Selektor Bosne i Hercegovine Savo Milošević je tokom razgovora za MeridianSportBH govorio o raznim temama poput statusa Edina Džeke, Ivici Osimu, svom aktuelnom angažmanu, ali i generalno igračkoj te trenerskoj karijeri.
Kakav je osjećaj biti selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine?
“Uvijek je to poseban osjećaj i drugačiji nego kada radite u klubu. Predstavljati jednu državu i narod nosi puno veću težinu. Velika čast i privilegija je biti selektor jedne države, a s druge strane i velika obaveza prema publici, savezu, medijima i svima onima kojima je reprezentacija u srcu. Velika doza odgovornosti i pritiska, ali na sve to morate biti spremni ako ste profesionalni u sportu. Tako da meni jeste čast i privilegija biti selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine i nadam se da ćemo se do marta spremiti najbolje što možemo i da ćemo napraviti rezultat koji svi očekuju. Neće biti lako, ali je moguće” – rekao je Milošević pa dodao:
“Znamo da su navijači diljem Balkana jako stravstveni kada je u pitanju fudbal i da nekada znaju imati i osude i prije nego vide bilo kakav rezultat, kako se Vi nosite sa tim? Da li Vam to stvara dodatni pritisak? Ako se bavite sportom pritisak mora biti prisutan. Ja sam dugo u sportu, profesionalac sam od svoje 18. godine i naravno vremenom naviknete na te stvari. Zahtjevnost navijača na Balkanu je malo drugačija u odnosu na Evropu, ali je sigurno i ona razlog zašto sportisti sa ovih prostora imaju velike uspjehe. Ovdje se ne oprašta neuspjeh i to vas tjera da budete uspješniji i da što više date od sebe da biste zadovoljili navijače. To je jedno breme koji svaki sportista mora ovdje da nosi, ali i to je i jedan vjetar u leđa i stvara vam moralnu obavezu da ispunite zahtjeve svih”.
Ono što je navijače posebno oduševilo jeste poziv koji ste uputili Nerminu Zolotiću?
“Rekao sam da će biti novih igrača, ali to ne ide tako lako brzo kako bi mnogi željeli. Sada već imamo tri- četiri nova momka. Trudili smo se zaista svi iz stručnog štaba i pogledali smo veliki broj igrača mimo onih koje zovemo, ali smo se trudili da prepoznamo oni koji zaista mogu da doprinesu nečemu” – započeo je Milošević o pozivu za Zolotića te dodatno istakao kako on nije pozvan samo da se ispoštuje broj igrača u rosteru:
“Zvati samo da biste zvali i da biste to nazvali promjenom nema neku težinu. U Zolotića zaista vjerujemo na osnovu ovoga što smo vidjeli i on je jedan od igrača koji može da donese dodatni kvalitet ovoj ekipi i nama je svaki detalj bitan. Svaki igrač koji može nešto dobro da nam donese je nama bitan”.
Potvrdili ste i zvanično da Edin Džeko i Miralem Pjanić neće igrati u preostale dvije utakmice. Ove utakmice će Vam zasigurno poslužiti kao odlična provjera i priprema za ono što Vas čeka u martu.
“Edin me zamolio da odmori ovaj put s obzirom na kalendar koji ima u klubu, igranje u Evropi i domaću ligu s obzirom na njegove godine. Rekao sam već ranije da nema prijateljskih utakmica kada je u pitanju reprezentacija i trudit ćemo se i da na ovim utakmicama izgledamo dobro i da ostvarimo rezultat, ali one jesu pripremne za ovo što slijedi u martu” – kazao je Milošević o Džeki i Pjaniću, nakon čega je nastavio:
“Tako da nešto pripremamo i provjeravamo Edina Džeku nema potrebe. Isto tako i Miralema koji ima povredu i on zbog toga neće biti prisutan, ali to je šansa da probamo i druge igrače i damo im priliku. Ove dvije utakmice su sve što imamo i na njima moramo vidjeti šta imamo da bi što bolje dočekali taj mart. Što se tiče Miralema i Edina naravno da računamo na njih i na kraju krajeva znamo šta i koliko mogu i ne moramo njih provjeravati”.
Jednom prilikom ste izjavili da svaki trener ima svog miljenika, nešto kasnije govorit ćemo o tome kome ste Vi bili miljenik, ali kada pričamo o reprezentaciji i ovom dosadašnjem dijelu da li među ovim reprezentativcima u nekome prepoznajte neke Vaše karakteristike?
“U više njih prepoznajem neke moje stvari, ali ne znam koliko je pametno da izdvajam neke igrače. Na prvom okupljanju tokom priprema nekako sam se najviše zezao sa Hamulićem jer ne priča dobro naš jezik, ali malo me demantovao i popravio je to i sada već ovo drugo okupljanje moram da nađem nekog drugog” – istakao u Milošević, poslije čega je naglasio kako želi da mu svi reprezentativci budu miljenici:
“Ja sam više da su mi svi miljenici i ja prosto volim fudbal, bio sam to što su oni sada. Bio sam u njihovoj koži, imao sam njihove probleme i trudim se da mi svi budu miljenici i da prema svakom imam formiran odnos. Jedan odnos je prema grupi cijeloj, ali oni su svi individue i morate imati različit pristup, jer su to sve različiti karakteri. Morate prvo da volite svoj posao, a ja ga obožavam i ovdje sam da im pomognem i to je suština svega”.
O vašoj karijeri ćemo u nastavku popričati hronološkim slijedom. Prve fudbalske korake započeli ste u Janji zahvaljujući Mehmedu Alilhodžiću. Kakve su uspmene na taj period?
“To su najdraže uspomene. Ti počeci fudbalski, to nije bio profesionalizam ali meni najbitniji period u životu, jer da nije bilo njega ne bi bilo ničega poslije toga. Janja je jedno malo mjesto pored Drine, ali Podrinje je tada igralo tu regionalnu ligu koja je bila jako teška. To je bio jedan organizovan klub gdje se vodilo računa o svemu i možda idealna sredina da počnete da igrate fudbal” – bile su riječi Miloševića o njegovim prvim fudbalskim koracima nakon čega je dodatno izrazio zahvalnost Alilhodžiću:
“Ja sam imao tu sreću da počnem tu da treniram. Naravno zahvaljujući Mehi Alilhodžiću koji me vidio na školskom takmičenju i na njegovo insistiranje sam počeo da treniram i sve ostalo je historija. Nikad nisam zaboravio niti mogu zaboraviti te početke. Imali smo dobru ekipu i što mi volimo da kažemo „mlatili“ smo sve ove veće klubove u regionu i zaista jedno prelijepo sjećanje”.
Sjećamo se jednog intervjua u kojem ste spomenuli da su Vam iz tog omladinskog perioda u Partizanu bila posebna dva gola koja ste imali priliku i prvi put vidjeti na TV-u. Moramo naglasiti dva gola protiv Zvezde.
“Uvijek su ti derbiji, čak i u mlađim kategorijama, bili od posebne važnosti, ali eto sticajem okolnosti na gostovanju smo ih dobili 1:4 pa je to bila zaista jedna velika stvar za mene pogotovo. Moj san je bio da zaigram u Partizanu, a kad postignete dva gola protiv najvećeg rivala da nema veće sreće u tom momentu” – progovorio je Milošević o tome koliko mu je značilo što je ispunio svoj dječački san, ali i dodatno o svojim danima u omladinskim kategorijama Partizana:
“Rekao sam više puta da kada počnete da trenirate i igrate fudbal, u mom slučaju sa 16 godina sam postao igrač Partizana i već svi snovi koje sam do tog momenta imao su bili ispunjeni. Morate stalno da obnavljate snove ukoliko želite da budete uspješni u fudbalu i tako da sam stalno morao da obnavljam snove i da stvaram nove. Te utakmice protiv Zvezde su imali veliku važnost i težinu. Davao sam im golove i poslije!”.
Seniorski tim Partizana, gdje posebno uz Vas vežemo i Ivicu Osima koji Vas je i pozvao u tim. Tada je bilo poznato i znalo se da koga Osim pozove u tim da je taj zaista kvalitetan igrač.
“Važilo je i tad i oduvijek i zauvijek! Ništa se nije promijenilo i svi su to znali. Za mene je to bio veliki stimulans u tom momentu, ali i za vremena koja dolaze. On je bio čovjek koji ima specifičnu težinu na ovim prostorima i jako je bio poštovan. Prve pripreme na koje me on pozvao su već same po sebi značile mnogo” – rekao je Milošević o osobi koja ga je uvela u seniorsku ekipu Partizana te je u emotivnom maniru nastavio o legendi bosanskohercegovačkog te jugoslovenskog fudbala:
“Kada vas Ivica Osim povede to mnogo znači, ali i mnogo drugih stvari je bilo tu. U odnosu sa mnom i kasnije u razgovorima sa klubom, on mi je mnogo pomogao i otvorio vrata profesionalnog fudbala. Imao sam prvo nesreću što je Ivica morao da ide da se ne vraćamo na taj period i u potpunosti ga razumijem zbog toga, kasnije sam imao sreću što je došao Ljubiša Tumbaković koji je nastavio to sve. Morate u životu imati takvu sreću da imate ljude koji će da vas podrže i da vam pokažu smjer. Ja sam u tom periodu od 18 godina koji je i danas najkompikovaniji imao ljude koji su imali vjeru i povjerenje u mene što je najbitnije”.
Taj 01.maj 2022. godine, nas je sve pogodio odlaskom Ivice Osima koji je zaista jedno veliko ime. Tada smo Vas kontaktirali sa portala i Vi ste nam rekli jednu rečenicu koja nam je svima ostala urezana u sjećanja:“ Ljudi kao što je Ivica Osim postaju nedodirljivi za sve, pa čak i za smrt“
“To zaista jeste tako. Neki ljudi rijetki, pojavljuju se rijetko u ovom svijetu. Prosto za života se vidi da postanu vanvremenski ili ispredvremenski i imaju neku svoju putanju paralelnu u odnosu na ostatak svijeta. Često su nerazumljivi i bez obzira što nailaze na bezbroj prepreka, jer tad nije baš bila poželjna stvar da budeš drugačiji od drugih i na Balkanu često nailazite na kritike ukoliko ste drugačiji.Ivica je bio drugačiji, ali nikada nije odustao od svog puta jer je vjerovao da je upravu” – prisjetio se Milošević dana kada nas je napustio Osim i rekao kako su se mnoge njegove riječi na kraju pokazale kao tačne:
“Vrijeme je pokazalo da je upravu, ali nije bilo lako izdržati. Zato takvi ljudi postaju nedodirljivi i dok rade, a pogotovo poslije kada svi shvate šta su oni radili i koliko je to veliko. Nažalost na ovim prostorima često ljudi shvate veličinu nekih ljudi tek kad prođe vrijeme. Kada je prošlo vrijeme, vidjeli su svi ono za šta se on borio. Jednostavno takvi ljudi ne umiru, prosto je nemoguće jer svi znaju šta predstavlja Ivica Osim”.
Seniorski tim Partizana 78 golova u 119 utakmica, osvojene dvije titule i jedan Kup. Kakva su sjećanja i uspomene na ovaj period?
“Derbi, finale kupa, 3:1 smo dobili uzvratnu utakmicu. Prvo smo izgubili 1:0 na Marakani i onda smo dobili 3:1. Tu sam dao dva gola, jedan je bio iz penala a taj drugi je bio lijep dosta. Uspjeli smo da pobijedimo Zvezdu što je opet najbitnija stvar koju možete uraditi u Srbiji i izdvojio bih tu utakmicu” – kazao je Milošević tokom razgovora o periodu u omiljenom dresu.
Dobrim igrama postali ste legenda Partizana i tada ste na sebe skrenuli pažnju Aston Ville i 1995. godine odlazite u Englesku za tada ogromnih 3 miliona njemačkih maraka, kako sada gledate na to?
“To je bila velika promjena. Bila su jako teška i nezgodna vremena. Ta promjena sa Balkana otići u Englesku je najveća koju možete da doživite u odnosu na ostatak Evrope. Engleska je potpuno drugačija u odnosu na ostatak Evrope, možda sada malo manje s obzirom na to da ima dosta igrača i fudbalera iz Evrope. Kada sam ja otišao u Englesku to je bio praktično prvi veliki transfer u Evropi nakon mnogo vremena i sjećam se da je tada krenula ta priča sa strancima tamo. Kada ste prvi u nečemu i kada ste pioniri obično to biva jako teško, ali to iskustvo igranja u Aston Villi je za mene predstavljalo veliku važnost. Tamo sam igrao bolje nego što ljudi misle, ali broj golova nije bio zadovoljavajući u te tri godine. Ljudi su bili prezadovoljni. Stil i način života su takvi da prosto za nas sa ovih prostora je to nepodnošljivo i ja sam imao želju da se vratim u Evropu. Poslije tri godine sam prešao u Španiju, ali to iskustvo koje sam stekao tamo me usavršilo i mislim da sam neke nedostatke popravio u Engleskoj i bez obizra na teško snalaženje tamo da mi je dosta koristilo sve što sam naučio tamo i da sam zbog toga postao i bolji igrač” – rekao je Milošević o svom transferu u Englesku.
Na početku sam Vas pitala da li imate nekog miljenika i to je bilo s razlogom jer je bilo opće poznato da ste vi bili miljenik Renca Ulivierija u Parmi. On je jednom prilikom za Vas rekao da ste Vi bili fudbal i da nikad nije upoznao igrača kao što ste Vi. Koliko je ostatak ekipe bio „ljubomoran“ na Vaš odnos s njim?
“Nisu bili ljubomorni, nego su me zezali svi. To je bila simpatična priča s obzirom da je Renc Ulivieri rođen u Bolonji i poznato je da je to bio komunistički grad i pošto sam ja dolazio sa ovih prostora podrazumijevalo se da sam i ja komunista. Kada je on postao trener u tom periodu sam igrao dosta dobro” – sjetio se uz smijeh Milošević i nastavio:
“Bila je simpatična priča da igram ja i još 10 igrača i to je bio predmet zezanja od svih igrača kako sam ja njegov pomoćni trener i miljenik. To su situacije koje se konstano dešava, svaki trener ima svoje zamisli i kada je on došao ja sam postao nezamjenjiv u ekipi Parme. Velika je stvar što sam bio miljenih jednog takvog trenera”.
Za Aston Villu u tri godine zabili ste 31 gol u 109 utakmica. Što ste tiče Španije – 94 gola za Osasunu, Zaragozu, Celtu i Espanyol, koliko ste zadovoljni iz ove perspektive ovom statistikom?
“Ja sam prezadovljan mojom karijerom i sretan sam što sam igrao u tri najjače lige na svijetu, ali moram priznati da nije bilo lako igrati u tim ligama. Kada saberem sve ligaške golove, taj zbir nije uopšte mali jer sam igrao u najjačim ligama. S druge strane, igrao sam u kontinuitetu 17 godina bez bilo kakve pauze i ne mogu da se žalim. Ja ne volim mnogo da pričam o sebi to je nešto što pripada historiji i ta statistika je nešto što ostaje zapisano. U svakom slučaju 17 godina profesionalnog fudbala, pet različitih država i to za mene predstavlja jedno veliko iskustvo i vjerovatno prednost u odnosu na druge ljude jer poznajem te lige” – naveo je Milošević koji se nakon toga ispričao kako se osjećao kada je završio igračku karijeru u Rubinu:
“Meni nije bila teška odluka da se prestanem baviti fudbalom. Vodio sam se uvijek mišlju da odete sami kad prepoznate momenat, nego da vas tjeraju što se često dešava na našim prostorima. Ja sam reprezentativnu karijeru završio sa 31 godinom bez obzira što su me molili da ostanem barem još jedan ciklus, a kasnije i moju privatnu i ličnu karijeru. Namjestilo se tako da smo u Rubinu postali prvaci prvi put u historiji kluba, namjestilo se i to da ja dam taj posljednji gol koji je bio najbitniji i meni je to bio signal da je možda došlo vrijeme da završim s tim i da završim na fenomenalan način. Tu odluku sam donio odmah nakon te utakmice u kojoj smo postali prvaci i mislim da nisam pogriješio. Mogao sam da varam sebe i neke druge još koju godinu, ovako je bolje i ne kajem se. Pričao sam sa starijim kolegama i nisam tad želio da ostanem u fudbalskoj priči i prosto sam zatvorio knjigu i odložio je. Otvorio neku drugu i nije lako to uraditi, ali meni nije bilo teško. Bio sam profesionalac 17 godina i to vas umori, jer to radite konstatno iz godine u godinu i meni je prijalo da odmorim od svega”.
Od septembra 2011. do jula 2012. godine bili ste član stručnog štaba A selekcije Crne Gore sa selektorom Brankom Brnovićem. Vaš osvrt na ovaj period?
“Kada sam završio karijeru nisam želio ništa da radim barem dvije-tri godine i na poziv Branka Brnovića s kojim sam zajedno igrao u Partizanu pozvao me da im pomognem nekim savjetima i tada sam prihvatio poziv da polako počnem da se vraćam u fudbal i to je po meni bila dobra odluka. Crna Gora je imala fenomenalan tim i igrali smo baraž za Evropsko prvenstvo protiv Češke i bili smo blizu. To iskustvo u Crnog Gori mi je pokazalo put da trebam da se vratim u fudbal, jer je to jedino što zaista znam da radim”.
U Fudbalskom savezu Srbije radili ste od 2012-2019. godine, koliko ste iskustva stekli u tom periodu?
“Mnogo iskustva sam stekao u tom periodu za ovaj posao kojim se sada bavim. Kada počnete da radite sa mlađima, tada počinjete da shvatate i greške koje ste vi pravili u njihovim godinama i kako učite te mlađe jer ih ispravljate u radu i tako vraćate svoju karijeru i prepoznajte neke stvari bolje i to je bitno jer je u trenerskom poslu jako bitna selekcija. Kada prođete taj rad sa mlađima onda shvatite koji su to nedostaci koje imaju ti klinci i koji kvalitet imaju i šta mogu popraviti i šta ne mogu nikada porpaviti. Dođete u situaciju da ne griješite kada birate i to vam je veliki plus u trenerskoj karijeri i to iskustvo rada sa mladima mi je jako puno pomoglo. Mi smo imali jako puno uspjeha i to mogu da kažem jer je to činjenica i ne volim da hvalim sebe. Imali smo velike uspjehe i to je činjenica. Mislim da smo uradili zaista fenomenalne stvari i nije to lako uraditi bez obzira što su mlađi u pitanju. Veliko jedno iskustvo proći sa takvim selekcijam Evropska i Svjetska takmičenja i taj rad u savezu i UEFI dosta mi je pomogao. Često mi, bivši fudbaleri, upadnemo u zamku i pomislimo da znamo sve o fudbalu, ali ima mnogo stvari tu o kojima mi nerazmišljamo dok igramo. Fudbal je potpuno drugačiji u odnosu na ono što sam ja igrao”.
Od marta 2019. godine pa sve do septembra 2020. godine trenirali ste beogradski Partizan i ono što često imamo priliku čuti jeste da ljudi komentarišu kako je Partizan najbolje igrao za vrijeme Vašeg mandata?
“Čuo sam to, ali opet ne mogu da pričam o sebi. To su neki drugi ljudi rekli i možda je to najbitnija stvar i najbolja pohvala koju možete da dobijete kao trener. To se rijetko dešava na ovim prostorima, ali i u Evropi. Rijetki su oni treneri koji naprave igru koja je atraktivna za većinu ljudi koji dođu da gledaju fudbal” – rekao je Milošević o svom mandatu u Partizanu te da je tada jedan od najvećih problema bio manjak ljudi na tribinama:
“Mi smo uspjeli da pridobijemo publiku i sjećam se kada sam postao trener da je bilo par hiljada ljudi na tribinama i da je to bio jedan od najvećih problema. Tada sam rekao da će ljudi doći na tribine ako vide da se nešto dešava. Ljudi su se počeli vraćati na tribine i to je bio neki od parametra da smo uradili dobar posao sa ekipom. Ključna stvar je bila u selekciji i domaćih i stranih igrača u ekipi. Uspjeli smo da selektiramo dobar tim koji je imao dobre fizičke, taktičko-tehničke koji je mogao da se nosi i sa ozbiljnim evropskim ekipama i mislim da je to tajna i ključ dobre igre Partizana”.
Desila se jedna sporna situacija na utakmici protiv Vojvodine i tada ste odlučili da napustite Partizan. Uprkos molbama i ljubavi prema Partizanu Vi ste napustili klub. Koliko Vam je bilo teško?
“Sama taj situacija sa utakmice s Vojvodinom je prosto nedopustivo da trener Partizana uradi takve stvari i tada sam shvatio da ostanem tu. Trener Partizana mora da bude primjer, a šta je dovelo do toga ja nisam htio da pričam ni tada a ni sada i nije to prva situacija koja je bila te prirode. To je bila samo moja prva reakcija na dešavanja koja su se dešavala na više utakmica i ja sam do određene granice trpio i prosto u jednom momentu puknete i shvatite da tu više ne možete da radite. Teško je, Partizan je moja najveća ljubav bio i ostao, ali upravo iz ljubavi prema Partizanu sam donio tu odluku”.
Da li biste ponovo isto postupili ili bi ipak ispravili tu grešku?
“Vjerovatno ne bih više nikad uradio takvo nešto. Ja sam griješio u životu i trudio sam se da greške ne ponavljam. Mislim da je ljudski griješiti, ali ako ljudi griješe višestruko a prave iste greške to onda znači da nešto nije uredu s njima”.
Legenda ste Partizana, ali da li ste ikada dobili poziv da igrate za Crvenu zvezdu?
“Samo kroz šalu, više puta ali samo kroz šalu. Nikada to nije bio ozbiljan poziv”.
Jednom prilikom na pitanje novinara koga birate između Željeznilara i Sarajeva, Vi ste odabrali Želju i rekli ste da se u Vašoj kući gleda samo Partizan i Željo, kako komentarišete to sada i da li nekada pogledate utakmice Želje?
“To sam više puta rekao i izvinjavam se navijačima Sarajeva, ali to je tako od malena. To se ne može promjeniti. Mi koji navijamo za Partizan, svi navijamo za Želju i nisam samo ja tu u pitanju, nego većina ljudi. Isto tako od hrvatskih klubova navijamo za Hajduk i nevjerovatno da ima ta neka linija i što je to tako pitao sam mnoge ljude niko nema objašnjenje za to. Mi koji navijamo za Partizan, navijamo i za Želju i za Hajduk a zašto je to tako ja nemam objašnjenje i još uvijek ga nisam pronašao”.
S obzirom na činjenicu da ste sada selektor nogometne reprezentacije BiH, sigurni smo da ćete i više vremena provodite na premijerligaškim utakmicama, koga vidite kao potencijalnog reprezentativca BiH?
“U posljednje vrijeme malo češće pratim bh. ligu, pratio sam je i prije. Ne bih o igračim o kojima razmišljamo, mogu da kažem da ima zanimljivih igrača”.
Kakva su Vaša očekivanja za našu selekciju u baražu?
“Moja jedina očekivanja su da dovedemo tim u optimalno stanje. Dakle da imamo ekipu i momke koji će biti maksimalno spremni za te mečeve, psihološki i taktički i spremnost svih momaka da daju sve od sebe. Ako sve to uradimo vjerujem da ćemo imati dobru šansu da prođemo na Evropsko prvenstvo, ali ako i ne prođemo a uradimo sve to i damo sve od sebe. Nekad se stvari dese, a nekada ne, ali smo dužni da damo svoj maksimum svi”.
Poruka navijačima?
“Već sam slao poruke, ali reći ću rečenicu koju sam ponavljao više puta a to je da će publika da reaguje na osnovu onoga što vidi na terenu, na kraju krajeva rezultat je najmjerodavniji. Mi koji volimo fudbal ostanemo u manjini ponekad. Nećemo se truditi da u martu igramo lijep fudbal, već da pobjeđujemo i nadam se da će to navijači razumjeti i kao što sam rekao zbog svih tih ljudi kojima reprezentacija znači imamo obavezu da damo svoj maksimum u svakom smislu. Trudit ću se da uradim sve sa svojim stručnim štabom i igrat će samo oni za koje prepznam da žele da daju 100%, čak i više od toga”.
Pripremila: Lejla Šabanović
