utakmica Lige BiH protiv Orlovika u Žepču, gdje bi pobjedom obezbijedili direktno učešće u ABA 2 ligi naredne sezone. Zatim slijedi posljednji turnir regionalnog šampionata čiji su domaćini upravo oni, a rivali će im biti Spartak, Šenčur i MZT. Širokobriježani su nedavno ostali bez najboljeg poentera Zeka Natala, ali su u ekipu stigli Karlos Pepin i Tim Tomažič.
“Baš smo nekidan računali, meni je ovo zapravo 14. profesionalna sezona, tako da sa toliko iskustva više i nemam bilo kakav pritisak. Ima težih dana kada bih volio da neko umjesto mene preuzme neki dio posla pa da se ‘sakrijem’ i odmorim, međutim znao sam šta me čeka i mislim da naši rezultati govore da kompletna ekipa i stručni štab rade vrhunski posao.
Zek Natal je bio klasičan skorer sa velikim brojem poena u rukama. Nažalost, imao je privatnu situaciju u kojoj mu je član porodice bolestan, a košarka u takvim momentima pada u drugi plan i bilo je za očekivati da će se vratiti kući. Nama naravno nije bilo svejedno, međutim način igre ne bi trebalo mnogo da se mijenja. Neki igrači će morati preuzeti više stvari na sebe, a dvojica novih članova ekipe se veoma dobro uklapaju i vjerujem da će nam donijeti potrebnu širinu kako bismo završili sezonu na najbolji mogući način.
Iskreno, na ABA 2 ligu gledamo kao takmičenje u kojem ćemo dati sve od sebe, pa ćemo vidjeti šta će nam to donijeti. Nemamo rezultatski pritisak, a u stvari nam je najbitnija utakmica ova koja slijedi u domaćem šampionatu, u gostima protiv Orlovika, gdje bismo pobjedom i teoretski obezbijedili učešće u regionalnom takmičenju i naredne takmičarske godine. Spartak je po meni glavni favorit za osvajanje ABA 2 lige, pa će duel na turniru na Pecari za nas biti festival košarke. Naravno, mi ćemo pružiti maksimum i pokušaćemo dobiti taj meč, pa ćemo vidjeti šta će se dogoditi. Ista stvar je i za naredne dvije utakmice, daćemo sve od sebe i pokušaćemo ih riješiti u svoju korist. Jedini cilj nam je da svi, od prvog do posljednjeg, damo sve od sebe, pa šta bude” – istakao je plejmejker Širokog.
Pored klubova sa ovih prostora (Šibenik, Cedevita, Šibenka, Cibona, Džoli, Ribola Kaštela, Zagreb, Ohrid, Široki, Zadar), Martin je nastupao za Nevezis u Prvoj ligi Litvanije (sezona 2018/2019) i Bulazak iz Druge lige Francuske (sezona 2022/2023). Približio nam je doživljaje iz svoje inostrane karijere.
“Litvanija je definitivno zemlja košarke, tamo nijedan drugi sport ne dolazi do izražaja. Bilo je izuzetno dobro iskustvo odigrati sezonu tamo, pogotovo u tim godinama. Liga je na neki način bila zatvorena, jer se iz nje nije moglo ispasti ukoliko najbolji klub iz nižeg ranga nema unaprijed organizovan budžet i odgovarajuću infrastrukturu. Oni drže do košarke, a to se iz mog iskustva najbolje vidjelo kada smo mi kao tada pretposljednji na tabeli igrali ‘na jednu loptu’ sa Žalgirisom u njihovoj dvorani koja je bila ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta. Kao gosti smo između ostalog uspjeli i slaviti protiv Ritasa.
Kod nas je nešto drugačije, ljudi nisu previše zainteresovani za dolazak na utakmice kada njihov klub igra protiv fenjeraša. To je ta kultura košarke, to se isplati vidjeti i doživjeti. Trener nam je prvo bio Litvanac, a pred kraj sezone ga je zamijenio Rus. Njihov način rada se ne razlikuje puno u odnosu na trenere sa ovih prostora, jer Litvanci izuzetno poštuju jugoslovensku staru školu košarke. Ima jako puno sličnosti u treninzima i filozofiji, fokus je na disciplini. To nije liga u kojoj dominira brza, ‘run and gun’ košarka, jednostavno se više pažnje posvećuje taktici, sitnim detaljima, pripremama za mečeve i sličnim stvarima” – istakao je Martin, pa dodao:
“U Francuskoj je drugačija priča, tamo dominiraju fizikalije. Druga liga Francuske se sastoji od dosta bivših prvoligaša, koji svake sezone imaju ambiciju da se vrate u društvo najboljih. Mladi igrači su fizički dominantni jer je liga tako nastrojena, napadi se završavaju veoma brzo. Meni je kao košarkašu koji voli fizičku i brzu igru odgovarala i Francuska, iako je tamo dosta manje discipline. Dozvoljavaju ti da uzimaš šuteve koje ne bi mogao uzimati kod naših trenera, što je meni odgovaralo. Igralo se bez neke pretjerane odgovornosti i dosta stvari je bilo dozvoljeno. Ipak, više volim ovu našu košarku sa nekim balansom, da se igra brzo, ali i da se stane kada je to potrebno”.
Prije nego što se preselio u Francusku, hrvatski košarkaš je od 2019. do 2022. nastupao za Zadar, sa kojim je 2021. uzeo duplu krunu, dok je godinu ranije osvojio trofej Kupa Krešimira Ćosića.
“Posljednja sezona u Zadru mi je možda bila najbolja u pogledu statistike iako smo ostali kratki za trofeje, međutim nije bilo priče o produžetku saradnje, nekako se znalo da je tu kraj. U klub su došli neki novi ljudi, promijenila se struktura, od uprave do trenera. Zbog neke ranije istorije sam znao da me niko neće zvati za novi ugovor, a nisam bio siguran ni da li zapravo želim da me zovu. U Zadru sam proveo baš lijep period, to je košarkaška sredina sa ogromnom vojskom ljudi koji prate ovaj sport. Osvojili smo i tri trofeja nakon dugog posta, pa mogu reći da sam proveo plodne tri godine tamo.
Između Šibenika i Zadra postoji ogroman rivalitet koji u nekim navijačkim momentima možda i pređe granice normale, ali to je folklor na koji ja kao neko ko je igrao u oba grada, a i u Zagrebu, ne gledam tim očima. Imao sam sreću što sam igrao u najvećim hrvatskim klubovima i svugdje sam bio korektan, uvijek sam davao sve od sebe, a to navijači cijene. Ja Zadar stvarno izuzetno volim i poštujem, a mislim da onaj ko ne voli svoje, ne može voljeti ni tuđe. Tim sam se vodio za koga god sam nastupao i uvijek sam bio maksimalno prihvaćen” – opisao je 30-godišnjak, pa se kratko dotakao i svog rodnog grada:
“Mislim da trend bavljenja sportom među djecom opada, drugačije je u odnosu na period kada sam ja bio klinac. U Šibeniku postoji samo jedna škola košarke i ona se zove Dražen Petrović, što dosta govori o tome kako naš grad gleda na Dražena. On se i dan danas posmatra kao neko ko je obilježio hrvatsku košarku i svima nama je ogroman uzor. Iz današnje perspektive, košarka kod djece opada, a drago mi je da se seniorski tim Šibenke polako vraća na pravi put. To je moj klub i konstantno ga pratim, u ABA 2 ligi su i znam da imaju ambiciju da dodatno rastu. Mlada su ekipa, a mislim da im ova sezona ne predstavlja realnu sliku jer su doživjeli dosta pehova, ali potpisom trenera Pandže pokazuju ambiciju i želju da se unaprijede”.
Vratili smo se u sezonu 2013/2014, kada je Junaković kao član Cibone osvojio ABA ligu. Zagrepčani su pod vođstvom Slavena Rimca na fajnal foru u Beogradu prvo srušili Crvenu zvezdu, a potom i Cedevitu.
“Ta sezona je počela bajno, sa ogromnim imenima uz odličnog trenera Spahiju. Složila se ozbiljna ekipa sa jakim strancima (Di Džej Strouberi, Met Džening, Džerel Blesingejm), međutim nastavak nije protekao onako kako se očekivalo, pa je prvo došlo do razlaza sa trenerom. U Evrokupu smo se mučili i u grupnoj fazi smo ostvarili samo jednu pobjedu. Došlo je i do finansijskih poteškoća, a stranci baš nisu imali volje da čekaju, osim Blesingejma, koji je iznio sezonu do kraja.
On je bio dosta karakteran tip, prihvatio je evropski mentalitet i na kraju je uz Darija Šarića najzaslužniji za titulu ABA lige. Veliko je pitanje hoće li hrvatski klub ikada više doći u priliku za tako nešto, takva sezona se dešava jako rijetko. Kao ekipa predvođena momkom od 19 godina smo prvo skinuli Zvezdu, a potom smo u finalu sa Cedevitom čak i mi sa sporednom ulogom imali osjećaj da ćemo doći do trofeja. Sve je išlo u tom pravcu. Sezona je prošla stvarno odlično, bila je privilegija igrati u takvom timu sa samo 19 godina” – prisjetio se Martin.
Junaković je prošao mlađe kategorije reprezentacije Hrvatske, sa kojom je 2010. osvojio zlatnu medalju na U-16 Evropskom prvenstvu. Za seniore je debitovao 2019. u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, a od tada ga nije bilo u nacionalnom timu. Za kraj razgovora, o ovoj temi je poručio sljedeće:
“Pošto igram jako dobru sezonu, dosta ljudi me u posljednje vrijeme pitalo kakva mi je situacija u vezi sa reprezentacijom Hrvatske. Moj stav je da se u suštini svako treba odazvati pozivu za nacionalni tim ako nema zdravstvenih problema. To je naša dužnost, čak i da treba samo ‘nositi vodu’. S druge strane, ja sam u svojoj glavi već davno prestao maštati i gledati u tom pravcu.
Da me neko sutra iz ovog ili onog razloga odluči pozvati, definitivno bih se odazvao, ukoliko bih bio u mogućnosti. Svima bi trebala biti čast biti dio reprezentacije. Ako bi do poziva došlo, prihvatio bih ga, ali definitivno o tome ne razmišljam, ne smatram da će me se zvati, niti da bi me se trebalo zvati prije nekog drugog. Dapače, igraju dobro i želim im da tako i nastave.”
Kolo pred kraj regularnog dijela sezone u Ligi BiH, Široki zauzima prvu poziciju na tabeli, a Martin Junaković i društvo će se u okviru 21. runde večeras od 19.30h sastati sa Orlovikom. U slučaju pobjede, i matematički će obezbijediti prvu poziciju, čime će izboriti direktan plasman u ABA 2 ligu.
Širokobriježani su u drugom rangu regionalnog šampionata trenutno četvrti, ali imaju samo trijumf zaostatka u odnosu na prvoplasirane Spartak i Zlatibor. Na predstojećem turniru na Pecari, 19. marta će igrati protiv ekipe iz Subotice, tri dana kasnije suparnik će im biti Šenčur, a 24. marta će odmjeriti snage sa MZT-om.
Piše: Nikola Ignjatić
