Čudo je za aplauze, ne i titule

Zaustavljen je Karlos Alkaras u četvrtfinalu Australijan opena. Učinio je to Aleksandar Zverev i tako spriječio “čudo” na prvom ovosezonskom grend slemu.

Kada je Nik Kirjos rekao da samo čudo može zaustaviti Novaka Đokovića da osvoji 11. put u karijeri Australijan open, Karlos Alkaras je sebe nazvao čudom i tako rekao hop, prije nego je i pošao da skoči.

Put do četvrtfinala mu je bio relativno lagan, ali bez obzira i na to, te i na današnji poraz, malo ko Špancu može osporiti da je trenutno jedan od najboljih na svijetu i da je u stanju kao mašina da samelje svoje protivnike. To je osjetio i Miomir Kecmanović, koji u osmini finala nije mogao parirati svjetskom broju 2. Ipak, do onog “luđačkog” karaktera nedostaje mu par koraka. Mučio ga je Rišar Gaske objektivno u prvom setu, samo što Francuz niti je u najboljim godinama i formi, a niti kvalitet da Alkarasu odgovori u meču koji se igra na tri dobijena seta.

Danas, kada je Zverev u većem dijelu meča pomeo Alkarasa, izgleda kao da Karlitos ne bi bio konkurencija Novaku Đokoviću u eventualnom finalu. Činjenica je da je Zverev dva i po seta igrao tenis života, ali sve to mu je dozvolio Alkaras. 85 posto ubačenih prvih servisa i preko 80 posto osvojenih poena na isti govore dvije stvari. Jedna, da je Zverev fenomenalno pripremio meč servirajući 202 km/h prvi servis u prva dva seta, sa velikim postotkom uspješnosti. Druga, uz podatak da je Alkaras samo šest puta u dva seta uspio osvojiti poen kada Zverevu prođe prvi servis, da je Alkarasom ritern bio na ozbiljnom ispitu i da je zakazao.

Nedavno, Ivan Mlinarić je na Telesportu pisao o uticaju riterna u modernom tenisu i zanimljivo, u prošloj godini Alkaras je u tom segmentu igre bio jedan od najuspješnijih tenisera. Međutim, svaki njegov poraz značio je ozbiljno zatajenje tog segmenta. Recimo, u polufinalu završnog Mastersa protiv Novaka u Torinu imao je samo 19 posto osvojenih poena na prvi servis srpskog tenisera (7/37), dok je Đoković s druge strane tada imao 38 posto. Izgubio je na Završnom Mastersu Alkaras i od Zvereva, a i tada je nakon tri seta Nijemac imao velike postotke osvojenog prvog servisa (79%).

Razlika između Novakog riterna i Alkarasa je velika, iako možda ne u brojevima naizgled. Izuzev navedenih primjera, Španac je među najboljim na svijetu kada je u pitanju postotak osvojenih poena kada vrati prvi servis protivnika. Ipak, Novak riternom u većini slučajeva anulira gotovo ikakvu prednost servera i izjednači poen ili čak sam stvori prednost tim udarcem. S druge strane, Alkarasu je mnogo značajnije da ostane u poenu, jer ukoliko naredni potez protivnika nije savršen, Španac će lako preuzeti kontrolu, a tada – pa vjerovatno ni Novak ne može zaustaviti Karlitosa.

Možda je na igru Alkarasa uticao izostanak njegovog trenera Davida Ferera u Australiji, ali govor tijela Španca tokom prvog, drugog i dobrim dijelom trećeg seta odavao je utisak nemoći. A to je suprotno sa onim što je hrabro najavljivao kada je govorio da ga već sada interesuju rekordi koje drži Novak Đoković. Pritisak je očigledno nešto sa čim se 20-godišnji teniser teško nosi. I sam je to priznao prošle godine poslije jednog poraza od Novaka, ali kao da je preokretom na Vimbldonu slagao sam sebe. Jer od tada, Alkaras nije osvojio niti jedan turnir.

Čak i danas, na tacnu mu je Zverev svojim strahom od pobjede stavio preokret, ali Alkaras nije imao mentalne snage za tako nešto. Tek kratko u finišu trećeg seta trajala je njegova dominacija terenom i mentalna prednost. Iako je po pravilo sve dalje trebalo biti na njegovoj strani, Alkaras je brzo utonuo u sporednu ulogu na ovom meču.

Imao je fenomenalnih poteza Alkaras na ovom meču i osvojenih poena koje niko drugi na turu ne bi uspio, ali u svakom od njih izvlačio je izgubljene poene. Činio je čuda koja čini uvijek, samo što čudo ne donosi pobjede ni titule. Donosi ih ovih 80% drugih poena na meču, gdje Alkaras nije imao više od stotinki pripreme za svaki svoj udarac.

Ta moć da kontroliše stvari na terenu kada se nasuprot njega nalazi igrač kvaliteta i forme Zvereva, sposobnost da bude glavni, je ono što Alkaras do sada nije često pokazivao, a što mu nedostaje u odnosu na Novaka, pa između ostalih nekad Rafu, Rodžera…

Statistički i izvedbeno gledano, Alkaras je u vrhu. Ubilački forhend, izluđujuća defanziva, više nego pristojan bekend, slajs i mnogo drugih mogućnosti u repertoaru Španca. Ali, ne uspjeva da bude glavni. A dok je Novak na turu, neće imati puno prilika da bude ta faca.

Postavi odgovor