Katalonija – Barselona. To je prva, skoro pa i jedina asocijacija na prkosni i ponosni dio Španije, koji bi velikim dijelom da to ne bude.
Od ove sezone nije samo Barselona ponos Katalonije. Sasvim neočekivano među visoko kotiranim sportskim klubovima koji predstavljaju žuto crvene boje simbola otpora nekada Fransiska Franka, pojavila se Đirona. Mali klub, koji je u samom vrhu Primere.
Đirona sa 48 osvojenih bodova ove sezone pod vođstvom trenera Mičela, dijeli prvo mjesto sa Real Madridom. Oni su postigli 46 golova, što je na pola sezone najviše postignutih golova u Primeri.
Sjećanje na Lester i titulu 2016. godine u Premijer ligi nešto je što je fudbalu vratilo prijeko potrebnu čar. Međutim – kada bi i ako bi Đirona osvojila titulu u Španiji, bio bi to i veći rezultat nego onaj koji su Lisice postigle u Engleskoj.
Đirona osvojila titulu – jedna rečenica koja je kod trenera Migela, ali i u gradu smještenom na sjeveru Katalonije koji broji oko 100 hiljada stanovnika, zabranjena.
Fudbalski klub Đirona osnovan je prije 93 godine, ali do drugog ranga nije došao sve do 2008. godine. Zbog svog “nepostojanja” na fudbalskoj mapi Španije, većina stanovništva Đirone navijala je za Barselonu, kao i veći dio Katalonije.
Fudbalski klub Đirona za tamošnje stanovništvo bio je tek kao usputni postojani klub u gradu. Čak ni kao manji klubovi iz ruralnih područja koji su imali mali broj ljudi koji se identifikovao sa i oko kluba. Đirona je bila, samo potreba da grad ima klub, i ništa više od toga.
Iako imaju najmanji stadion u Primeri (15 000) stanovnika, na ulazu u 21. vijek djelovao je kao ogromna arena jer je svega 200-injak navijača bilo redovno na utakmicama petog ranga u kojem se Đirona takmičila.
Ali stvari su se počele mijenjati kada je ekipa konačno došla do drugog ranga Španije 2008. godine nakon uzastopnih promocija. Ušli su u prvu ligu po prvi put u svojoj tadašnjoj 87-godišnjoj istoriji nakon što su završili na drugom mjestu na tabeli na kraju sezone 2016-17.
Pep Gvardiola dao je mnogo Barseloni, ali ne toliko u poređenju koliko je njegov mlađi brat Pere – dao Đironi.
On je došao u klub kao stručnjak za fudbalski marketing, ali uporedo i kao agent brojim fudbalskim zvijezdama. Ispala je Đirona relativno brzo iz Primere i bez nekog uticaja na nju, ali su se u nju konačno vratili 2022. godine.
Ušli su u ligu zajedno sa sadašnjim trenerom Mičelom koji je prije toga vodio Rajo Valjekano i Uesku. Đirona nije ponovila grešku ovih klubova, koji su Mičela otpuštali onda kada stvari na tabeli nisu bile kako se zamišljene.
U prvoj povratničkoj sezoni Đirona je završila na desetom mjestu, ali je klub prije toga napustio veliki broj igrača.
Pomaže sigurno Mičelu što je u redovnom kontaktu sa Pepom, ali njihovo poređenje daleko je od istine.
Iako za istinu, Mičel voli da njegova ekipa kontroliše posjed lopte, Đirona je u kontranapadima daleko direktnija nego što je to ijedna ekipa koju je vodio Gvardiola.Moguće je da je tome razlog što Gvardiola nije često u karijeri bio “Underdog”, što je Đirona na većini utakmica u ligi bila, do sada.
Nerijetko je Đirona u toku utakmice više puta mijenjala način na koji pristupa protivniku, što još jednom daje kredit Mičelu za nevjerovatne rezultate koje su do sada ostvarili, ali pokazuje i nužnost da ovaj katalonski klub svaku utakmicu mora odigrati iznad svojih mogućnosti.
Njegova pažnja detaljima jedan su od razloga Đironinog uspjeha. Jedna od prvih stvari koje je uradio kada je stigao u klub bila je da je počeo da pohađa časove katalonskog jezika.
Njegova povezanost sa lokalnom zajednicom održava njega i Đironu u vrhu tabele. Navijači mu na utakmicama skandiraju “Jedan si od nas”, a nedavno je nakon utakmice dobio kapu sa simbolima Katalonije koju je nosio na terenu.
Za njega već sad postoji interesovanje brojnih klubova, ali on je istakao više puta da ne želi da napušta projekat koji je započeo.
Nešto tako rekao je i predsjednik Đirone:
“Može da ode kad god poželi, zaslužio je to. Ako dođe ekipa i on je uzbuđen zbog toga, hvala i doviđenja. Kada bi dobio ponudu recimo Bajerna, a bio vezan ugovorom za Đironu, ja bih ga lično odvezao u Minhen. Ono što je uradio ovdje je nešto posebno i na tome moramo biti vječno zahvalni”.
Poznato je od ranije da je Đirona jednim dijelom u vlasništvu grupacije koja drži Mančester siti – pa je tako jasno i to jedan od uzroka uspjeha ovog kluba. 23. avgusta 2017., “City Football Group (CFG)”, dio “Abu Dhabi United Group-a”, kupila je 44,3% vlasništva u Đironi. Još 44,3% držala je fudbalska grupa Đirona, koju vodi Pere Gvardiola.
Još od dolaska Perea u klub, Đirona je krenula sa pozajmicama igrača koje Mančester siti dovodi, te ih dalje šalje na razvoj. Od 2016. godine, Đirona je imala najmanje tri igrača Mančester sitija u svom timu.
Iako je City Football Group doprinio razvoju Đirone, daleko od toga da je Mančester siti zaslužan za ovaj uspjeh. Brojke novca sa kojim raspolažu klubovi u Primeri pokazuju kolika je ustvari razlika između Reala i Đirone. Ograničenje troškova Real Madrida ove sezone je 727,5 miliona evra, Atletiko Madrida 296,4 miliona evra, Barselone 270 miliona evra. Đirona je samo 52 miliona evra, osma je najniža u ligi.
Đirona dakle ima isto bodova koliko i Real Madrid na tačno pola sezone. Titula je daleko, predaleko – pa ona nije ni tema na sjeveru Katalonije. Ali, priznao je Mičel da se Evropa stidljivo spominje u svlačionici.
Sa ovim brojem bodova, nikada nijedan klub u Primeri nije igrao Ligu šampiona, ali sigurno da Đirona neće ostati na ovom broju.
Za vikend, gostuju fenjerašu Almeriji i opet, za razliku možda od Real Madrida i Barselone, Mičel i Đirona će morati posvetiti svoju maksimalnu pažnju, znanje i napore da se vrate sa tri boda i nastave svoju sezonu iz snova.
Možda oni ne razmišljaju o titulu, ali svi drugi da i ukoliko ovako nastave, euforija će biti još veća.
Almerija, Sevilja, Selta, Real Sosijedad, pa u 24. kolu Santijao Bernabeu i dekrunisanje Kralja… Bila bi to priča za istoriju.
