Dom je tamo gdje se osjećamo najsretnije, a srce Siniše Stevanovića ostalo je na Grbavici. To je već posebna ljubav o kojoj ćete, barem malo, moći pročitati u ovom razgovoru.
Svaki telefonski poziv sa Sinišom počinje standardnim pitanjem „Kako si, šta ima?“ i onda narednih sat vremena pričate samo o Želji. Fudbaler FK Mornar Bar govorio je za naš portal o svojoj karijeri, Partizanu, Željezničaru, trenutnom klubu kao i o drugim zanimljivim temama.
Trebao je biti projekat Partizana, ali zbog nefudbalskih stvari, o kojima nije želio mnogo pričati, završio je svoju epizodu u beogradskom klubu.
“To je opšte poznata priča, ja sam u Partizan došao kao karatista i nisam znao da šutnem loptu niti da hodam u kopačkama. Ostao sam sedam godina u Partizanu, prošao čitavu omladinsku školu, igrao šest mjeseci za prvi tim Partizana i trebao sam biti projekat za narednih deset Partizanovih godina. Međutim zbog nekih nefudbalskih stvari poslan sam na pozajmicu u Spartak i kada sam se ponovo vratio trener mi se nije ni obratio i rečeno mi je da ne računaju na mene.
To je ukratko moja karijera u Partizanu. Naravno bilo je tu lijepih momenata, druženja sa svim tim igračima, igranja protiv Perišića, Vilijana i često sam objavljivao to na svom Instagramu – Vilijan iz Šahktara prelazi u Čelzi, a ja iz Partizana u Spartak. Lijepo je sjetiti se tih početaka” – rekao je Siniša Stevanović.
Za Stevanovića je Partizan prva ljubav, a Željezničar ona prava.
“Volim Partizan ali da sam navijač to ne. Uvijek volim da vidim šta je Partizan uradio i napravio, ali ovo je drugo vrijeme. Ja sam strastveni navijač Želje i mislim da to nikad neće prestati što se tiče navijanja prema nekom klubu. Shvatiš to poslije nekog vremena što ljudi pričaju o toj bolesti prema Želji. Znaš, Partizan je negdje moja prva ljubav, a Željo mi je prava ljubav” – otkrio je on.
Kako god i o čemu god da pričate sa bivšim fudbalerom Željezničara, završite na tome da je jednakost za ljubav klub sa Grbavice.
“Period u Želji pamtim po ljubavi koja se rodila između mene i kluba. Željo je meni trebao da bude samo odskočna daska, ja sam se zaljubio u Želju i tu sam na kraju ostao. U Sarajevu sam se oženio, dobio dvoje djece i uvijek sam govorio da želim da ostanem tu da živim do kraja svog života. Jugoistok, taj čošak na terenu nema tog mjesta na svijetu gdje bih radije bio nego tu kad igra Željo. Bilo je svega i svačega i što bi rekao Amar da ja volim tu da crtam i karikiram ali to je ljubav. Nije u ljubavi sve uvijek bajno. Moraš da prođeš i dobre i loše stvari i kad sve to sabareš ljubav je jednako Željo” – nastavio je priču Stevanović.
Osvojen Kup BiH u sezoni 2017/18. za Stevanovića nije imao nikakvog smisla u tom trenutku jer je kako kaže s njim nisu mogli nikome „zamazati“ oči.
“Što se tiče tog trofeja u tom trenutku je bolje da ga nismo ni osvojili jer znam koliki je gnjev bio tada. Niko se tome nije radovao znajući šta smo tada propustili. Znam da bi mnogo sada dali sve za neki trofej i žao mi je što sam ja bio dio generacije koja je dva puta od gotovog napravila veresiju. Imali smo gotove stvari u svojim rukama, prokockali ih i gdje taj osvojeni Kup BiH nije mogao ni da zamaže oči ni bilo šta” – iskren je fudbaler Mornara.
Siniša Stevanović je bio blizu povratka u Željezničar, ali detaljnije o tome, zbog poštovanja prema Želji, nije želio.
“Momenat mog odlska iz Želje je najteža i najbolja odluka koju sam donio u životu. Možda će to navijačima zvučati lažno, ali to je prosto tako. Naiđe trenutak kada ti shvatiš da moraš da odeš i ja sam to shvatio i morao sam da otići. Željo zaslužuje samo najbolje, ja sam dao sve i možda to u tom trenutku nije bilo dovoljno i odlučio sam da odem. Imao sam želju da se vratim, bio sam blizu povratka u Želju prošlo ljeto, ali eto ostavimo ljudima da nagađaju zašto se to nije desilo” – rekao je Siniša Stevanović.
Bivši igrač Željezničara koji je za klub upisao skoro 150 nastupa misli da su se kriterijumi u biranju igrača snizili i da na terenu fale „kamikaze“ kakva je bila generacija iz 2016. godine.
“Željin DNK ne može da se probudi, to imaš ili nemaš. Ne može neko ko je maludušan i nema te krvi u sebi da ima taj DNK Želje. Mi smo te 2016. godine imali jedaneaset kamikaza na terenu, to su sve bili idioti: ja, Stana, Veca, Bogi, Aco, Zaha, Blagi, Lendra, Tuce… To su bili momci kojima je u svakom trenutku izbijala vatra iz očiju i to je bio Željo.
Mi smo to imali, ali ja to sad ne vidim. Poslije Ace ne vidim da to ima neko u sebi. Ne možeš ti poslije dvije, tri utakmice da ljubiš grb, moraš da osjetiš Želju i da osjetiš pritisak Želje kada izađeš na ulicu. Mislim da su se malo kriterijumi snizili. Ne sastavlja se tim po pekarama, kafićima, bioskopima itd.
Mnogi igrači su odlični ali nisu za Želju, npr. Filip Arežina je strašan igrač, odličan i sve pozitivno mogu da kažem za njega ali dečko nije mogao da iznese pritisak Želje. Ne vidim trenutno kvalitet u Želji poput Miroslava Stevanovića, Dade Sadikovića, Ermina Zeca, Sandija Križmana, Aleksandar Jovanović…”.
Nadu za preporod Željezničara Stevanović vidi u Denisu Ćoriću.
“Želji treba restart i sada je došao trener Denis Ćorić za kojeg je i sam Amar Osim rekao da je izuzetno talentovan, vrijedan i da je radnik. Sve se to pokazalo sada kada je vodio Posušje. Molimo se samo da će preporoditi Želju i da će se naš klub vratiti tamo gdje treba da bude. Da navijamo rahat dok se Željo bude borio sa Sarajevom i Zrinjskim za ta najviša mjesta. Ne može cilj biti izlazak u Evropu, to je Željo. Ne mogu igrači dolaziti u Željezničar da oživljavaju svoje karijere” – kaže Stevanović.
Neizbježna tema za razgovor sa Stevanovićem je sarajevski derbi koji se po njegovom mišljenju itekako razlikovao od ovog koji se igra trenutno.
“Utakmice protiv Sarajeva su bile apsolutna mržnja. U ono vrijeme je to bilo zaista drugačije, to su bili derbiji kada je bilo bitno da pobijediš i da nekog prebiješ na terenu. Sjećam se Leona Benke, Amara Rahmanovića to su bili ozbiljni mangupi na suparničkoj strani. Rahmanoviću se na terenu ličnost izobliči i ne znam da li je on mrzio više mene ili ja njega. Mislim da su neki derbiji i bili lični konflikt između mene i Amara Rahmanovića, to je naravno sada već prošlo i nismo djeca ali to se tražilo na derbiju.
Ista priča je sa Velkoskim, Dupovcem i onda Ahmetović koji je u posljednih deset godina zajedno sa Bilibijom i Vagnerom najbolji špic ove lige. Derbi je bio rat, ti ukližeš da uzmeš loptu i iskoristiš priliku da ga udariš. To je bio rat sa obje strane i to se stvarno dešavalo” – prisjetio se on.
Nakon rastanka sa FK Željezničar, Stevanović je karijeru nastavio u FK Mornar Bar s kojim je ove sezone napravio historijski uspjeh. Klub je završio na drugom mjestu Meridianbet 1. CFL i igraće kvalifikacije za Ligu konferencija.
“Susretao sam se sa omalovažavanjem i nekim lošim komentarima, ali postoij neki lični motiv da po stare dane igram Evropu i to sa jednim malim klubom. Čast mi je što sam dio stogodišnjice još jednog kluba i što smo napravili istorijski uspjeh, završili smo drugi na tabeli i kvalifikovali se Ligu konferencija. Slažu mi se kockice i neke lijep stvari ovdje i kad već nisam imao priliku da završim karijeru u svom voljenom klubu, vjerovatno ću završiti ovdje na moru” – iskren je fudbaler Mornara.
U istom žrijebu sa crnogorskim klubom za koji nastupa Stevanović bilo je i Sarajevo. Sudbina je odlučila da, bar za sada, od te utakmice nema ništa.
“Mi smo nagazna mina i svi su protiv nas favoriti, ali mi smo se namjestili i nije ovo sve slučajno. Sarajevo je bilo u našem žrijebu i ko zna zašto je to dobro, vjerovatno bi me kao i uvijek sa istoka dočekalo nešto. Tako da možda je i bolje što ih nismo izvukli. Nadam se da ćemo napraviti dobre rezultate i da će se nešto dobro izroditi. Ne idemo tamo na izlet pokušaćemo da ih iznenadimo” – zaključio je on razgovor.
Lejla Šabanović
