Za tačno dva mjeseca utakmicom Katar – Ekvador počinje Svjetsko prvenstvo koje privlači dosta negativnih komentara i gdje se nažalost dosta više priča o stvarima van fudbala.
Od tog dana 2010. godine kada je objavljeno da će Katar postati domaćin Svjetskog prvenstva 2022. godine bura se nije smirila. Iako je sada već očigledno da će Doha ugostiti najbolje 32 reprezentacije na svijetu i dalje se mnogi ne mire s tom činjenicom da će ova država biti domaćin takvog sportskog događaja.
Mnogo se sport, prije svega fudbal izmijenio ulaskom milijardera i već sada se može reći da su mnogi izgubili dodir sa realnošću kada vidite koliki novac se daje na plate fudbalera. Katar kao država koja se do prije 30 godina bila siromašna, gdje je glavni prihod stanovištva bilo pomorstvo i ribarstvo, sada želi da pokaže koliko su napredovali u tom periodu.
Za cijenu ne pitaju koliko šta košta. Tako prema mnogim istragama nisu ni pitali koliko treba mita dati bitnim ljudima u Svjetskoj fudbalskoj federaciji (FIFA) da bi baš oni bili domaćini. Takođe nisu ni pitali koliko ljudskih žrtava treba podnijeti (većinom radnici iz siromašnih zemalja) da bi se sve izgradilo na vrijeme. I pored toga i dalje nisu stigli da izgrade sve što im je potrebno da bi hiljade navijača imalo maksimalan ugođaj tih mjesec dana.
Tačno nas dva mjeseca dijeli od početka šampionata i mnogo pitanja se postavlja oko same organizacije. Najviše se polemike diglo oko informacija da je nekoliko hiljada radnika poginulo na izgradnjama stadiona. Mnoge reprezentacije poput Norveške su tokom kvalifikacija izrazile zabrinutost za ljudska prava, pa se tako nedavno oglasio i čuveni Erik Kantona koji je istakao da neće uopšte pratiti prvenstvo.
“Neću odgledati nijednu utakmicu. Otkad sam bio dijete, to je bio događaj koji sam volio, koji sam čekao i gledao sa strašću. Ali, ovo Svjetsko prvenstvo nema nikakvog smisla. Još gore, nenormalno je. Katar nije fudbalska zemlja, nema žara, nema ukusa. Ekološka katastrofa, sa svim tim stadionima i klima uređajima. Kakvo ludilo, kakva glupost” – napisao je Kantona na društvenim mrežama i dodao:
“Ovo je ljudski horor. Koliko hiljada mrtvih da bi se izgradili ovi stadioni koji će zabavljati ljude dva mjeseca. I nikog nije briga. Ne želim da učestvujem u ovoj maskaradi, bez obzira na to da li će Francuska pobijediti ili izgubiti. Postoje stvari koje su važnije u životu od fudbala”
A kako Katar funkcioniše? Toliko su bogati da lokalni stanovnik praktično i ne mora raditi jer ima pomoć od države, a ako odluči da radi onda prosto ne zna šta će od novca. S druge strane tu su Indijci, Pakistanci, Bangladešani i ostali narodi iz Afrike i Azije koji rade po 14,15 sati dnevno za 300 evra mjesečno, od čega skoro pola šalju svojim porodicama. Ima dosta radnika sa naših prostora i oni su na bolje plaćenim funkcijama.
Sama bezbjednost u Dohi je na velikom nivou, ali s obzirom na broj bogataša kriminal je na veoma niskom nivou. Ipak ono što će biti problem domaćinu jeste preko million navijača koji će doći i koji će se nalaziti na veoma malom prostoru. Tako će Pakistan poslati svoju vojsku, a Turska policiju da pomognu lokalnim policajcima da održavaju mir.
Naravno veliko je i dalje pitanje kako će sve uspjeti održavati, jer su nažalost velika takmičenja poznata po velikim neredima koje prave navijači iz prije svega evropskih država poput Engleske, a treba uzeti u obzir da će srpski i hrvatski navijači biti u bliskom kontaktu. S jedne strane je sigurno olakšanje za domaćina što se Rusija nije plasirala, jer policijaci u Francuskoj i dalje pamte nerede koje su pravili zajedno Rusi i Englezi.
Što se tiče samih navijača tu sigurno neće biti kao na svim prethodnim šampionatima. S obzirom na to da je Katar muslimanska država kod njih važi pravilo da nema točenja alkohola. Odmah su se mnogi navijači i FIFA pobunili, pa su tako organizatori odlučili da dozvole u zonama oko stadiona. Navijači će moći da piju pivo tri sata prije utakmice i sat vremena poslije. I to samo oni koji imaju ulaznice. Pivo će se služiti u krugu koji okružuje svaki stadion, dok na tribinama neće moći da se pije.
Jedna od opcija koja se sve više spominje je da će mnogi navijači boraviti u Bahreinu koji je dosta liberalniji od Katara, a na četiri sata automobilom je od Dohe. Tako da će se mnogi sigurno odlučiti da borave u Bahreinu i da se provode, te da u Katar odu samo na utakmicu.
U moru bizarnih pravila tu je ono neće biti dozvoljen seks onima koji nisu u bračnoj zajednici, a organizatori su već došli u veliku raspravu sa FIFA-om oko LGBT populacije koja je apsolutno zabranjena u toj državi. Naravno FIFA želi da svi navijači bez obzira na svoje vjersko ili seksualno opredijeljenje uživaju na šampionatu i tu će Katar morati popustiti takođe u nekim svojim pravilima.
Sada je tu velika dilema, jer domaćin pokušava da na hiljade ljudi iz čitavog svijeta ukalupi u svoja pravila, dok su događaji poput Svjetskog prvenstva poznati baš po tome što promovišu slobode. Još jedan od problema jeste smještaj navijača. Procjenjuje se da će doći oko 1,2 miliona i Katar trenutno nije spreman da primi toliki broj ljudi.
I dan danas grade hotele da bi mogli primiti bar dio navijača, zato se razmišlja i o kampovima u pustinji, dovoženju kruzera. Problem će nastati i kasnije kada će ti hoteli biti nepotrebni, jer u tu državu ne dolazi toliko turista.
Mnogi ljudi iz svijeta fudbala su dosta puta govorili da se ne slažu sa odlukom FIFA da Kataru dodijeli domaćinstvo, jer time fudbal ne dobija ništa. To je zemlja koju sport ne zanima posebno i totalno je drugačija perspektiva od domaćinstva Južne Afrike 2010. godine gdje lokalno stanovništvo živi za sport i to je bila prilika da se fudbal još više promoviše. Takođe naredno prvenstvo u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku će dosta uticati na razvoj popularnosti ovog sporta, ali u Kataru toga neće biti.
Ostaje nam da se nadamo da će sam turnir biti fenomenalan što se tiče kvaliteta i da ćemo uživati u predivnom fudbalu.
Piše: Dejan Jovičić
