Oslabljena Holandija i pročitani De Bur u misiji spasavanja ugleda i istorije Oranja

Jedna od 24 reprezentacije koje će učestvovati na Evropskom prvenstvu u fudbalu je Holandija.

PUT DO EVROPSKOG PRVENSTVA

Nakon što se nisu kvalifikovali za Euro 2016. godine, što je bio prvi put nakon 32 godine, Holanđani su ostali kratki i za plasman na Mundijal u Rusiji dva ljeta kasnije, što znači da je pritisak pred nove kvalifikacije bio veliki. Jedna od najvećih fudbalskih nacija unazad 30 godina počela je sa svojevrsnom smjenom generacije poslije ispadanja u polufinalu Svjetskog prvenstva 2014. godine, ali to nije išlo željenim tokom.

Debakl u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo je doveo do nove smjene na klupi, a posla se ovaj put uhvatio Ronald Kuman. Pod njegovom palicom, Holandija je prvi put od 2014. godine počela da liči na ozbiljan tim i tome u prilog je išla ubjedljiva pobjeda od 4:0 protiv Bjelorusije na startu novog kvalifikacionog ciklusa.

Tri dana kasnije je Niko Šulc šokirao Oranje pogotkom u nadoknadi za trijumf 3:2 Njemačke u Amsterdamu, međutim Holandija se osvetila nakon pola godine u Hamburgu pobjedivši sa visokih 4:2, što je vjerovatno bila i najbolja partija nacionalnog tima unazad pet godina.

Odlučujući duel za plasman na Evropsko prvenstvo, Holandija je igrala 10. oktobra 2019. godine protiv Sjeverne Irske u Roterdamu. Preko 70 minuta, Oranje je dominiralo, stvaralo šanse i igralo svojevrsnu viktoriju ispred gola Bejli Pikok-Ferela, a onda je uslijedio pravi šok. Stjuart Dalas je ubacio sa desne strane, Jasper Silesen je zaplivao u prazno i omogućio rezervisti Džošu Magenisu da dovede svoju selekciju u vođstvo.

Pred okršaj ovih selekcija, Sjeverna Irska je imala tri boda i utakmicu više, te bi odlazak na +6 u odnosu na Holandiju značio i izvjestan plasman na Euro. Svima na tribinama u Roterdamu je proradio deja vu i pomisao da će njihova reprezentacija propustiti treće veliko takmičenje uzastopno, međutim to se nije desilo. Kumanovi izabranici su ekspresno odgovorili i samo par minuta kasnije Memfis Depaj je izjednačio na 1:1. 

Poslije gola Magenisa, vjerovatno bi svi Holanđani potpisali bod, ali nakon pogotka Depaja, još jednom su krenuli svim snagama naprijed i nagrada je stigla u prvoj minuti nadoknade kada je Luk de Jong obradovao čitavu naciju, a trijumf potvrdio Depaj za konačnih 3:1. Do kraja kvalifikacija, Holandija je ostvarila rutinske pobjede protiv Bjelorusije i Estonije, dok je u Belfastu bilo 0:0, iako ni sva tri boda u tom meču ne bi bila dovoljna Sjevernoj Irskoj da u tom trenutku preskoči izabranike trenera Kumana.

Na kraju, Holandija je okončala kvalifikacije na drugom mjestu sa 19 bodova (dva manje od prvoplasirane Njemačke), ostavivši Sjevernu Irsku šest bodova iza sebe.

Holandija
REUTERS/Piroschka Van De Wouw

ISTORIJA

U istoriji evropskog i svjetskog fudbala, Holandija je često sinonim za najvećeg gubitnika. Poraženi su u sva tri finala koja su igrali na Svjetskom prvenstvom, dok su na Euru četiri od pet polufinalnih duela izgubili. Jedini put kada su prošli u završni meč turnira, bilo je 1988. godine kada su i osvojili jedini veliki trofej pobjedom 2:0 u finalu protiv Sovjetskog Saveza.

Marko van Basten i Rud Gulit su glavni sinonimi za jedinu šampionsku generaciju Holandije, a upravo su njih dvojica pogađali u velikom finalu. Van Basten je bio strijelac odlučujućeg gola i u polufinalu protiv Zapadne Njemačke čuvenim klizanjem u 88. minuti. 

Nije bio lagan put Holandije ni u grupnoj fazi jer su već na startu izgubili od Sovjetskog Saveza minimalnim rezultatom, ali het-trik Van Bastena protiv Engleske je pružio šansu za prolaz u direktnom duelu sa Republikom Irskom. Oranje je trebalo trijumf, a donio ga je Vim Kift u 81. minutu.

Holandija se Sovjetskom Savezu revaširala u velikom finalu, a pitanje pobjednika je odlučeno u prvom poluvremenu kada je postavljeno konačnih 2:0. 

https://www.youtube.com/watch?v=5KsE3hU7dAs

Prije slavne 1988. godine, Holandija je upisala dva nastupa na Euru, međutim 1976. godine su poraženi od Čehoslovačke u polufinalu, a na narednom turniru nisu prošli ni grupnu fazu.

Oranje je trofej branilo 1992. godine u Švedskoj, na ispostaviće se oproštajnom turniru Van Bastena od reprezentacije. Kako to obično biva, upravo je on bio najveći tragičar, s obzirom da je u polufinalu protiv Danske jedini promašio penal u pet serija. Za utjehu, legendarni napadač je izabran u najbolju postavu turnira, iako nije postigao niti jedan gol na njemu.

Na tom Euru se javnosti prezentovao i Denis Bergkamp, jedan od ključnih igrača u narednoj deceniji, baš kao i Frank de Bur. Rekonstrukcija reprezentacije je nastavljena i četiri godine kasnije u Engleskoj kada su okosnicu veznog reda preuzeli Edgar Davids i Klarens Sedorf, a za golove je bio zadužen tada još mladi Patrik Klajvert.

Izabranici Gusa Hidinka su “na mišiće” prošli grupu, međutim ispali su nakon penala od Francuske u četvrtfinalu poslije 120 minuta bez golova. Tragičar je ovaj put bio Sedorf promašivši jedini penal od ukupno 10 izvedenih. Turnir je obilježio i incident sa Davidsom koga je Hidink poslao kući nakon što mu je ovaj rekao da “prestane zabijati glavu u du*e pojedinih igrača”.

RTRW7VW
JFL/TS

Potpuna rekonstrukcija dovršena je na Mundijalu 1998. godine kada je Holandija stigla do polufinala gdje bolji bio Brazil, ali sve je to bila uvertira za Evropsko prvenstvo 2000. godine kada se turnir igrao upravo u njihovoj državi. Za šefa stručnog štaba je izabran Frank Rajkard kome je to bio prvi trenerski posao u karijeri, a u svakoj liniji tima, Holanđani su imali svjetske zvijezde u tom momentu.

Na golu je bio Edvin van der Sar, Frank de Bur i Jap Stam su držali odbranu, Davids i Filip Koku su rukovodili veznim redom, uz ispomoć Sedorfa, dok su Bergkamp i Klajvert činili vjerovatno najbolji napadački tandem šampionata. Grupna faza je okončana perfektno sa devet osvojenih bodova, a u četvrtfinalu je ponižena Jugoslavija sa visokih 6:1. Izgledalo je da Holandiju ništa ne može zaustaviti u pohodu na drugu evropsku krunu, međutim ukazala se Italija i jedan od najčudnijih mečeva ikad viđenih u istoriji Eura.

Đanluka Zambrota je u 34. minuti isključen zbog dva žuta kartona, a Bergkamp i Klajvert su tokom čitavog prvog poluvremena terorisali odbranu “Azura”, međutim do gola nisu mogli. U samoj završnici prvog dijela igre, Alesandro Nesta je oborio Klajverta u šesnaestercu, ali De Burov penal je odbranio Frančesko Toldo. U nastavku je Holandija dobila još jedan penal, ali ovaj put je Klajvert pogodio stativu. Dva jedanaesterca, igrač više skoro 90 minuta, međutim ništa nije bilo dovoljno. Italija se odbranila, dočekala penale i tamo eliminisala Oranje.

2004. godine na Euru u Portugalu, Holandija je predstavila zvijezde u usponu poput Ruda van Nistelroja, Rafaela van der Varta, Veslija Snajdera i Arjena Robena, ali krajnji domet je ponovo bilo polufinale. Poslije poraza 3:2 od Češke u drugom kolu, činilo se da ni grupu izabranici Dika Advokata neće proći, međutim pošteni Česi su u zadnjem meču savladali i Njemačku iako im taj duel ništa nije značio, te tako omogućili Holandiji da pobjedom protiv Letonije prođe dalje.

U četvrtfinalu je nakon šest penal serija izbačena Švedska, ali u polufinalu je domaćin Portugal sa mladim Kristijanom Ronaldom ipak bio nepremostiva prepreka na terenu u Lisabonu.

Četiri godine kasnije su odigrali dominantnu grupnu fazu osvojivši devet bodova u konkurenciji Francuske, Italije i Rumunije, ali van svih očekivanja, Rusija je šokirala Oranje pobjedom od 3:1 nakon produžetaka. Najzaslužniji za tako nešto bio je Andrej Aršavin. Pravi debakl uslijediće 2012. godine kada su izgubili sva tri meča u grupi sa Danskom, Njemačkom i Portugalom, što znači da su posljednju pobjedu na Euru ostvarili prije 13 godina.

Debakl u kvalifikacijama za Euru 2016. godine je značio da se neće naći na turniru gdje su prvi put učestvovale 24 selekcije, ali sada su uspjeli da se domognu završnog turnira i ponovo će igrati na domaćem terenu, makar u grupnoj fazi.

Holandija
REUTERS/Piroschka van de Wouw

REPREZENTACIJA

Nakon što je Ronald Kuman preuzeo Barselonu poslije uspješno završenih kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, naslijedio ga je Frank de Bur. Njegov najveći problem će biti izostajanje jednog od najboljih defanzivaca na svijetu Virdžila van Dajka koji je zbog povrede propustio skoro čitavu takmičarsku godinu i sam je odlučio da ne rizikuje ništa ovog ljeta. Pomalo iznenađujuće, na finalnom spisku se nije našao Stiven Bergvajn, baš kao ni zvijezde AZ Alkmara Majron Boadu i Kalvin Stengs.

Tri najstarija igrača u timu su zanimljivo tri golmana. Najmlađi od njih Jasper Silesen će biti prva opcija na golu, dok su rezervni Tim Krul i Marten Stekelenburg. Štoperski tandem će činiti Matijas de Liht i Stefan de Vraj, dok je desna bočna strana rezervisana za igrača PSV-a Denzela Damfrisa. Kada je u pitanju lijevi bek, konkurišu Patrik van Anholt i Oven Vijndal.

U veznom redu će okosnicu činiti Frenki de Jong i Džordžinio Vajnaldum, dok je dilema oko trećeg izbora, a konkurišu Marten de Ron, Doni van de Bek i Rajan Hravenberh. Kada se radi o napadu, tu nikakvih nedoumice neće biti pošto se očekuje da u startnih 11 budu Memfis Depaj, Luk de Jong i Stiven Berhajs.

Kada je u pitanju formacija, de Bur će igrati u 4-2-3-1 i težiti da ostvari veći posjed i kontrolu u odnosu na rivale. 

Holandija
REUTERS/Piroschka Van De Wouw

O TRENERU

Frank de Bur je rođen 15. maja 1970. godine i sve do 1999. godine bio je dio Ajaksa. Prošao je sve mlađe kategorije, a potom je sa puno uspjeha igrao u tom klubu. Kruna je došla 1995. kada su u finalu Lige šampiona porazili Milan golom Klajverta u samom finišu. Četiri sezone je odigrao za Barsleonu sa kojom je osvojio jednu Primeru, a u Evropi je nastupao još za Galatasaraj i Glazgov Rendžers. Bio je kapiten čuvene reprezentacije iz 2000. godine, a ujedno i veliki tragičar tog turnira pošto je promašio penal u polufinalu protiv Italije.

De Burov trenerski put je bio sličan onom igračkom. Četiri godine je bio asistent u Ajaksu, da bi 2010. preuzeo kormilo i odmah u prvoj sezoni nakon sedam godina je titulu vratio u Amsterdam i započeo dominaciju u holandskom fudbalu koja će trajati pune četiri godine. Činilo se da je pred njim blistava trenerska karijera, ali uslijedio je potpuni debakl u Interu 2016. godine, a ništa bolje nije bilo ni u Kristal Palasu jednu godinu kasnije gdje dobio otkaz poslije samo pet kola. Žoze Murinjo ga je nazvao tada najgorim trenerom u istoriji Premijer lige Engleske.

Poslije neuspješnih epizoda u Interu i Kristal Palasu, dvije godine je proveo u Sjedinjenim Američkim Državama trenirajući Atlanta junajted, da bi na poziv saveza preuzeo reprezentaciju Holandije nakon neočekivanog odlaska Kumana uzrokovanim pozivom Barselone.

frank de bur
Printscreen

OČEKIVANJA

S obzirom da će igrati na domaćem terenu u grupi sa Ukrajinom, Sjevernom Makedonijom i Austrijom, biće prava senzacija ako Holandija ne završi na prvoj poziciji. Šokantno bi bilo ukoliko ne prođu dalje u osminu finala. Kao što je već navedeno, posljednji trijumf na Evropskom prvenstvu su ostvarili davne 2008. godine i prvi zadatak će biti da prekinu taj neslavni niz.

Ukoliko prođu u osminu finala, za njih će to biti opravdana očekivanja, ali ukoliko se žrijeb otvori, nije nemoguće ni da ih vidimo u četvrtfinalu ili čak korak dalje.

Postavi odgovor