Srpska košarkašica, Katarina Zec je za MeridianSportBH pričala o očekivanjima za Olimpijske igre, tome kako se našla u košarci i zemljama u kojim je sve igrala.
Ženska košarka u Srbiji je prethodnu deceniju napravila ogroman iskorak naprijed, gdje se posebnu ističu dvije titule prvaka Evrope, te treći uzastopni odlazak na Olimpijske igre. Sve više djevojčica odlučuje da se bavi košarkom, a Marina Maljković polako pravi smjenu generacija. Tako je jedna od onih koje su dio te novije generacije i Katarina Zec koja je već nastupala na Svjetskom prvenstvu 2022. godine.
Na početkom smo se dotakli predstojećih Olimpijskih igara u Parizu gdje će Srbija igrati u grupi sa Španijom, Kinom i Portorikom.
“Neki bi pomislili ‘uh, dobro je’ međutim grupa uopšte nije za opuštanje, misleći prvenstveno na Portoriko. Ja svakako čvrsto vjerujem da mi možemo da pobijedimo svaku od ekipa iz grupe jer smo na neki način upoznate sa svima i znamo kako ko igra. Ambicije su uvijek najviše” – kazala je Katarina.
Ona je bila zajedno sa ekipom u Brazilu u olimpijskim kvalifikacijama, gdje je Srbija doživjela poraze od Njemačke i Australije, ali je pobjedom nad domaćinom osigurala put u Pariz.
“Moram priznati da stvarno jeste bilo mnogo nervoze jer se nismo nadale porazu od Njemačke i samim tim smo plasman na Olimpijske igre dovele u pitanje. Ipak je dosta truda i rada uloženo u prethodnih par godina tako da bi izostanak sa Igara bio neuspjeh prvenstveno za nas igračice” – navela je Zec i nastavila:
“Bez sumnje, veliki je uspjeh za našu zemlju što će se već treći put uzastopno boriti na tako velikom takmičenju jer u poređenju sa ostalim reprezentacijama, mi smo ipak mali i ovim plasmanom činimo puno za žensku košarku u Srbiji”.
Dolaskom Marine Maljković na klupu Srbije, ova selekcija je postala jedna od najboljih u svijetu i kako Katarina ističe na njenim treninzima se radi dosta jače nego u klubovima.
“Nije tajna da u reprezentaciji treniramo daleko jače i intenzivnije nego u klubovima tako da nas pripreme i reprezentativna takmičenja uvijek testiraju na mentalnom i fizičkom nivou. Šta vise, sigurna sam da od svih reprezentacija upravo mi treniramo najjače” – rekla je ona.
Iako je trenirala gimnastiku, u košarci se na kraju našla zbog maminog uticaja koja joj je bila prvi trener.
“Sa košarkom sam prvo počela kao posmatrač, pa tek onda i da treniram, najviše zbog maminog uticaja koja mi je bila jedan od prvih trenera. U početku je to sve bilo amaterski naravno jer sam trenirala i gimnastiku uporedo, ali zvanično opredjeljenje za košarku kao jedini sport je palo negdje u 6. ili 7. razredu osnovne škole. Nikad nisam imala neke idole, ali vremenom sam stekla poštovanje prema dvije osobe i to su Kobi Brajant i Novak Đoković” – objasnila je Katarina.
Nakon igranja u Crvenoj zvezdi otišla je u Sjedinjene Američke Države gdje je nastupala u univerzitetski tim Teksas El Paso. Kao glavnu razliku između SAD i Evrope ističe uslove, profesionalnost i uloženi novac.
“Amerika je jednostavno druga dimenzija u odnosu na Evropu, ne mislim po stilu igre nego po profesionalnosti, uslovima, uloženom vremenu i novcu. Ipak, ono što nas izdvaja kao narod je ta srčanost i sportski duh koji nosimo i konstantna želja za pobjedom” – opisala je Zec.
Nakon Amerike, vratila se u Srbiju, tačnije u ekipu Art Basketa, a zatim je igrala za španski Araski, poljski Lublin i aktuelnu sezonu je počela u grčkoj Elefteriji, da bi ubrzo prešla u turski Nesibe Ajdin.
“Biću subjektivna i reći da su mi španski i turski stil najsličniji, možda zbog toga što su obje lige dosta izjednačene i zanimljive tokom cijele sezone. Turska mi se više sviđa jer su nam sličniji mentalitetom, ali mislim da su španski igrači kao domaći na višem nivou” – kazala je ona i nastavila:
“Srbiju i Grčku muče iste boljke, samo što Grci dovode čak po tri stranca po ekipi, dok u Srbiji to nije slučaj. Poljska igra respektabilnu košarku i dosta ulažu. U suštini uvijek imaju 3-4 ekipe koje odskaču od ostalih i koje se bore među sobom za što bolji plasman na kraju sezone”.
Katarina je navela da je ova sezona bila teška za nju, ali na kraju je sve zavrilo kako treba. Njen tim je završio učešće u četvrtfinalu plej-ofa turskog prvenstva porazom od Bešiktaša, a ona je imala prosjek u prvenstvu od 9,6 poena, 2,8 skokova i 1,4 asistencije po meču.
“Za mene je ova sezona bila izuzetno teška, ali van terena. Trudila sam se da se to ne odrazi na samu košarku. Počela sam u Grčkoj i završila u Turskoj i obzirom da sam morala da se navikavam na nov tim u potpuno nepoznatoj ligi, rekla bih da je sve ispalo kako treba” – istakla je Katarina.
Za kraj smo pričali o opuštenijim temama, gdje je navela da joj se od svih gradova gdje igrala u inostranstvu ništa ne može porediti s Atinom.
“Atina se ne mjeri ni sa jednim drugim mjestom. Energija Beograda samo sa plažom, vodom i konstantnim suncem. Nadam se da ću se vratiti. Volim da sam aktivna, volim da sam na otvorenom, recimo da popijem kafu napolju kad je lijep dan. I kao i svako žensko obožavam tretmane, masaže, nokte i sve ostale forme trošenja novca na sebe, dok u Beogradu idem u pozorište kad uspijem da ugrabim karte prije nego što se rasprodaju” – rekla je Zec.
Katarini zahvaljujemo na odvojenom vremenu i želimo puno sreće.
