Aleksandar Kosorić: Kad se derbi izgubi najbolje je propasti u zemlju i ne postojati

Aleksandar Kosorić je najdublji trag u svojoj karijeri ostavio u dresu FK Željezničar. Osim za Plave sa Grbavice nastupao je Kosorić za Romaniju sa Pala, Slaviju, Partizan, Rad, Radnički, Radnik iz Bijeljine, Erbil, Spartaks i Balzan. Od premijerligaških terena oprostio se u dresu Želje ali karijeru je odlučio završiti tamo gdje je sve počelo.

Posljednji razgovor sa nekadašnjim kapitenom FK Željezničar vodili smo na Grbavici dan njegovog odlaska, a on nam je otkrio da li se pokajao zbog te odluke.

Generalno, dosta stvari se promijenilo kako kod mene, tako i u klubu. Odluku koju sam donio u tom trenutku je možda bila i najbolja odluka i iz ove perspektive se ne kajem jer jednostavno je to bilo neminovno da se desi i vrijeme je to pokazalo” – počeo je razgovor za MeridianSportBH Aleksandar Kosorić.

Na svakoj domaćoj utakmici imamo priliku vidjeti koliko se navijači obraduju dolasku Aleksandra Kosorića, a on nam je otkrio šta prokomentariše na tribini.

“Nisam navikao ranije da gledam utakmice sa tribine, a da nisam direktni učesnik i znam nekad i prokometarisati nekog igrača što nije odigrao nešto, što nije vidio nešto, a u stvari znam koliko je to teško kada se na terenu. Imao sam jako korektan odnos prema svim navijačima, simpatizerima i svima koji su dolazili na utakmicu i drago mi je kada ih sretnem i kada mi se obraduju kao i ja njima. Uvijek je tema Željo i ta tema nikad neće prestati”.

Za Kosorića i oprost od Željinog dresa nisu bili presudni samo rezultati i loše igre.

Rezultati i loše igre u tom period Želje nisu bile presudne da donesem tu odluku. Bilo je tu drugih faktora koji su uticali, malo sam se potrošio, došao sam u neke pozne godine i kada sve to sagledam bila je to neminovna odluka da porazgovaram s ljudima da se rastanemo iz raloga misleći da otvorim poziciju mlađim igračima jer Željo treba da ima bolje rezultate od tih trenutnih – istakao je on.

Aleksandar Kosorić je upisao 188 nastupa, četiri gola i šest asistencija u dresu FK Željezničar, a ono što mu fali sa timom sa Grbavice je barem jedan osvojeni trofej.

“Radi trofeja sam se i vraćao u Željezničar i raskidao ugovore u inostranstvu iz želje za trofejom. Mislim da smo te famozne godine pred koronu bili najbliži i sa ove tačke gledišta mislim da bi mi to stigli. Skoro sam se našalio na račun toga jer sam imao priliku da igram sa stvarno istinskim legendama Želje na Hasetovom turniru u Skenderiji i rekao sam im dok vas nisam sreo, nisam osvojio trofej sa Željom. To je bilo u šali, ali jednostavno bila je čast dijeliti svlačionicu sa tim ljudima” – kazao nam je.

Bilo je neminovno da sa nekadašnjim kapitenom Željezničara započnemo priču o Želji ali vratit ćemo se hronološki na početak njegove karijere.

“Sjećam se prvih koraka jer i dan dan se susrećem sa ljudima koji su bili tu na početku moje karijere i skoro sam pričao sa jednim čovjekom o tome da li se sjeća prvog trenutka kada sam došao da se upišem. Jednostavno tada nije bilo kao danas škole fudbala i svi mogu trenirati, bilo je selektiranje treninga i onda odluče da li možeš ostati ili ne. Na prvom treningu su mi rekli da nema mjesta za upis i morao sam sačekati nekoliko mjeseci i da ponovo dođem. To su neki počeci kojih se vrlo rado sjetim i jednog trenera koji nažalost nije više među nama, on je preminuo prije nekih desetak godina, i uvijek je komentarisao i govorio ako ovaj mali ne bude igrač ja ću sve svoje licence pocijepati. Lijepo se sjetiti tih nekih prvih početaka i prvih koraka”prisjetio se Kosorić.

Odlične partije u dresu Slavije, kao i nastupi za mladu reprezentaciju BiH bili su prekretnica u karijeri Aleksandra Kosorića koji je napravio veliki iskorak i potpisao za Partizan.

Počeo sam igrati standardno prije mog prelaska iz Slavije u Partizan i naravno tu je dosta pomogla i nastupi za mladu reprezentaciju BiH. Klupski fudbal je jedno, a reprezentacija drugo i mnogo više doprinosi svakom igraču u karijeri i u nastavku karijeri. Tako je bilo i meni u tom trenutku. Imao sam dvije ili tri opcije i tada je Partizan bio najkonkretniji. Kada su me nazvali da razgovaramo, bio sam u čudo da li je to stvarno realno ili ne jer je to bio ogroman iskorak u mojoj karijeri i prevelik zalogaj doći u jedan klub kao što je Partizan. Iz ove tačke gledanja, Partizan je možda tad bio i najbolji u posljednjih 20 godina jer je jednostavno bila takva generacija igrača gdje nije bilo lako doći, a ne izboriti se za mjesto u timu” – istakao je Kosorić.

Nešto što se uvijek pominje kroz razgovore je ta povezanost između Željezničara, Partizana i Hajduka. Tačnije, ljudi koji navijaju recimo za Partizan pored toga na Balkanu vole Željezničar i Hajduk I to nam je u razgovoru najbolje objasnio bivši selektor BiH Savo Milošević. Aleksandar Kosorić je nastupao za dva od tri pomenuta kluba, pa smo ga morali pitati za koga navija u Hrvatskoj.

Stvarno jeste to slučaj. Nekako je uvijek bila ta povezanost između Želje, Partizana i Hajduka. Kada pratim Hrvatsku, ja navijam za Hajduk da osvoji titulu jer jednostavno to je neki DNK koji imaju Željo, Partizan i Hajduk. Jednostavno to su bili radnički klubovi i nisu bili klubovi sistema i možda je to neka uska povezanost. Imao sam priliku da igarm za Partizan kada je klub stvarno imao dobre rezultate i stadion je bio ispunjen do posljednjeg mjesta i navijači su nevjerovatni ali kroz sve to gledanje pravio bih paralelu Željo i Partizan i rekao bih možda su Željini navijači su možda u manjem broju ali imaju veću ljubav, bliži su klubu i žive za klub. To je neki moj utisak koji sam stekao, možda jer sam u Želji imao veći uticaj na igru pa sam sve to drugačije doživljavao. Nije floskula kad kažem da nema niko ovakve navijače ali ljubav koju imaju Željini navijači je nevjerovatno– rekao je Kosorić.

Aleksandar Kosoric
Miroslav Tanasković/MeridianSportBH

Posebno iskustvo bivši kapiten Plavih imao je u Iraku.

“Zanimljivo iskustvo u Iraku. Sam poziv u Irak je bio čudan. Dobio sam poziv trenera iz Hrvatske i mislim da sam u tom trenutku bio jedini Evropljanin u klubu. Nisam imao nikakvu sliku o fudbalu, tu se više išlo prema novcu. Bilo je presudno da napravim iskorak da odem i napravim neki ozbiljniji ugovor ali kada sam otišao liga je bila teška. Bilo je 20 klubova, velika zemlja, puno putovanja, stadioni kod većine klubova ispunjeni do posljednjeg mjesta. Imam dva derbija koja nikada u svom životu neću zaboraviti jer smo jedva živu glavu izvukli.

Dođete dva sata prije utakmice, pun je stadion, ne mogu vas ni vojska ni policija obezbijediti koliko vas gađaju raznoraznim predmetima i poslije utakmice. Poslije tog jednog derbija sam rekao kako ne mogu tamo više igrati fudbal jer mi je bilo neshvatljivo da sudiji kažem neke stvari da mora prekinuti utakmicu i da mi on kaže dobrodošao, ovdje je tako.. Jednostavno to je neka strast prema fudbalu i to je nešto što mi je bilo neshvaljitvo za mene. Odigrao sam tamo jednu cijelu sezonu i možda je pred kraj ta sigurnosna situacija postala malo nesigurna i nisam želio da ostanem. Često pomenem taj klub i uzimam ih za primjer koliko su ljudi pošteni i koliko su bili korektni prema meni. Nisam želio da ostanem tamo samo zbog situacije koja je bila jer ne može novac biti prije zdravlja I života” .

Zanimljivo iskustvo u Iraku rezultiralo je i brojnim anegdotama, a Kosorić nam je ispričao jednu.

“Bilo je previše anegdota. Bio sam u klubu gdje sam imao Arape i Kurde i to je meni uvijek bilo neshvatljivo. Jedna je zemlja ali Kurd kaže da on živi u Kurdistanu i to je tako. Pola autobusa neće da sjedi zajedno. Igrač iz Kurdistana i igrač iz nekog centralnog dijela neće da sjede zajedno, a na terenu je sve ljubav i to je meni bilo neshvatljivo”.

Aleksandar Kosorić se iz želje za trofejom i ljubavi prema Želji na Grbavicu vratio na poziv Amara Osima.

“Kada je došao poziv gospodina Amara Osima ja sam imao važeći ugovor još godinu dana na Malti i rekao sam mu da ću da pozovem predsjednika kluba i da raskinem ugovor. Predsjednik kluba je bio čovjek koji je iz svijeta biznisa, čovjek koji tu dođe dva puta godišnje jer živi u Australiji i on je pokušao da me ostavi i nudio mi je finansije ali ja sam rekao ne. To je moja ljubav, moja želja i jednostavno taj poziv se ne odbija. Sama situacija u tom trenutku što na tabeli, što s ciljevima jer nam je primarni cilj bio da budemo prvaci i ta generacija je bila jako kvalitetna. Dosta igrača s kojim sam igrao, dosta Željine djece i mislim da je to pravi trenutak za povratak i trofej. Desila se ta korona gdje je sve krenulo u nekom drugom smjeru”.

kosoric
Foto: FK Željezničar/Facebook

Priču smo sa bivšim kapitenom Plavih nastavili o Amaru Osimu.

“Amar Osim je Željo. Cijela porodica Osim je kroz historiju vezana za Želju. To je čovjek s kojim ja uvijek imam rado kontakt i nekako svi mi igrači smo vrlo rado voljeli raditi s njim. Uvijek imamo neke angedote I nikad ih ne bismo mogli prepričati koliko ih ima. To je čovjek koji jednostavno ima svoj šarm i uvijek imam riječi hvale. Dugo bi nam trebalo što se tiče Amara i njegovih sastanaka i kažem to je samo da poželite da jednom prisustvujete tome. Kada vas kritikuje poslije utakmice i pogrdnim riječima, tebi je drago jer je taj čovjek to znao da donosi i da ulazi u psihu svakog igrača. Mogao je on dosta da motiviše jer je znao psihologiju igrača i sa svakim je znao da pregovara, razgovara oko ugovora, produživanja, potpisivanja raznoraznih reprograma i on je nekako uvijek bio upravu i na kraju se vi njemu izvinete za sve. Tako je bilo i u svlačionici, jednostavno on te svojim postupcima i pričom dovede da na kraju ti kažeš da upravu si šefe i nisi mogao imao drugo mišljenje”.

Kroz razgovor smo već pomenuli “Manijake” ali ponovo je Kosorić ispričao šta oni predstavljaju za njega.

“To je jedna velika emocija, jedna velika ljubav i ljudi s kojima sam se družio i još uvijek se družim je nešto što se ne može riječima opisati. Oni su nevjerovatni. Kada sam u drugom mandate izašao ponovo na Grbavicu pred te ljude, taj huk sa tribina i sada se naježim kada se sjetim toga. U tom periodu je Grbavica dobila potpuno drugi izgleda i to je nešto što morate da doživite”.

Kakav je osjećaj izgubiti derbi, a kakav je osjećaj pobijediti derbi?

“Kad se derbi izgubi onda je najbolje propasti u zemlju i ne postojati. Želiš da samo što prije dođe druga utakmica, a isto tako kad pobijediš najsrentiji bi bio da je to kraj prvenstva i da uživaš u tome jer gdje god da dođeš narednih sedam dana je samo ta tema i samo se o tome priča. Kad pobijedš onda je lako I ideš sa osmijehom, a kada ga izgubiš onda je to veliki psihološki udarac kako na pojedinca, tako i na cijelu ekipu”.

Aleksandar Kosorić je posljednji derbi proveo na klupi i ono što mu je najviše falilo je manjak želje za pobjedom.

“To je jedini derbi koji sam proveo na klupi i jednostavno ne možeš da pomogneš jer direktno ne utičeš na terenu. Ono što mi je u tom trenutku najviše zasmetalo, meni kao iskusnijem igraču, je upravo ta strast o kojoj smo maloprije pričali. Nisam vidio nijedan trenutak da neko nekome ukliže, da je to malo oštriji start, da imaš želju da pobijediš i nekako je to ono što mi je najviše zasmetalo. Nije problem izgubiti derbi kada ti daš sve od sebe, možda su ljudi u tom trenutku bili bolji od tebe ili imali više sreće ali kad izgubiš derbi a vidiš da nisi dao 100% od sebe to onda posebno boli”.

Postavi odgovor