Kroz serijal “Mundijalski utisci” ćete imati priliku da čujete rezime skromnog autora o tome šta je obilježilo svako kolo grupne faze, ali kasnije i nokaut faze Svjetskog prvenstva u Kataru.
Hrvati pokazali pravo lice
Nakon blijede performanse protiv Maroka gdje je Hrvatska odigrala jedan remi bez golova, vicešampioni svijeta su u drugom kolu odlučili da zapuše svima usta, pa i meni.
I to ne zbog mišljenja da bi Hrvatska mogla da bude poražena od Kanade, već zbog toga što su oni upravo tu Kanadu na kraju dana lako savladali i to stvarno smatram da je bilo tako.
Kao pun pogodak, mora se to priznati, se pokazalo uvođenje Marka Livaje na mjesto desnog krilnog ofanzivca umjesto Nikole Vlašića i Marka Pašalića, te odluka Zlatka Dalića da zvijezda Hajduka konstantno mijenja mjesto sa Andrejom Kramarićem, inače centralnim napadačem na utakmici.
Ovakva postavka, uz ultra ofanzivnog te raspoloženog Ivana Perišića koji je podsjetio na svoje najbolje dane i izdanja na toj lijevoj krilnoj poziciji sa dve zabilježene asistencije i za ulazak u kosti nemoćnog Alistera Džonsona koji je pored njega izgledao kao obični amater. Ništa loše naravno, nego to samo govori kakav je meč imao Perišić.
Ipak, jedna od ključnih sekvenci za dominaciju Hrvatske nije napad koji je izgledao kao da zajedno u toj trojci igra dugi niz godina, već vezni red gdje smo vidjeli potpuno razbijanje kanadske formacije 4-4-2 (iako su počeli u 3-4-3, u većini meča to nije tako izgledalo) i neutralisanje svake moguće prijetnje u vidu brzonogih centarfora Kajla Lerina i Džonatana Dejvida kojima je samo ostalo da ih selektor Džon Herdman izmijeni u drugom dijelu susreta.
Dodatni uspjeh, ili ono što treba da imponuje jošm više Hrvatima je činjenica da je Kanada bila prema mom viđenju susreta opasna u prvih 70 sekundi utakmice, to je to.
Tada su iz jednog dobrog napada uspjeli da prenesu loptu na desnu stranu gdje je bio Tejdžon Bjukenen koji je odličnim centaršutem pronašao zahuktalog Entonija Dejvisa.
Dejvis je odlično iskoristio činjenicu da je njegov čuvar, desni bek Josip Juranović bio okrenut leđima i da nije pazio na njega, te ga je ovaj Kanađanin nebeskim skokom preletio i zabio pogodak za vođstvo.
Golom Kanade, Hrvatska je polako, ali sigurno krenula da preuzima terensku inicijativu i mogli smo primijetiti kapitena “Vatrenih” Luku Modrića koji je konstantno pričom tjerao svoje saigrače u presing tokom posjeda Kanađana.
Upornost se isplatila, prvo u 36. minutu golom Andreja Kramarića, maestralnim, a onda još boljim golom u 44. minutu od strane Livaje van šesnaesterca, udarcem kojim je susret u potpunosti preokrenut na vodenicu vicešampiona svijeta.
Sjajno zaista, Hrvatska je u potpunosti uspostavila terensku dominaciju, nisu davali Kanadi da diše i plus na sve to dali su im totalnu šok terapiju pred poluvrijeme u vidu preokreta.
Drugo poluvrijeme, posjed na strani Kanade, igra i fudbal na strani Hrvatske koja ubitačnim tranzicijama iz veznog reda ka svojim ofanzivcima apsolutno demolira svoje protivnike.
Dokaz ubitačnosti, Kanada šuteva u okvir gola tokom drugog poluvreman – jedan, Hrvatska šuteva u okvir gola tokom drugog poluvremena – šest!.
Ako to nije pokazatelj jedne konkretne igre, okomite i ubitačne ja ne znam šta jeste, a nagrada za to je došla u vidu dva dodatna gola koja su kao što naslov u tekstu iznad kaže potopila indisponirane Kanađane.
Naravno najbitnija poenta priče je da su Hrvati ovdje pokazali svoje pravo lice i da u Katar nisu došli prestrašeni sa bremenom vicešampiona iz Rusije četiri godine ranije.
Pokazali su da je prvi meč protiv Maroka za njih bila samo malo poteškoća te da okreću svoje glave naprijed ka narednom duelu, duelu za koji su mnogi mislili da će odlučiti prvi i drugi tim u grupi F, to jest onaj protiv Belgije.
To nije tako jer je Belgija očajna, ubjedljivo najdosadnija ekipa za gledati na ovogodišnjem Mundijalu, i tačno se vidi da je jedna “Zlatna generacija” belgijskog fudbala otišla u zaborav, te bih se usudio reći da bi Hrvatska mogla poslati svoje protivnike za četvrtak da pakuju kofere i putuju nazad iz pjeskovitog Katara.
Spas “Pancera”
Nijemci su na megdan Španiji izašli poslije za njih skandaloznog poraza, a za nas prosto šokantnog, jer niko nije baš vjerovao sem Japanaca da će oni otresti “Pancere” u prvom kolu grupne faze.
To se desilo, i porazom od popularnih “Samuraja”, Njemačka se našla u golemom problemu gdje u drugom kolu grupe Mundijala moraju da igraju protiv dominantnih Španaca.
Španija je u svom prvom meču kuće osramotila te deklasirala Kostariku sa 7:0 pruživši im jedan ozbiljan čas o tome kako igrati fudbal, a da se pritom ne mora svaki put nabiti lopta kada si pod pritiskom.
Sada vraćam vas na meč od prije dva dana, i prvo poluvrijeme gdje sam se pomalo uspavao, jer se vidjelo u igračima Njemačke da ih je pomalo strah izaći te ostaviti prostora u sredini, sredini gdje Španci najlakše iznose lopte te ih prebacuju na krila i idu u okomitu završnicu.
Tako smo samo po jedan šut prema golmanima na obe strane vidjeli u prvom poluvremenu, ali kao što sam rekao dosta očekivano i sa jedne i sa druge strane. Španci su zasigurno željeli trijumfom da obezbijede direktan prolaz dalje, a i da nokautiraju Nijemce.
Ipak, drugo poluvrijeme donosi nešto dinamičniju igru Španaca, jer u u 62. minutu Žordi Alba zaista fenomenalno pronalazi Alvara Moratu koji je utrčavao sa vrha šesnaesterca poslije čega je matirao Manuela Nojera za instant zaleđivanje Nijemaca.
Prelomni momenat za Njemačku se dešava u 70. minutu kada njihov selektor Hansi Flik apsolutno pogađa sa izmjenama u vidu uvođenja Liroja Sanea mjesto blijedog Serža Gnabrija, i Niklasa Fulkriga na mjesto centarfora gdje je odmijenio neprimjetnog Tomasa Milera.
Sane je jedna posebna priča u svemu, jer se u par uvodnih minuta kroz odlične lopte u prostor, prilazak na igru te kretanje po desnoj strani vidjelo kakav je samo kvalitet unio igrač Bajerna i pozitivnu svježinu.
Sa njim se odlično sporazumijevao mladi Džamal Musijala, koji je takođe imao zapaženu rolu te je tokom kompletnog meča plijenio moju pažnju sa jednom nevjerovatnom zrelošću i fudbalskom inteligencijom u donošenju odluka. Podsjetimo, to je momak od tek 19 godina.
Pored Sanea i odličnog Musijale, ofanzivi i dodatnom naponu u samom vrhu je pomoglo uvođenog po meni jednog jedinog izrazitog centarfora kojeg Nijemci trenutno imaju.
To je pomenuti Fulkrig koji je sa svojom snagom uspio da zadrži dosta više lopti od Milera, te je u skok igri apsolutno maltretirao defanzivce Španije.
Zamisli Flika, odnosno dobre taktičke izmjene su došle na naplatu u 83. minutu poslije genijalne lopte Musijale, a onda rakete Fulkriga koja je donijela zlata vrijedan bod Njemačkoj u borbi za prolazak dalje iz grupe. Uistinu spas u zadnji čas za “Pancere”.
Nejasna Srbija
Eh, ponovo se u mojim “Mundijalskim utiscima”, kao i prošlog puta našla Srbija, i ponovo zbog nekolicine negativnih stvari koje su “Orlovi” sebi priuštili u duelu protiv Kameruna.
Srbija je u taj duel protiv Kameruna ušla, pomalo sa pravom, sa ogromnim samopouzdanjem te su od starta pokazali da su dosta kvalitetnija ekipa i to pogotovo u posjedu lopte.
Ali, iz tog posjeda nisu kreirali previše šansi, od kojih je najbolja bila ona kada je Aleksandar Mitrović proizveo mali trenutak genijalnosti jer je poslije prijema lopte slomio svog čuvara koji je proletio nemilice, a onda se namjestio na lijevu, šutirao i kada su svi vidjeli loptu u golu ona je pogodila statitu.
Prvi do gola pored dominacije Srbije na terenu dolazi Kamerun i to poslije prve defanzivne greške Srbije na susretu, kada je strijelac gola Žan-Čarls Kasteljeto ostao apsolutno sam na desnoj strani, nemarkiran, zaboravljen kao duh poslije čega je iskoristio odlično glavom prebačenu loptu nakon kornera od strane Erika Čupo-Motinga.
Ponovo muk za Srbiju, ponovo razočarenje i ponovo gol primljen iz svoje greške, ali “Orlovi” se nisu predavali i umalo su došli do gola, da Mitrović nije pokazao svoju prvu sebičnost kada odlično vodi loptu nekih 10-15 metara, šutira sa 20 i kusur, dok ga na lijevoj strani doziva usamljeni Filip Kostić, ali kao što već znamo bez učinka, samo je pocijepao glasne žice krilni bek Srbije.
Kamerun na sreću “Orlova” nije kaznio sebičnost Mitrovića, nisu prema meni ni imali tog kvaliteta, pa su primili gol u 45. minutu poslije ubačaja Dušana Tadića i odličnog kretanja u “box-u” protivnika od strane Strahinje Pavlovića. Ovaj momak, čujte šta kažem na zimu doživljava transfer svoje karijere.
Kamerunskim šokovima nije bio kraj, jer je Srbija prekopirala Hrvate i pred sami kraj poluvremena poslije preciznog udarca Sergeja Milinkovića-Savića na odmor otišla sa prednošću.
Drugo poluvrijeme, i sve pršti od odlične igre Srbije, koji su sigurni na lopti, stvaraju šanse, i bacaju na koljena izbezumljene Kamerunce što rezultuje i trećim golom nakon divne timske akcije krunisane “tap-in” pogotkom Mitrovića.
Onda, onda se dešavaju dva ključna problema u “nejasnoćama Srbije”, povrijedio se istaknuti lijevi centralni bek Pavlović, mijenja ga za ovu poziciju nekompententni Stefan Mitrović, a ne Srđan Babić koji je upravo doveden u Katar kao zamjena na lijevoj strani za Pavlovića. Druga stvar, za sada ću samo reći Vinsent Abubakar i odlično prepoznavanje slabosti Srbije koja je dobijena izlaskom strijelca prvog gola za njih. Svaka čast za selektora Kameruna Rigoberta Songa.
Greška u izmjeni Dragana Stojkovića “Piksija”, a pogodak Songa, je došao u 63. minutu kada Kasteljeto izbacuje Abubakara, samog Abubakara bez iti jednog čuvara, a ovaj kreće prema golu baca Nemanju Maksimovića na zemlju i prelijepo lobuje Vanju Milinkovića-Savića. Gol je prvo poništen, ali pregledom pomoću VAR sistema je utvrđeno da istog nije bilo, već da je prosto odbrana Srbije maksimalno zakazala.
Srbija ne uči na greškama i pogađajte gdje puca, pa puca upravo na toj lijevoj strani gdje do 53. minute i izlaska Pavlovića nije muva mogla da prođe, ali je sada Abubakar iskoristio nemoć S. Mitrovića, odlično poslao loptu na drugu stranu, a tamo se samo poklonio Čupo-Moting.
Rezultat 3:3, i na kraju poslije još jedne sebičnost A. Mitrovića gdje umjesto povratne lopte za saigrača ide na šut i maši, utakmica završava remijem i taktički izgubljenom utakmicom. Izmjene Srbije u periodu od drugog gola Kameruna ne treba ni pominjati jer nisu apsolutno ništa donijele.
Remijem i prosutim bodovima se Srbija bacila u milost i nemilost, odnosno morala je da čeka rezultat meča Brazila protiv Švajcarske te da strijepi i da se moli.
Na svu sreću Srbije molitve su uslišene, a čuo ih je Kazemiro koji je spektakularnim volej udarcem donio sva tri boda Brazilcima i povećao šanse “Orlova”.
“Orlovi” tako u petak od 20h idu bukvalno na sve ili ništa, na dosadašnji “Dan D” turnira za njih, za njihovo finale jer im samo pobjeda protiv Švajcarske garantuje prvi prolaz u narednu fazu Svjetskog prvenstva još od 1998. godine i “Mijatove prečke”.
Ostatak kola, šta me zadivilo?
Od ostatka utakmica u trećem kolu moramo zasigurno izdvojiti prvo hrabre Marokance koji su sa 2:0 savladali Belgiju koja je u ovaj duel ušla kao veliki favorit.
Sem toga, odmah poslije Srbije još jedan genijalan meč pun golova su odigrali Južna Koreja koju je nakon nevjerovatne borbe i zalaganja sa 3:2 savladala Gana.
Tu su sada za mene favoriti da osvoje turnir i da odbrane rusku titulu Francuzi i nevjerovatni Kilijan Mbape koji je sa dva postignuta gola srušio Dansku i poslao svoju naciju u osminu finala.
Sve u svemu još jedno odlično kolo smo imali priliku da vidim te ćemo vidjeti šta će nam donijeti ono posljednje treće, uživajte samo to mogu da kažem!.
