Miljan Škrbić, 29-godišnji napadač koji trenutno nastupa za Maduru junajted iz Indonezije, u intervjuu za MeridianSportBH pričao je o dolasku u ovaj klub i ostatku svoje karijere.
Registruj se bez čekanja za start jači nego ikada. 115 KM BONUSA DOBRODOŠLICE, bez skrivenih uslova, i spreman si za igru.
Miljan Škrbić trenutno nastupa za Maduru u Indoneziji, a kako kaže, dolazak u klub u januarskom prijelaznom roku bio je pravi izazov.
“Trenutni period moje karijere u Maduri je zaista uzbudljiv i izazovan. Kada sam došao u januaru, na polusezoni, bili smo posljednji na tabeli. Sada se nalazimo iznad zone ispadanja i nadam se da ćemo ispuniti naš cilj i ostati u ligi. Također smo učestvovali u AFC Challenge ligi, gdje smo jučer, nažalost, ispali u polufinalu. Sve u svemu, zadovoljan sam, a vidjet ćemo šta nosi ljeto i novi prijelazni rok”.
Otkriva kako je izgledao brzi transfer u Indoneziju i ostvarenje dugogodišnje želje.
“Do transfera je došlo bukvalno u dva dana. Moj bivši saigrač iz Niša me je pozvao, pitao da li sam zainteresiran, i kao što rekoh, za dva dana sam dobio ugovor, a sljedeći dan sam već bio u avionu za Indoneziju. Iskreno, oduvijek sam imao želju da igram u Aziji i eto, ta želja mi se ostvarila. Nadam se da ću ostati što je duže moguće. Liga je zaista dobra, tereni su većinom odlični i publike zaista ima na svakoj utakmici”.
Kroz brojne klubove i države u karijeri, naučio je važne životne i profesionalne lekcije.
“Svaka od tih sredina imala je ogroman utjecaj na mene, kako kao igrača, tako i kao čovjeka. Svaka zemlja, svaka liga je svojstvena na svoj način i donosi posebne izazove i vrijednosti. Gdje god da sam bio, naučio sam nešto novo”.
Ipak, izdvaja dvije sredine koje su mu posebno ostale u sjećanju.
“Ako već moram da odaberem, neka to budu Krško u Sloveniji i Radnički iz Niša, jer sam tamo zaista pružao jako dobre partije i postizao dosta golova”.
Period proveden u Radničkom bio je pun uspona, ali ga je jedna teška povreda usporila.
“Baš tako, maloprije sam pomenuo Radnički iz Niša i trudim se da pamtim samo lijepe stvari iz tog perioda. Igrao sam zaista dobro, postizao golove, imao skoro završen transfer u Južnu Koreju, ali nažalost, pretposljednje kolo na utakmici su mi stradali prednji ukršteni ligamenti i morao sam na dugu pauzu. Ali opet kažem, to je fudbal, dešavaju se usponi i padovi, a ja se trudim da se sjećam samo lijepih stvari”.
U karijeri je bilo mnogo važnih utakmica, ali dvije posebno pamti.
“Sigurno da ima dosta utakmica, ali ako neku baš moram da izaberem, neka bude moj debi u OFK Beogradu sa 17 godina i pogodak, te gol za Radnički iz Niša za pobjedu u posljednjem minutu protiv Mladosti iz Lučana, jer je to bila moja prva utakmica poslije 14 mjeseci pauze zbog povrede”.
Uporedio je evropski i azijski fudbal, ističući velike razlike.
“Razlika između evropskog i azijskog fudbala je u mnogim aspektima – od stila igre do kulture. Sve ove razlike čine fudbal u svakom od tih regiona jedinstvenim i fascinantnim. Na primjer, ovdje u januaru kada sam stigao, temperature su bile preko 30 stepeni svaki dan, a vlaga ogromna, pa zaista treba vremena igraču sa strane da se navikne na sve te stvari”.
U Indoneziji se brzo adaptirao i osjetio podršku saigrača, kluba i navijača.
“Mislim da sam se zaista dobro prilagodio i da su me saigrači i ljudi u klubu jako lijepo prihvatili, i hvala im na tome. Svakako sam imao priliku da osjetim podršku navijača, i to mi mnogo znači”.
Podrška najbližih mu je, kako kaže, ključ svega.
“Mnogo mi znači podrška porodice i prijatelja, jer kao što sam rekao, u fudbalu i životu generalno imate mnogo uspona i padova. Zaista je bitno da imate nekoga ko će vas, i kad vam ne ide i kad je teško, motivisati i gurati ka naprijed”.
Prati i dalje srpski fudbal, koliko mu obaveze i vremenska razlika to dozvoljavaju.
“Naravno da pratim Superligu Srbije koliko mi ovdje vrijeme dozvoli, jer je vremenska razlika pet sati. U kontaktu sam sa dosta bivših saigrača”.
O svim trenerima koje je imao u karijeri govori s poštovanjem.
“Kroz karijeru me je treniralo mnogo trenera i od svakog sam naučio nešto. Ne bih volio da izdvajam nikoga, svima sam mnogo zahvalan što sam imao priliku da sarađujem s njima”.
Ugovor mu uskoro ističe, ali još ne donosi konačnu odluku o narednom koraku.
“Imam ugovor do kraja maja. Otvoren sam za sve opcije, ne bih imao ništa protiv ni da ostanem u Aziji. Vidjet ćemo šta će mi donijeti ljetni prijelazni rok. Nadam se samo zdravlju, a ostalo će biti kako mora”.
Škrbić se osvrnuo i na vrijeme provedeno u Mostaru, gdje je nosio dres Zrinjskog.
“Zaista mi je u Mostaru bilo lijepo. Postigao sam odmah gol pred našim navijačima protiv Slobode, plasirali smo se u polufinale Kupa, ali nažalost, tada je krenula korona, prvenstvo je prekinuto i poslije toga je uslijedio loš period za mene…”
Zrinjski je ostavio dobar utisak na njega, a iz kluba je ponio lijepe uspomene.
“Zrinjski je napravio sjajne rezultate u prethodnom periodu. Dok sam ja bio tamo, atmosfera je zaista bila dobra, imali smo podršku navijača i stvarno imam samo lijepe riječi za klub, navijače i ljude u klubu”.
Govorio je i o stanju u Premijer ligi BiH i značajnim promjenama koje primjećuje danas.
“Slažem se da je liga tada bila veoma zahtjevna. U to vrijeme bilo je ekipa sa jako lošim terenima, gdje jednostavno nije bilo moguće igrati. Sada vidim da su skoro svi tereni novi i zaista dobri, i to automatski podiže kvalitet fudbala. Trenutno je moj saigrač ovdje Kerim Palić, koji je igrao u Sarajevu, pa često s njim komentarišem i gledamo utakmice Premijer lige BiH. Mislim da su Borac, Zrinjski i Sarajevo trenutno tri najkvalitetnije ekipe”.
U sjećanju mu je ostala i teška utakmica protiv Borca u Banjaluci.
“Sjećam se utakmice u Banjaluci koju smo, nažalost, izgubili. Bilo je zaista teško igrati tamo, a Borac je te sezone, koliko se sjećam, osvojio titulu.
Izdvaja gol protiv Slobode kao poseban trenutak, ali uslijedile su zdravstvene prepreke. Pamtim taj gol protiv Slobode, prije nego što se liga prekinula. Nažalost, poslije toga sam imao operaciju bruha, a zatim i upalu pubične kosti, tako da nisam mnogo vremena proveo na terenu”.
Odnosi s bivšim saigračima ostali su odlični, a i dalje prati dešavanja u Mostaru.
“Naravno da pratim rezultate, i dan-danas sam u kontaktu sa Bilbijom i sa Slobom. Ovim putem ih puno pozdravljam i zahvaljujem im se na svemu što su uradili za mene dok sam bio u Mostaru”.
Za kraj, ističe da mu je i ta epizoda bila dragocjena za razvoj karijere.
“Svaka liga je specifična na svoj način i iz svake se nauči nešto novo. Zahvalan sam što sam bio dio svega toga i pamtim po lijepom taj period. Drago mi je što se infrastruktura u bosanskohercegovačkom fudbalu podigla na jedan viši nivo”.
Da može da se obrati mlađem sebi, poručio bi mu sljedeće:
“Svakako bih poručio mlađem sebi da nije najpametniji i da ne bude tvrdoglav. Da svaki dan daje svoj maksimum i da vodi računa o svom tijelu, jer sam, nažalost, imao dosta problema s povredama koje vjerujem da sam mogao da spriječim da sam bio ozbiljniji i više posvećen”.
I za kraj, ima važnu poruku za sve mlade fudbalere:
“Mladim fudbalerima bih poručio da vjeruju u sebe, da rade na sebi, da slušaju savjete ljudi koji im žele dobro i da nikada ne odustaju”.
