Od Dinamove škole, preko lutanja Evropom, do Mostara koji mu je postao druga kuća, njegova fudbalska priča ispisana je strpljenjem i radom. U ovom intervjuu Dino Halilović otvoreno govori o putu koji ga je oblikovao kao igrača i čovjeka.
Nositi dres Dinama bilo je ostvarenje sna za Dinu Halilovića. Kao dijete iz Zagreba igrati 10 godina u omladinskom pogonu Dinama i nositi najdraži dres ostvarenje je sna.
Registruj se, odmah verifikuj nalog i odigraj pet besplatnih sportskih tiketa, izvrti 20 free spinova vrijednih po 2 KM i uzmi free runde na Lucky’s 6!
“U Dinamu sam proveo cijelo djetinjstvo. Dinamo ima jednu od najboljih škola u Evropi i biti dio toga te igrati s najtalentovanijim igračima velika je stvar za mene. Naravno da postoji žal, kao zagrebačko dijete, što nisam zaigrao za prvu ekipu, ali isto tako treba biti realan i priznati da je u tom trenutku bilo jako dobrih igrača i da je konkurencija bila velika. Svakako sam ponosan na taj period” – rekao je Dino Halilović.
Halilović posebno pamti i period koji je proveo u Italiji.
“Odlazak od kuće i samostalan život sa 16 godina nije bio nimalo lak, ali bio je pun pogodak jer sam u tom periodu najviše napredovao kao igrač. Naučio sam puno stvari o taktici i napredovao u igri u oba pravca, što mi danas puno znači. Naučio sam jezik, imao sam priliku trenirati s prvom ekipom Udinezea i igračima kao što su Di Natale, Bruno Fernandes, Rodrigo De Paul” – kazao je on.
Seniorske minute Halilović je tražio u domaćem prvenstvu.
“Prva moja seniorska sezona u Istri mi je posebno ostala u sjećanju jer sam se uspio nametnuti i igrati standardno u najvišem hrvatskom rangu. Uspjeli smo ostati u ligi unatoč brojnim finansijskim problemima. Drago mi je danas vidjeti da imaju stabilnog prvoligaša koji bi mogao igrati Evropu. U Lokomotivi sam takođe imao lijep period, gdje smo završili drugi na tabeli, igrali finale Kupa i kvalifikacije za Ligu šampiona” – istakao je Halilović.
Od kratke epizode u Danskoj, preko Holandije, do Slovenije koja ga je vratila u pravi fudbalski ritam.
“U Danskoj sam bio kratko, ali ugodno me iznenadila infrastruktura i uslovi za rad. Holandija je prava fudbalska država s punim stadionima i gušt je bio igrati u takvoj atmosferi. U Sloveniji sam se vratio u ritam igranja i to mi je pomoglo da kasnije u Veležu pokažem pravog sebe” – naglasio je bivši igrač Rođenih i prokomentarisao je period u Mostaru, utakmice koje su nosile najveći pritisak, ali i mogućnost povratka u crveni dres:
“Period u Mostaru je moj najljepši dio života. Biti igrač Veleža zna biti jako lijepo, ali isto tako nosi puno odgovornosti. Život u Mostaru mi se svidio. Zavolio sam klub, grad i navijače. Zasigurno gradski derbi protiv Zrinjskog mi je bilo najizazovnije igrati. Ta utakmica nosi puno emocija i igrači osjećaju koliko znači navijačima. Najlakših utakmica nema. Volio sam igrati na Areni Rođeni jer je uvijek dobra atmosfera. Jako sam zahvalan što su navijači prepoznali moj trud i dobre igre. Napustiti Velež bila je teška odluka. U Mostaru sam se osjećao kao kod kuće i stekao brojne prijatelje. Hvala mojim Rođenima. Vjerujem da ću u budućnosti opet nositi crveni dres. Proveo sam prelijepe dvije godine u Veležu, ali imam osjećaj da još toga mogu klubu dati.”
Halilović je s puno pohvala govorio o Premijer ligi BiH, ali i izrazio nadu u plasman reprezentacije na Svjetsko prvenstvo.
“Bh. fudbal se diže svake godine. Tereni i stadioni napreduju. Drago mi je vidjeti i da svake godine naši klubovi imaju dobre rezultate u Evropi. Takođe se nadam da će i reprezentacija uspjeti otići na Svjetsko prvenstvo. To bi bila velika stvar. Volim pratiti Bh. ligu. Mlađi brat Damir je u Veležu, tako da ne propuštam utakmice. Skraćenje lige je donijelo puno više neizvjesnosti te je svaki susret od veće važnosti. Mislim da je VAR dobar ako se koristi na pravi način i ako se sporne situacije mogu jasno prikazati i objasniti” – izjavio je Halilović.
Saudijska Arabija, smatra Halilović, postaje sve ozbiljnije i isplativije tržište za fudbalere.
“Odlazak u Saudijsku Arabiju je nagrada za sav moj trud od početka karijere. To je država koja ekstremno ulaže u fudbal. Tereni, trening-kamp i putovanja su na visokom nivou i uživam biti dio ovoga. Naravno, u početku nije bilo lako. Ovdje je kultura puno drugačija nego kod nas, ali uspio sam se naviknuti i snaći. Ljudi su ljubazni i prijateljski raspoloženi. Srećan sam jer sam nastavio da igram standardno kao u Veležu. Ovdje je fudbal drugačiji nego u Evropi. Manje je taktike i više otvorene igre. Klubovi imaju vrhunske strance iz cijelog svijeta koji rade razliku u ligi. Ugovor imam do kraja sezone. Ne volim razmišljati unaprijed gdje ću biti. Ovdje mi je lijepo i arapsko tržište je svakim danom sve bolje i isplativije, ali ne zatvaram vrata opciji povratka u Evropu” – podvukao je defanzivni vezista.
Porodica Halilović prava je fudbalska porodica, a Dino ističe koliko mu njihova podrška znači.
“Igrati evropsko i svjetsko prvenstvo za mlađe uzraste u dresu reprezentacije bila je posebna čast za mene. Nisam osjetio kako je to igrati za A selekciju, ali ponosan sam što su to uspjeli moj otac i stariji brat (za BiH i Hrvatsku). Oni su mi, uz mlađeg brata i majku, velika podrška i bez njih bih puno teže prolazio kroz životne i fudbalske izazove” – zaključio je on.
