Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine kreće u novi ciklus. Ovaj put, biće to sasvim novi početak za nacionalni tim.
Kada je Ivajlo Petev prije više od tri godine preuzeo Bosnu i Hercegovinu, postalo je jasno da odnosi NFSBiH i legende reprezentacije Sergeja Barbareza nisu dobri. Vidio je sebe na tom mjestu bivši kapiten, kao i ogroman dio nacije, ali Savez nije mislio tako. Nakon riječi sa obje strane, niko više u skorijoj budućnosti nije očekivao Barbareza pored klupe.
U međuvremenu, nakon Peteva smijenili su se Faruk Hadžibegić, Meho Kodro i Savo Milošević. Bez rezultata, ideje i ikakvih naznaka bolje budućnosti. U tišini, krenuli su pregovori ponovo sa Barbarezom, i danas, on ispred sebe ima četiri godine da vrati Bosnu i Hercegovinu na fudbalsku mapu, podršku Saveza i podršku navijača. Komplet koji Zmajevi nisu imali skoro deset godina.
“Vrlo intenzivnih četiri-pet dana. Nadam se da će tako i nastaviti, ne bojimo se posla i imamo želju da radimo. Tako da taj intenzitet i osjećanja želimo da zadržimo” – rekao je na početku razgovora za MeridianSportBH Sergej Barbarez.
Odmah je istakao da je intenzivno pratio Premijer ligu Bosne i Hercegovine, te da u njoj vidi potencijal za nacionalni tim.
“Bilo bi suludo ne davati šansu bh. ligi da se pokažu i dokažu. Mi vodimo računa o tome da imamo osjećaj prema našoj ligi i da imamo reprezentativca, direktno ili iz U-selekcija. Svakako da nam je to želja, kako ste rekli juče smo gledali utakmicu između Veleža i Sloge Meridian danas idemo opet u Mostar i gledamo Zrinjski-Sarajevo. Imamo planova, putujemo, radimo” – istakao je Barbarez i dodao:
“Puno mojih bivših kolega i prijatelja su tu i naravno da nas to zanima da li će neko uspjeti doći u reprezentaciju. U Mostaru imamo dva premijerligaša i to mi je pod ruku da gledam te utakmice.”.
Novi selektor Bosne i Hercegovine istakao je da je stručni štab dogovoren, ali da su još uvijek u toku pregovori sa Zlatanom Bajramovićem.
Ono što je utisak svima da je nedostajalo Zmajevima, jeste energija kao što su nekad sa njom igrali upravo Barbarez, Emir Spahić. Tu energiju, sada će kao selektor pokušati prenijeti igračima.
“To nam je svakako cilj. Sigurno da to u zadnje vrijeme nije bilo na top levelu što se tiče ponosa i patriotizma. Dešavanja okolo su dovela do toga da se to možda i ne može postići. To nam je primarni cilj kroz komunikaciju sa svima, ne samo sa igračima već i sa savezom, navijačima, publikom i medijima. Želimo da vratimo taj osjećaj i da pokušamo krenuti svi zajedno” – kazao je Barbarez.

Prethodnio period reprezentacije teško je zaboraviti, ali je neophodno ostaviti ga u prošlosti. Nije Bosna i Hercegovina napravila mnogo toga osim plasmana u A grupu Lige nacija. Svakako, nedovoljno u odnosu na očekivanja.
“Pa sigurno da je neslavan. Znamo svi koji su rezultati i kao bivšem igraču i patrioti sigurno da je obaveza pratiti i gledati svoju reprezentaciju. Nije mi u čast da ja komentarišem situacije i stvari koje su se prije dešavale jer nisam bio tu i sigurno da nemam cijelu sliku šta je razlog tim lošim rezultatima. Više se koncentrišemo na našu budućnost, na ono što se danas dešava i to nam je cilj ustvari” – jasan je novi selektor.
Kada je Petev prije tri godine došao na mjesto selektora, predsjednik Saveza Vico Zeljković rekao je da Barbarez neće biti selektor dok je on tu. Takve riječi dolazile su i sa druge strane. Upravo zbog toga, sve je iznenadilo kada su dvije strane pronašle dogovor, a najviše u korist Bosne i Hercegovine.
“Trajalo je to malo jer sam ja tražio vrijeme za sebe, da posložim stvari kako bi to moglo funkcionisati, da li ja želim da stanem sto posto iza toga i stvarno je bilo iznenađenje dobiti taj poziv. Predsjednik je bio uporan dok nije dobio mene na telefon. Stvarno su bili konkretni i korektni razgovori. Odmah je stavio na sto sve karte i sve je bilo otvoreno što je rekao i na pres-konferenciji. To je bila baza koja je bila potrebna da krenemo, da probamo razgovarati i zatražio sam neko vrijeme da vidim da li mogu skupiti stručni štab po željama jer bez toga se ne ide. Radićemo na kartu tima, ne na kartu pojedinačne osobe. Lični interesi nas ne interesuju” – objasnio je Sergej.
Barbarez je dobio odriješene ruke da formira stručni štab, te ugovor na četiri godine.
“Pa jedan od dobrih razloga je bio taj i sigurno ta ideja i vizija da nešto probamo uraditi. Taj ugovor od četiri godine, biranje saradnika i potpuna sloboda u biranju ekipe sigurno da ima ulogu. Naša komunikacija je bila izvanredna do sada i želimo da tako nastavi” – dodao je.

Reprezentacija će uskoro proći kroz smjenu generacija. Od pojedinih igrača očekuje se oproštaj od nacionalnog tima, dok u ekipu dolaze novi reprezentativci.
“Mi nemamo luksuz da se samovoljno opraštamo od nekoga. Nemamo taj količinski kvalitet da možemo raditi šta hoćemo i da gledamo biološke satove. Ima tu ideja i nekih stvari koje tu sigurno neće biti omiljene, ali jednostavno smo mišljenja da trebamo podvući crtu i da krenemo sa nekom novom pričom, novom idejom i da se prepozna šta radimo i to je naš put. Odradićemo razgovore sa svim reprezentativcima i da imamo potpunu sliku, potpuno mišljenje od svih da li žele biti dio tog puta jer taj put je malo duži” – rekao je Barbarez i dodao da su razgovori sa igračima u toku:
“To je u toku i nas više to radi. Sve se nekako brzo dešava i nemamo vremena da sto razgovora dnevno obavimo jer to mora da bude kvalitetno i korektno. Trebate dobiti nekog na telefon jer je u obavezama jer svi ti momci imaju obaveze u klubovima, porodicama.. To mora biti vrlo korektno sa naše strane”.
Jedan od onih koji su donekle nagovijestili kraj reprezentativne karijere je kapiten Edin Džeko. Ipak, svi se nadaju da to još uvijek nije konačna odluka.
“Već smo uspjeli imati prvi kontakt. Slijede dalji razgovori da vidimo šta on zamišlja i da on čuje šta mi zamišljamo i onda ćete znati svi na vrijeme rezultate svih tih razgovora. Mi nemamo taj luksuz da se samovoljno opraštamo od nekoga, pogotovo od nekog ko je toliko zaslužan za našu reprezentaciju i kada vidimo kakav je to igrač i kakav je to kvalitet… Pustite nas da razgovaramo, da objasnimo našu viziju, da objasnimo kako želimo da igramo da se ponašamo, da budemo primjeri i onda ćemo sve to vrlo jasno iskomunicirati javnosti” – objasnio je Barbarez i potom odgovorio na pitanje da li će biti novih imena:
“Pa moglo bi biti, zavisi ko se odazove (kroz smijeh). Šalu na stranu. Rekao sam Vam imamo ideju, misao, način igre koji želimo da forsiramo i moramo vidjeti ko gdje paše. Mislimo da bi ta igračka ideja mogla odgovarati većini naših reprezentativaca. Primarni cilj je komunicirati sa njima svima, pa ćemo onda vidjeti”.

Barbarez će debi na klupi imati protiv Engleske 3. juna.
“Ja se radujem kao malo dijete. Te utakmice zbog njih smo postali fudbaleri, radi toga igramo, želimo biti slavnim želimo se nositi sa svim tim reprezentacijama. Ove godine imamo osam utakmica i sigurno da se svemu tome radujem. Sigurno da će biti nervoze, ali ne bi valjalo da je nema. Sve treba da funkcioniše kako treba i nadam se da će igraču biti spremni i da krenemo taj put” – kazao je on.
Odnos Barbareza i navijača Bosne i Hercegovine oduvijek je bio na najvišem nivou. Vijest o njegovom imenovanju, navijači su dočekali sa oduševljenjem.
“Pa da ne kažem da mi je to sve, ali je skoro sve. To je ogromna motivacija. Imao sam ogromnu želju da se to desi i desilo se. Nadamo se da ćemo vratiti simbiozu između igrača i navijača na stare slave koje sam ja kao igrač doživaljavao kada mi je bila izuzetna čast predstavljati svoju reprezentaciju i svoju državu. Nadam se da će to tako biti i da ćemo Emir Spahić i ja zajedno sa cijelim stručnim štabom imati udjela u to.
Od kada sam se počeo baviti fudbalom i kada sam napravio neko ime šaljem poruke našim navijačima i našoj državi. Moramo biti svi jedno, moramo opet biti nešto posebno i naš domaći teren mora biti nešto posebno za svakog protivnika” – iskren je bio Barbarez.
Ispred Bosne i Hercegovine je prvo nekoliko zahtjevnih utakmica, iako prijateljskih, a potom i Liga nacija.
“Od nas možete očekivati jedno veliko iskustvo za cijelu reprezentaciju. Tih osam utakmica i pet reprezentacija s kojima ćemo igrati ove godine, možda neki igrači samo jednom u karijeri dožive da igraju protiv Engleske, Njemače, Italije, Holandije, Mađarske jer su to jako dobre reprezentacije. Sigurno da ćemo iskoristiti to iskustvo sa tih utakmica za neko bolje sutra. Mišljenja smo da će se svi igrači naći u toj priči i da će svi igrači sa tim iskustvom tih velikih utakmica na tom velikom nivou sigurno napraviti korak naprijed”.

Iz Mostara do najviših visina. To je u najkraćem put Sergeja Barbareza. Ali, najljepše je bilo na ulici u Mostaru kao dječak.
“Pa naravno, uvijek se toga sjećam. Možda i najlakši dio moje karijere i najljepši jer se više željelo igrati na ulici nego u klubu. Morala se proći taj selekcija, nažalost dosta nas je rat prekinuo i svi smo tražili naše puteve po svijetu. Srećom moj put se izgradio i bio je prelijep. Nadam se da će tako ići i dalje” – prisjetio se Sergej Barbarez.
U Njemačku je otišao na odmor sa 20 godina, a ostao u Hanoveru gdje je krenula njegova priča.
“Sa dvadeset godina još uvijek smo djeca i sad momenat odvajanje od porodice, rodnog grada, države na silu i započinjanje novog života, načina rada, kultura i sve to nije bilo jednostavno. To mi je pomoglo da se skoncentrišem na sebe, svoju ličnost i iako nije bilo lako dokazao sam ja da se može uspjeti kada su tu volja i želja. Taj put mi je značio dosta u životu dalje i nadam se da ću to moći pokazati ovim momcima kako sa željom i voljom se sve može uspjeti.”
Potom, tri godine je Barbarez proveo u Union Berlinu kao igrač, gdje je igrao 3. ligu.
“Tri godine treće lige nije bilo jednostavno. Pogotovo s neke finansijske strane i bilo je dosta problema tu u klubu, ali sa igračke je bilo nevjerovtno dobro. Tad sam ustvari i prezentovao svoje ime i tad sam postao poznatiji u Njemačkoj i bilo je puno interesa iz većih klubova. Vrlo važan period u karijeri”.
Prekretnica u karijeri bila je Hansa Roštok.
“U prvom momentu mi je bilo ostvarenje sna, a u drugom veliki respekt da li ja to mogu. Ja iz treće lige dolazim direktno u prvu ligu, u tim koji je imao fine rezultate i očekivanja sigurno nisu bila mala. Prvi san mi je bio kada sam potpisao za prvi tim Veleža, a svoj drugi san sam ostvario nakon šest godina kada sam igrao prvu ligu Njemačke. Osjećaj sreće i kad sam shvatio da su to isto ljudi od krvi i mesa, da mogu konkurirati i da mogu igrati, imao sam još veću želju za dokazivanjem. To sam i dokazao i postao sam standardan igrač”.
Istakao je da je u jednom trenutku imao 12 ponuda iz Bundeslige.
“Ma ne naravno, to dolazi samo od sebe kad se stvari poslože i kad je dobra ekipa, atmosfera i rad. Ja sam drugu godinu imao dvanaest ponuda iz Bundeslige od 18 klubova i mogao sam birati. Put je bio rastući sa velikom željom koju imam i dan danas”.

U periodu od deset godina, Barbarez je od četvrtog ranga njemačkog fudbala postao najbolji strijelac Bundeslige.
“Mnogo truda, mnogo rada, odricanja ali se isplatilo i uvijek je to bila moja želja i za mene je kratak period od deset godina. Kako ste rekli, bila je tu četvrta, treća, druga i dio prve lige i nadam se da mogu biti primjer kako se sve može osvariti. Kako se može doći na veliki nivo i ostati na njemu godinama poslije samo sa nekim radom i trudom” – objasnio je on.
Sve to, zbog ogromne želje za uspjehom.
“Želja za uspjehom. Shvatite kroz karijeru, kroz saradnju sa mnogo ljudi da ste nešto posebno, da imate nešto posebno u tom igračkom smislu, karakterno i u smislu liderstva i rijetko kad se takvi komplimenti izgovaraju ali kad imate trenere s kojim radite i objasne vam vaše dobre strane i dobre stvari i onda je želja za tim uspjehom veća. Kada vi osjetite uspjeh i kad vidite gdje možete doći i da imate kvalitet da to uspijete… to je nenormalno i ta unutrašnaj energija koju sam ja uvijek posjedovao i sve sam to ostvario”.
Bajer Leverkuzen je bio njegov posljednji klub u karijeri. Oprostio se na najvišem nivou u top formi, što je oduvijek želio. I nikada zbog toga nije požalio:
“Moja jedina želja je bila da završim karijeru na najvećem mogućem nivou, kad sam u top formi i kad ja to želim. To je bila ta ideja jer postoji život i poslije karijere. Postoji poslovni svijet, život u sportu opet i osjećao sam da ću psihički biti spreman za nove izazove. Tako se desilo, odigrao sam kompletnu zadnju sezonu i imali smo uspjeh. Bio sam zdrav što sam i dan danas, mogu se ustati iz kreveta bez bolova i to su stvari koje su bile jako važne za mene. To je istina da sam imao još godinu dana ponudu da ostanem ali jednostavno sam presjekao to. Imao sam 37 godina i divim se svim momcima koji igraju u tim godinama. Jednostavno sam morao podvući liniju kada je najljepše, najbolje i kada sam bio na vrhu i to je bio najbolji momenat.
Stvarno duže vremena razmišljam o stvarima i dam sebi vrijeme za sve odluke koje su važne za moj život i isto tako sada u pregovorima tražiš malo vremena iako kroz srce i dušu to ide u nekom pravcu kojim biste željeli. Treba biti realan prema sebi. Najlakše je reći ja sam patriota ja to mogu. Ja volim sve složiti na sto i vidjeti da li mogu ili ne mogu”.

Utakmice za reprezentaciju za Barbareza uvijek su bile nešto posebno, što i sam uvijek ističe.
“Uvijek sam govorio da se utakmica za reprezentaciju ne može porediti sa klupskom utakmicom. Baš za mene sa te emotivne strane je uvijek drukčije i svaki put kad je bilo pitanje koja mi je najdraža utakmica rekao sam svaka koju sam odigrao za reprezentaciju. Ostaće posebne te utakmice i ta emocija kada pričam o tome mi je nešto posebno i neka energija ide kroz mene kada pričam o reprezentaciji, grbu, dresu i mislim da to svaki igrač u svakoj preprezentaciji na svijetu treba da osjeća. Nažalost nije uvijek tako, ali na tom momentu patriotizma se može raditi” – rekao je Barbarez.
Nažalost, motivacija igrača je upitna. Iako, prema novom selektoru to ne bi smjelo biti tako.
“Pa vidite mi svi pričamo o tome, a to bi trebala biti najnormalnija stvar da kada se dođe igrati za sovju državu da igrate sa ponosom. Nažalost fudbal se tako razvija pa su i reprezentacije postale isto kao i klubovi i da se može birati za koga se igra i da se gleda neki interes možda radi karijere. Kada vi to date momcima od 20 godina koji već milione zarađuju i koji žele da imaju još jaču karijeru, pogotovo danas kada smo svi izmješani negdje po svijetu. Nažalost u tom pravcu ide fudbal, zato sam ja ovdje da ovo što se oko nas dešava da sve bude istinski i kad neko novi dođe da to bude iz njegove želje, volje i snage da želi da igra za reprezetnaciju BiH”.
Mladi igrači su već birali druge zemlje ispred BiH, na šta je komentar dao Barbarez:
“Pa sigurno da se te stvari ne smiju dešavati, ali opet vam kažem da cjelokupni mehanizam funkcioniše tako da kako smo mi okrenuti ka tim ljudima i da ti momci trebaju dobiti stopostotnu pažnju. Sigurno da tu ima interesa sa svih strana, ali je važan segment za mene i Emira Spahića da se te stvari više ne dešavaju. Bar koliko mi imamo snage i moći da to ostvarimo. Da bude ono gdje se odrasta, gdje se nešto počinje da se tu i završi”.
Upravo je Njemačka htjela preoteti Barbareza Bosni i Hercegovini. Nije uspjela, a on je debitovao protiv Argentine.
“Ma kako da ne, to ostane baš urezano u sjećanju i po tom rezultatu. Često pričam o toj prvoj avanturi u reprezentaciji kada smo putovali 23 sata preko svijeta sa pet presjedanja i dan poslije odjednom igrate utakmicu protiv Argentine gdje su sve najveće zvijezde svijeta u tom timu i ne očekujem da ću igrati jer sam došao da se upoznam sa ostalim reprezentativcima jer su se iz saveza plašili da ne prihvatim ponudu koju sam imao od Njemačke.
Onda se dešava to da mi se odjednom kupuju kopačke da odigram barem minutu, a ja ustvari odgiram svih 90 minuta i izgubimo 5:0, ali od tog momenta se rodilo nešta specijalno u meni. Bilo je to tu uvijek, samo sam ga morao pronaći. I da zavolim to što jesam, ja kažem ja sam odavde, to je moje i ja to volim” – prisjetio se on.
Brzo je došao i do kapitenske trake reprezentacije, koja je za njega bila sve.
“Velika čast i velika obaveza. Mislim da sam je uspio ispuniti prema svim našim navijačima. Veliki ponos koji i dan danas nosim”.
Ta generacija reprezentativaca ostala je povezana i van terena.
“To je funkcionisalo između nas i mi i dan danas svi imamo kontakt. Funkcionisalo je odlično i uvijek je bilo uloga u timu. Ne mogu svih jedanaest biti Sergej Barbarez i mora biti drugih igrača koji imaju različite uloge, ali uvijek je bio neko ko je morao biti kapiten i lider. To su svi treneri u meni prepoznali i nosio traku ili ne. Bio sam takav da sam mogao biti skoncentrisan na cijelu ekipu i da to mogu iznijeti. Nije mala stvar brinuti se o deset drugih igrača na terenu i to je bilo vrlo lijepo i ponosno” – dodao je on i nastavio:
“Uvijek su bile anegdote, slab sam sa pamćenjem (krozsmijeh). Ja to vežem sve sa lijepim osjećajem i stvarno smo imali dobru simbiozu, energiju i svi smo bili po Evropi. Smijali smo se, bili smo ozbiljni kad je trebalo biti, ali vjerujte mi da krenemo pričati trebali bi nam dani za to. Nadam se da ću jednog dana napisati knjigu i tu će biti anegdota”.
Barbarez zna da je u nacionalnom timu mogao više, jer je kasno došao tu.
“Premalo, ali sa 27 godina sam postao reprezentativac i evo možda neka paralela sa mojim trenerskim poslom. Sigurno da sam imao želju za više. Radi tadašnjih dešavanja u savezu godinu dana ranije sam prestao igrati za reprezentaciju jer jednostavno nisam bio zadovoljan tim što se dešavalo okolo. Naviknete se na nešto drugo u Evropi i dođete u reprezentaciju gdje nivo treba da bude veći, a on je bio manji i nezgodniji gdje su vladali neki drugi interesi i opet je ta ljubav preovladavala i opet smo dolazili” – priča Barbarez:
“Sve okolo je bilo nekako, ne haotično, ali mi igrači smo se više borili za te neke stvari sa strane ne na terenu. To su neka davna vremena od toga je prošlo dvadesetak godina. Sada smo na nekim boljim stazama, imamo bolju komunikaciju, pogled na stvari, otvoreniji smo sigurno za sve. Želimo pokazati da smo otvoreni i da smo svi jedno”.
Današnji tim i reprezentacija koja je otišla na Mundijal, ne mogu se porediti kako kaže Sergej.
“Te stvari se ne mogu porediti. Ne možete porediti ekipu koja je bila prije godinu dana, a ne ovu od prije 15 godina. Ima tu svega i sve se razvija, ima svoje bolje i lošije strane. Mi ćemo probati vratiti taj osjećaj nečega lijepog, uspješnog i dobrog”.
Barbarez ističe da se oduvijek divio Baki Sliškoviću.
“Bez nekih većih okolo priča ja sam se uvijek divio Baki Sliškoviću koji je bio moj selektor. Uvijek je fino pričati o nekome s kim ste radili i s kim ste imali uspjeh. Ja stvarno sebi ne uzimam za pravo da komentarišem rad bivših selektora jer ne znam šta se dešavalo. Baka je ne radi ljudskosti, ne zbog toga to je Mostarac nego zato što je kvalitetan trener, čovjek koji je znao nešto prepoznati i on je mene zadivio u tom pravcu”.
Barbarez je insistirao da Spahić postane direktor reprezentacije. A njihov odnos je nešto posebno.
“Sa Emirom je cijeli dan anegdota i ne znate na čemu ste. (kroz smijeh) Nismo prijatelji, mi smo kao braća i bez obzira da li se čuli ili ne mjesec dana to ne igra nikakvu ulogu, ali ovih nekoliko dana gdje zajedno intezivno radimo izvan tog terena je stvarno meni vratio veliku vjeru. Meni je uslov bio da on bude tu i da bude taj koji će sve nadgledati i koji će donositi odluke sa nama, koga znamo ko je karakteran i on je vrlo važan segment za mene u ovoj priči. Nadam se da ćemo još dugo godina zajedno raditi. Nadamo se da ćemo uspjeti vratiti i publiku na stadion, da ćemo vratiti i taj kult reprezentacije.
Mi možemo pričati, pokušati dati ljudima vjeru. Baš sam nedavno rekao da naši navijači, ljudi koji dolaze, koji nas vole i koji poštuju oni očekuju da mi njima budemo ponos. Imamo veliku obavezu prema njima. Rezultati donose svoje šta donose i nije to lako izdržati i na tribinama i na terenu, ali dosta toga se može poboljšati. Primarni zadatak nam je i velika komunikacija sa medijima, sa javnošću, sa navijačim i vidim pozitivne komentare i nadam se da će tako ostati”.
Za Barbareza, ovo će ipak biti veliki izazov jer će ujedno biti i njegov prvi trenerski posao.
“Pa to pitanje stoji, tu nemamo šta da okolišamo. Ovo je moj prvi zvanični posao, ali kažem Vam taj tim će biti vrlo važan i nisam se nikad libio da radim sa ljudima koji znaju nešto i koji su pametniji od mene i ja Vam karakterno kažem da svi ljudi koji će biti u mom timu su pametniji i bolji od mene u ovom momentu. Ja to prihvatam i nemam uopšte problem s tim jer mi se znamo godinama i znamo da međusobno možemo reći u lice ono što ne valja. Taj tim će biti slika nas i mi ćemo to tako iskomunicirati i pred igračima da vide. Jučer sam dobio sliku utakmice iz Zenice kada smo igrali protiv Belgije i na toj slici je šest igrača koji su bili i koji će biti u stručnom štabu. To je za primjer kako se može održavati i kako se može napredovati i za primjer da imamo želju da nešto pokrenemo” – zaključio je on u razgovoru za MeridianSportBH.
Pripremila: Lejla Šabanović