Fudbalska reprezentacija Italije po treći put u nizu neće ići na Svjetsko prvenstvo.
Ista ta selekcija ima u svojim vitrinama četiri pehara namjenjena šampionu svijeta.
Registruj se, odmah verifikuj nalog i odigraj pet besplatnih sportskih tiketa, izvrti 20 free spinova vrijednih 2 KM i uzmi free runde na Lucky’s 6!
Kada je Esmir Bajraktarević postigao gol s bijele tačke, reprezentativci Bosne i Hercegovine su počeli slaviti plasman na Mundijal, a u Italiji je zavladao šok. Nekada velika sila, država koja je prije pet godina bila prvak Evrope ponovo ne ide na Svjetsko prvenstvo.
Prije svega se Italijani moraju zapitati da li je Đenaro Gatuzo koji kao trener nije imao dobrih rezultata pravi izbor za selektora. Taj isti Gatuzo je zajedno s svojim pomoćnikom Đanluiđijem Bufonom osvojio titulu prvaka svijeta 2006. godine i to finale protiv Francuske im je inače posljednje u eliminacionoj fazi na ovom takmičenju.

Zadnju pobjedu su ostvarili u prvom kolu 2014. godine protiv Engleske, a onda su ih Sjeverna Makedonija, Švedska i Bosna i Hercegovina zaustavile na putu to najvažnijeg turnira u svijetu fudbala.
Možemo se vratiti baš u tu 2006. godinu kada su postali prvaci svijeta. Na svakoj poziciji su imali bar jednog igrača svjetskog kalibra, o odbrani ne treba ni pričati. A u isto vrijeme se dogodio čuveni “Kalčopoli” i poslije toga više ništa nije isto u italijanskom fudbalu.
Ako je Serija A do tada bila u vrhu evropskog fudbala, zadnjih godina pada sve niže po atraktivnosti. Od samog “Kalčopolija” sve se manje ulagalo u klubove, jesu uspjevali da dovedu igrače poput Kristijana Ronalda u klubove, ali kao i titula na prvenstvu Evrope 2021. godine, sve je to bilo na krilima rada do čuvene afere.
Svi ljubitelji fudbala će vam reći da ne pamte lošiju Italiju i igrače s upitnim kvalitetom. To je rezultat rada u klubovima od te titule prvaka svijeta, a mnogi su se pitali gdje su Italijanima nestali pravi napadači. Trenutno najbolji strijelac reprezentacije je Mojze Kin s 13 golova, a nekada su u svojim redovima imali Roberta Bađa, Alesandra del Pijera, Filipa Inzagija, Kristijana Vijerija.
A Itália de 2002 era absurda! Teria grandes chances de chegar na final da Copa se não fosse o roubo contra a Coreia do Sul. pic.twitter.com/HKIzvvOkyy
— Curiosidades Europa (@CuriosidadesEU) January 24, 2026
Da brinu o stanju u italijanskom fudbalu od Gatuza do ljudi u Savezu već sinoć bi podnijeli ostavke. Ima Italija sigurno sasvim dovoljno pametnih ljudi u fudbalu koji prije svega treba da im naprave novi plan.
Ne trebaju puno lutati, dovoljno je pogledati čuveni njemački plan s početka vijeka, nakon što su ispali u grupi na Evropskom prvenstvu 2000. godine. Osnovali su preko 300 regionalnih centara za treniranje mladih, odlučili su se kakav će stil fudbala gajiti, svi klubovi su dobili zadatke na čemu više moraju raditi s mlađim igračima. Rezultat svega toga je titula prvaka svijeta 2014. godine i velika imena poput Manuela Nojera, Tomasa Milera, Bastijana Švajnštajgera, Mesuta Ozila.
S obzirom da je Italija zajedno s Turskom domaćin šampionata Evrope 2032. godine to bi im trebao biti prvi cilj da naprave konkurentan tim. Sigurno je da na Apeninskom poluostrvu ima talentovanih mladih fudbalera, samo moraju postati svjesni da se mora početi drugačije raditi od onoga što rade zadnjih godina i naravno apsolutno su potrebna veća ulaganja, jer gledajući ostale lige petice, tu Italija zaostaje prije svega po infrastrukturi.
Trebaće im dosta vremena da se oporave od ovog šoka, no šta god sada mislili o Italiji to je velika fudbalska zemlja i potrebna je svjetskom fudbalu, jer su kroz istoriju igrači poput Dina Zofa, Franka Barezija, Đanfranka Zole Paola Maldinija, Andree Pirla bili razlog što su mnogi zavoljeli ovu igru.


