Luka Svilar, kondicioni trener koji je sa Šarlot Hornetsima nedavno osvojio titulu šampiona NBA Ljetne lige, za MeridianSportBH je pričao o svojoj karijeri.
Luka Svilar je rođen 1988. godine u Slavonskom Brodu. Posjeduje tri akademske titule (doktor nauka, magistar kineziologije i specijalista sportske i rehabilitacione medicine) a prije Šarlot Hornetsa, između ostalog je radio u Uniksu, Baskoniji i minhenskom Bajernu. Sezonu 2023/2024 je proveo kao lični trener Šejna Larkina, košarkaša Efesa.
Registruj se bez čekanja za start jači nego ikada. 115 KM BONUSA DOBRODOŠLICE, bez skrivenih uslova, i spreman si za igru.
Razgovor smo počeli sa najsvježijim dešavanjima, a to su odlazak u Sjedinjene Američke Države i osvajanje titule u NBA Ljetnoj ligi u Las Vegasu sa Šarlot Hornetsima.
“Već nekoliko godina sam u intervjuima sa NBA ekipama, a Hornetsi su promijenili vlasnike i napravili novu priču. Svidjeli su mi se ljudi koji su unutra, prije svega prethodni ‘VP of Health & Performance’ Trent Sejlo i direktor ‘athletic performance’-a Brajs Dob. Uz Entonija Berija koji je ‘Head Athletic Performance Coach’, ja sam tu na poziciji asistenta i nas trojica pokrivamo Hornetse i Grinsboro Svorm, ekipu iz NBA Razvojne lige. Što se tiče trenerskog posla, svako od nas trojice ima po pet do sedam igrača o kojima detaljnije brine, a zajedno kreiramo programe, provodimo testiranja i radimo izvještaje. Sve što opisuje posao kondicionog trenera u Evropi, radi se i tu, samo na dnevnom nivou često brineš samo o nekoliko igrača, a ne o cijelom timu. Kad se radi sa ekipom iz Razvojne lige, tu je posao vrlo sličan Evropi, jedan kondicioni na cijelu ekipu, ali lakše je u odnosu na evroligaški roster gdje ima 16-17 igrača, jer tim iz G lige ima svega desetak igrača kojima se povremeno priključuju igrači na dvosmjernom ugovoru.
Konkretno za našu ekipu Ljetne lige, u stručnom štabu sam bio samo ja kao kondicioni trener. Krenuli smo dosta ‘rano’ raditi s timom, okupili smo se početkom sedmog mjeseca u Šarlotu, gdje su glavni igrači u timu tri ‘stara’ pika – Kej Džej Simpson, Tiđane Salon i Dejmion Bog. Uz njih, tu su četiri nova pika – Lijam Meknili, Kon Nupel, Rajan Kalkbrener i Sajon Džejms, kao i još neki zanimljivi momci – Di Džej Rodman (sin Denisa Rodmana), Pi Džej Hol (koji je turnir igrao fenomenalno i 2 sata prije finala potpisao NBA ugovor i zbog toga nije igrao), Em Džej Voker i Džejlen Sims iz ekipe Svorma. Mi smo jedina ekipa koja je u Las Vegas došla šestog jula da napravimo mini-kamp u trajanju od četiri dana, svi ostali su stigli devetog ili desetog. Mislim da je to bilo vrlo značajno za dodatno uigravanje ekipe jer pripreme za Ljetnu ligu su kratke i svaki dan čini razliku. Sistem same Lige je zanimljiv, moraš dobiti sve četiri utakmice da bi ušao u polufinale (desi se i da više od četiri ekipe imaju sva četiri trijumfa pa se gleda broj poena, a da bi osvojio prsten moraš igrati 6/6). Tu četvrtu utakmicu smo igrali protiv San Antonio Sparsa i morali smo ih dobiti sa preko 22 razlike, a uspjeli smo ih savladati sa 26 poena prednosti. Rad na Ljetnoj ligi za kondicionog trenera je sličan turnirskom sistemu FIBA-e, pa trenažne dane i dane kad su utakmice koristiš za pripremu (rad u teretani i slično), a dane između kao oporavak, ako pričamo za igrače koji igraju preko 15-20 minuta na meču. Za ove koji igraju manje, u zavisnosti od toga kada je sljedeća utakmica, organizuju se treninzi pa se tu ekipa može podijeliti u dvije grupe, radnu grupu i grupu za oporavak.
Ja sam tu da pomognem oko svih igrača, i onih koji rade i onih koji se oporavljaju, a komunikacija sa medicinskim timom, nutricionistkinjom i trenerima je svakodnevna, bolje reći ‘svakosatna’. Ostatak vremena, posebno predveče, koristi se za vidjeti prijatelje i kolege, kao i upoznati nove ljude. Kockanje nije moj đir pa od mene nisu profitirale kockarnice, ali jeste Starbaks, gdje sam stalna espreso mušterija” – počeo je Svilar.
U nastavku, Luka nam je ukratko približio dosadašnji tok svoje karijere.
“Krenuo sam u KK Zagreb uz trenera Andreja Teslu, a nakon te sezone, s obzirom na to da sam u ekipi imao Dominika Mavru, Marija Hezonju i Darija Šarića, dobio sam na povjerenje U-18 reprezentaciju Hrvatske 2011. godine. Sa njima sam 2012. osvojio zlato na U-18 Evropskom prvenstvu, gdje je trener bio Jakša Vulić.
Sticajem nekih okolnosti, upoznao sam i Josipa Joku Vrankovića, koji me godinu dana kasnije pozvao u Turk Telekom, što je bio moj prvi inostrani angažman. Nakon toga, kratko sam bio u Hrvatskoj, pa sam dobio poziv iz Španije da se priključim Baskoniji, gdje sam proveo četiri godine, a taj period je okrunjen osvajanjem Endesa lige u sezoni 2019/2020. Kasnije sam bio u Uniksu i Bajernu, pa je uslijedila saradnja sa Larkinom, a sada sam u Hornetsima” – kazao je naš sagovornik, pa dodao:
“Ako poznaješ prave ljude i ti ljudi vjeruju da vrijediš i kvalitetno radiš posao, situacija se kad-tad otvori. Prekretnica za mene je sigurno bio odlazak u Tursku, jer je to bio moj prvi inostrani angažman. Tad sam potvrdio sebi da je ovo posao kojim se želim baviti, a uz ambiciju stvari se prirodno razvijaju. Prepreka nema, tu su samo izazovi koji se na kraju lako riješe. Sa iskustvom sve postaje lakše”.
Svilar je zatim dodatno pojasnio kako je izgledao njegov boravak u Baskoniji (2016-2020), Uniksu (2020-2021) i Bajernu (2021-2022).
“Fenomenalno vrijeme. Jos nisam 100% siguran, ali to je vjerovatno i moj najdraži period u profesionalnom smislu. Tad samo uz djevojku, fokus je bio maksimalno na poslu i utakmicama, apsolutna posvećenost. Sad je ipak malo drugačije, djevojka je postala žena, sin je tu već skoro pet godina, a kćerka je na dolasku.
Sva tri kluba uvijek ciljaju na titule u domaćem prvenstvu i visok plasman u Evropi, a u njima sam naišao i na jako dobre ljude. Sve to daje posebnu draž u radu i odgovornosti. Baskonija me potvrdila da znam raditi posao na evroligaškom nivou. Promijenilo se pet trenera u četiri sezone, a ja sam sve to prošao, puno sam toga naučio i ispekao sam zanat za rad u modernoj košarci sa velikim brojem putovanja i utakmica. Vitorija je grad košarke, a atmosfera i život u Španiji su fenomenalni. Uniks – hladna zemlja, ali topli ljudi, prije svega Klaudio Koldebelja kao sportski direktor i trener Dimitrios Priftis. U Bajern smo se odlučili preći već kao porodica, supruga Dora, sin Patrik i ja. Meni je bio vrlo izazovan direktan poziv Andree Trinkijerija, a za familiju je ipak puno lakše živjeti u Minhenu u odnosu na Kazanj. Mislim da se kondicioni trener najbolje razvija u sredini u kojoj ima najviše odgovornosti, a za mene je to dostiglo vrhunac u Bajernu, gdje sam svakodnevno zajednički planirao i sprovodio razne stvari sa Markom Pešićem, direktorom Danieleom Baiesijem, Trinkom, te genijalnim pomoćnicima Đorđem Adžićem, Slavenom Rimcem i Emilijom Kovačićem” – prisjetio se hrvatski kondicioni trener, a potom je odgovorio na pitanje o tome koliko se u klubovima u kojima je radio poštuju stručnjaci sa ovih prostora:
“U Bajernu, po navedenim imenima je jasno koga se poštuje, u Uniksu je bio grčko-italijanski stručni štab, a po mom odlasku je došao Velimir Perasović koji je tamo već pet godina. Po mojoj preporuci, naslijedili su me prvo Slovenac, pa dva kondiciona trenera iz Srbije. U Baskoniji sam radio i sa Perasom i sa Duškom Ivanovićem, ali u tom klubu su bili i Neven Spahija, Žan Tabak, Boža Maljković… Jasno je da se ‘Ex-Yu’ škola veoma cijeni”.
Nakon rastanka sa klubom iz Minhena, Luka je u sezoni 2023/2024 postao lični kondicioni trener Šejna Larkina, jednog od najboljih igrača Evrolige koji nastupa za Efes. Zanimljivo je da je američki plejmejker u pomenutoj takmičarskoj godini odigrao svih 35 utakmica u Evroligi, uz prosječno 34 minuta na parketu.
“Šejna sam upoznao u Baskoniji 2016. godine, to je bio njegov prvi dolazak u Evropu. Od te sezone ostali smo u kontaktu i nekako je prirodno došlo do razgovora o potencijalnoj saradnji da postanem njegov lični trener. Intervjui za NBA traju cijelo ljeto, nekad i do devetog mjeseca, a kad potpišeš s ekipom u Evropi, to bude krajem juna ili početkom jula. Takav smo dogovor i napravili, da radimo cijelu godinu, uz to da imam pravo na intervjue tokom ljeta. Eto, prošle godine sam potpisao za Hornetse početkom septembra i to je jedini razlog zbog kojeg smo završili saradnju.
Za mene, biti lični trener jednom igraču je fenomenalan tip posla. Velika odgovornost, rad na detaljima, kao kad radiš sa profesionalnim teniserima (imao sam to iskustvo ranije nakon Turk Telekoma). Živio sam u Istanbulu i putovao sa ekipom kad je trebalo. Ključna je stvar bilo sve usaglasiti sa ljudima u klubu, gdje se stvari dogovore na jedan normalan i nenametljiv način, prije svega sa klupskim kondicionim trenerom. Ja sam imao stalnu komunikaciju s njim, bio sam upućen u to što se radi, a bio je i on, jer sam mu ja prenosio sve informacije. Kad svi znaju da je interes da je igrač dostupan i u formi i to se ostvaruje, onda stvari funkcionišu. Ne znam šta bi bilo da Šejn nije bio u formi i da je propuštao utakmice (smijeh). Uz veliku Larkinovu posvećenost i uz moje rukovodstvo, uspjeli smo ostvariti to da je on tada odigrao sve mečeve u Evroligi, sa prosječnom minutažom od 34 minute. Te je sezone odigrao i onu utakmicu protiv Reala u Madridu sa rekordnim brojem produžetaka i rekordnom minutažom jednog košarkaša na evroligaškom nivou”.
Naredna tema su bile povrede u košarci, o kojima je Svilar rekao sljedeće:
“Vrlo je bitno imati uvid u igračevu prošlost – koliko prethodnih povreda ima, kakve su to povrede, postoji li nekakva sklonost u posljednjih nekoliko sezona. Potom bi trebalo odrediti koji su realni ciljevi, a najbitnije dvije stvari kod igrača su predanost i istrajnost. Kad se sve to analizira, u zavisnosti od perioda godine, na ovaj ili onaj način se slaže program rada. Nije isto ako te igrač kao ličnog trenera angažuje tokom ljetne pauze, tokom klupskih priprema ili tokom sezone.
Kontaktne povrede nije moguće spriječiti, jer takva je priroda ovog sporta, ali beskontaktne, posebno povrede mišića i razne tendinopatije, mogu se smanjiti uz kvalitetnu analizu, testiranje, planiranje i programiranje treninga, praćenje akutnog i hroničnog opterećenja (volumena i intenziteta rada), prehranu, suplementaciju, san i ostale metode oporavka. Nije lako i jednostavno, ali holistički pristup sigurno može uroditi plodom”.
Zatim smo se okrenuli razlikama u broju treninga između evroligaških i NBA ekipa.
“U Evropi se timski trenira više jer se igra manje. NBA liga je na 3,4 utakmice sedmično, Evroliga na 2,5, a neke ekipe igraju jedan do dva meča sedmično. Trenira se i više jer pripreme traju 35-45 dana, za razliku od samo dvije sedmice u NBA.
Ipak, u NBA ligi, makar iz mog iskustva, košarkaši koji ne igraju puno minuta, ozbiljno rade u danima kad nema utakmica, ili čak i na dan utakmice, zavisno od toga kakvi su uslovi i pristup dvorani, jesmo li kod kuće ili na putu. Individualno ili grupno (2×2, 3×3), u Evropi se trenira više, a timski manje, jer starteri igraju u prosjeku po 35-45 minuta na svaka dva dana” – objasnio je član Šarlot Hornetsa.
Za kraj, Luka Svilar je istakao na koji način se individualno usavršava, a priču smo zaključili planovima za nastavak karijere.
“Čitam knjige, nove da učim, a stare da se podsjetim na to što valja. Pišem knjige i sarađujem na naučnim radovima, a slušam i podkaste, stručne i životne. Čitam knjige o komunikaciji i pokušavam to svakodnevno primjenjivati, a povremeno poslusam ‘webinar’ ili odem na neku radionicu. Najviše mi pomaže biti u kontaktu sa drugim trenerima, gdje u razmjeni iskustava puno naučim, a i potvrdim šta donekle znam, a šta ne znam. Kao jedan od osnivača Udruženja kondicionih trenera Evrolige (ESCCA), u organizaciji sam raznih edukativnih programa u Evropi, od ‘webinara’ do konferencija i master programa. Okružen sam stručnim ljudima i koristim te prilike za podijeliti i prikupiti znanje.
Sigurno je da se košarka mijenja – način igre, ritam, intenzitet, generalno fizički zahtjevi. U Evropi je i broj utakmica narastao, tako da je to izazov za sve članove tima. Meni je svakako uživanje biti dio nekih novih izazova i pronaći rješenja za što kvalitetnije adaptacije” – naveo je 36-godišnjak, pa završio:
“Plan mi je biti u košarci, negdje gdje je gušt raditi, uz dobre ljude, a da mjesto i uslovi odgovaraju cijeloj porodici”.
Svilarovi Šarlot Hornetsi su tokom Ljetne lige u Las Vegasu redom bili bolji od Juta Džeza (111:105), Filadelfija Seventisiksersa (96:94), Dalas Maveriksa (87:69), San Antonio Sparsa (106:81) i Oklahoma Siti Tandera (109:80), a u finalu su rezultatom 83:78 nadjačali Sakramento Kingse.
