Završilo je drugo kolo kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo koje će se 2026. godine igrati u SAD, Meksiku i Kanadi. BiH ima početak kvalifikacija iz snova, te na svom kontu ima osvojenih maksimalnih šest bodova. Za portal MeridianSportBH govorio je bivši reprezentativac Anel Hadžić s kojim smo razgovarali o njegovoj karijeri, reprezentaciji, Mundijalu, te o trenutnim kvalifikacijama i igri naših Zmajeva.
Za sami početak razgovora sa Anelom smo prokomentarisali start naših Zmajeva u kvalifikacionom ciklusu i osvojenih šest bodova.
“Ove dvije pobjede su ogroman korak naprijed! Osvojiti šest bodova na startu kvalifikacija je nevjerovatno važno, jer nam daje i samopouzdanje i bolju poziciju u grupi. Protiv Rumunije smo pokazali karakter i odigrali zrelu utakmicu, iskoristili šanse kada je bilo najpotrebnije i zasluženo slavili. Protiv Kipra smo dominirali, kontrolisali igru i još jednom dokazali da imamo kvalitet i ozbiljne ambicije. Najvažnije je da ekipa izgleda kompaktno, borbeno i odlučno – ako nastavimo ovim tempom, imamo dobre šanse za plasman na Svjetsko prvenstvo!”
Bivši reprezentativac BiH i dalje prati svaku utakmicu našeg tima, a otkrio nam je i da sa kapitenom Edinom Džekom često priča o reprezentaciji.
“Reprezentacija mi je i dalje u srcu, pratim svaku utakmicu i proživljavam svaki gol, svaki duel. Edin i ja smo ostali veliki prijatelji, često pričamo o fudbalu i reprezentaciji. On je legenda, vođa i čovjek koji nikada ne odustaje. Vjerujem u ovu ekipu i u to da će doći njihovo vrijeme da ponovo naprave velike stvari.Uvijek vjerujem u ovu reprezentaciju! Znamo da nije lako, ali ako budemo igrali s pravim srcem, borbenošću i jedinstvom, sve je moguće. Bitno je da momci vjeruju u sebe i da osjete podršku navijača. Na kraju dana, fudbal zna biti nepredvidiv, a kada igraš za Bosnu i Hercegovinu, uvijek imaš dodatnu snagu jer znaš koliko to znači svima nama”.
Vratili smo se na period kada je Hadžić prvi put dobio poziv selektora, a on nam je ispričao kako se osjećao u tom trenutku.
“Poziv u reprezentaciju je nešto o čemu svaki igrač sanja od malih nogu. Sjećam se tog trenutka kao da je jučer bilo… Telefon zvoni, javlja se selektor i govori mi da sam na spisku. Srce mi je tada preskočilo nekoliko otkucaja. To je bio trenutak kada shvataš da se sav trud, znoj i odricanje isplate. Osjećaj ponosa bio je neizmjeran jer znaš da ćeš obući dres svoje domovine i predstavljati narod koji te podržava svim srcem”.
Hadžić će se uvijek sjećati debija u dresu BiH ali i atmosfere koja je tada vladala u timu.
“To je bila čista emocija i čast. Kada obučeš taj dres i izađeš na teren, ne igraš samo za sebe, već za cijelu naciju, za svakog navijača, za svaku suzu radosnicu i svaku pjesmu koja odjekuje tribinama. Osjećaš tu odgovornost i znaš da moraš dati sve od sebe, jer svaki duel, svaki pas i svaki gol nosi ime Bosne i Hercegovine. Atmosfera je bila nevjerovatna! Bili smo kao porodica, svi smo se držali zajedno, podržavali jedni druge i vjerovali da možemo ostvariti velike stvari. I van terena smo provodili dosta vremena zajedno, šalili se, pričali o svemu – ta povezanost se vidjela i na terenu. Kada znaš da neko igra za tebe isto koliko i za sebe, tada si spreman dati i posljednji atom snage”.
Odlazak BiH 2014. godine na Svjetsko prvenstvo u Brazil je i dalje najveći uspjeh reprezentacije BiH.
“To je bila kruna svega što smo radili! San svakog fudbalera je da igra na Mundijalu, a mi smo tamo predstavljali malu, ali ponosnu naciju. Osjećaj kad smo izašli na teren, slušali himnu i vidjeli naše navijače na tribinama – to je nešto što se ne može opisati riječima. Znali smo koliko to znači svima kod kuće, koliko ljudi plaču od sreće, koliko su ponosni što je Bosna i Hercegovina na svjetskoj fudbalskoj mapi”.
Utakmica koju će bivši reprezentativac posebno pamtiti je ona protiv Irana.
“Igrao sam na utakmici protiv Irana, koju smo pobijedili 3:1 i to je nešto što ću pamtiti do kraja života. To nije bila samo pobjeda, to je bila historija! Prva pobjeda Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu, prvi put da smo osjetili slast trijumfa na najvećoj fudbalskoj sceni. Sjećam se trenutka kada sam istrčao na teren, kada sam pogledao oko sebe i vidio naše ljude na tribinama, kada je himna krenula – srce je lupalo kao nikada prije. Znao sam da igram ne samo za sebe, već za cijelu zemlju, za svakog čovjeka koji je godinama sanjao da vidi Bosnu i Hercegovinu na Mundijalu. Osjetio sam ponos, uzbuđenje, ali i odgovornost. Kada je sudija odsvirao kraj, kada smo slavili tu historijsku pobjedu, emocije su bile nevjerovatne. Znali smo da nosimo ovaj trenutak kući, da će se pamtiti generacijama. To nije bila samo pobjeda u fudbalu, to je bila pobjeda za naš narod, za našu domovinu, za svu djecu koja sanjaju da jednog dana zaigraju za Bosnu i Hercegovinu.To su trenuci zbog kojih voliš fudbal. To su trenuci koji se ne zaboravljaju”.
Nakon priče o reprezentaciji BiH sa Anelom smo prokometarisali i početak njegove karijere koji je vezan za SV Ried.
“Početak karijere bio je vrlo izazovan, bio sam mlad ali izuzetno motivisan da uspijem. Uložio sam mnogo truda i odricanja kako bih napredovao, a to mi se vrlo brzo vratilo jer sam postao standardni igrač u Riedu. Najveća podrška mi je bila porodica koja je uvijek vjerovala u mene, ali i cijeli klub. Znali su da mogu i da vrijedim što mi je dalo dodatnu motivaciju da se dokažem. Početak moje karijere je isključivo vezan za SV Ried, kod njih sam prošao akademiju i upravo tu napravio prve profesionalne korake”.
Bivši reprezentativac BiH posebno će pamtiti dvije utakmice u dresu SV Ried-a.
“Kada sam debitovao za prvi tim, osjećao sam nervozu ali i ponos. Bio je to trenutak u kojem sam znao da na neki način vraćam svojim roditeljima za svu podršku koju su mi pružali od prvog dana. Dvije utakmice posebno pamtim u dresu SV Ried, a to je osvajanje kupa i prolaz u Play-off 2011. godine protiv Brondbyja gdje sam u 88. minuti postigao gol za prolaz dalje. Međutim, taj trenutak je bio i veoma težak za mene jer sam u tim trenucima izgubio dedu, osobu za koju sam bio jako vezan”.
Sturm je bio prekretnica u Hadžićevoj karijeri jer je tada dobio i poziv u reprezentaciju BiH.
“Bilo je vrijeme da napravim iskorak i promijenim sredinu. Kada je stigla ponuda Sturma, znao sam da je to pravi potez jer se radi o velikom klubu koji ima bagatu tradiciju. U Sturmu sam se dodatno afirmisao kao igrač, a posebno mi je značilo to što sam postao reprezentativac BiH i što sam kao njihov igrač otišao na Svjetsko prvenstvo. Taj period je bio ključan za moj razvoj, ne samo kao igrača nego i kao osobe”.
Anel Hadžić je karijeru nastavio u Eskisehirsporu, a potom je igrao i u Videotonu.
“Prilagodba na Eskisehirspor i novu ligu mi nije teško pala. Turska liga je veoma kvalitetna i jaka, a ja sam se u Eskisehirsporu osjećao odlično od prvog dana. Atmosfera je bila nevjerovatna, a navijači pravi fanatici. Strast i ljubav prema fudbalu u Turskoj su na vrhunskom nivou, što mi je dalo dodatnu motivaciju da uvijek pružim maksimum na terenu. Nakon kratkog perioda u prethodnom klubu, uslijedio je transfer u Videoton. Prilagodba na novu sredinu jer bila izazovna ali i pozitivna. Klub je imao odlične uslove za rad, a timska atmosfera mi je pomogla da se brzo uklopim. Bio sam zadovoljan formom i osjećao sam da mogu još napredovati i doprinosti ekipi”.
Ispričao nam je Hadžić i kako je za njega izgledalo kada je ostao bez profesionalnog angažmana.
“Biti bez kluba jedan je od najtežih trenutaka za svakog profesionalnog fudbalera. Osim što se suočavate s neizvjesnošću, važno je ostati motivisan i fizički spreman. Koristio sam taj period da dodatno radim na sebi, kako fizički tako i mentalno. Kada se ukazala prilika za povratak u austrijsku ligu, bio sam spreman i motivisan da se vratim na teren”.
Za sami kraj razgovora sa Anelom Hadžićem smo prokomentarisali njegov kraj karijere, trenutni posao, kao i mogućnost njegovog povratka u fudbal u nekoj drugoj ulozi.
“Odluka o završetku karijere nikada nije laka, posebno kada ste cijeli život posvetili fudbalu. Ipak, došao je trenutak kada sam osjetio da je pravo vrijeme za novi početak. Imao sam jasnu viziju o budućnosti i želio sam usmjeriti energiju ka novim izazovima. Pokretanje biznisa u Dubaiju bio je uzbudljiv korak. Iako nije direktno povezan sa fudbalom, sportski mentalitet, disciplina, strategija i timski rad, pomogao mi je u poslovnom svijetu. Naravno, ljubav prema sportu uvijek ostaje, pa mogućnost da se u budućnosti uključimo u neki projekat vezan za sport nikada nije isključena”.
