Od Sentenarija do Lusaila: Montevideo, Musolini i Monti

Svjetsko prvenstvo u Kataru, odnosno Dohi počinje za tačno mjesec dana i ovo je savršen trenutak da se polako počnemo prisjećati svih prethodnih šampionata, a krenućemo od prva dva.

Za osam godina će se obilježiti tačno stogodišnjica prvog Svjetskog prvenstva koje je održano u Urugvaju. Ta zemlja sa još nekoliko njih iz Južne Amerike se kandidovala za domaćinstvo šampionata 2030. godine kako bi se na spektakularan način obilježila godišnjica turnira koji je promijenio istoriju sporta. 

U tom nekom dalekom Urugvaju Svjetska fudbalska asocijacija (FIFA) je odlučila da pokrene turnir na kom će učestvovati najbolje fudbalske reprezentacije. Mnoge evropske države nisu htjele da putuju toliko daleko, pa su ovaj kontinent predstavljali Francuska, Rumunija, Belgija i Jugoslavija. Iz Južne Amerike pored domaćina tu su bili Brazil, Argentina, Čile, Bolivija, Peru i Paragvaj, a na prvenstvu su još igrali Meksiko i Sjedinjene Američke Države. 

Svi navijači Srbije će priželjkivati da se u Kataru ponovi scenario iz prvog kola u Montevideu kada su Aleksandar Tirnanić i Ivica Bek donijeli pobjedu Jugoslaviji nad Brazilom od 2:1. Tim predvođen selektorom Boškom Simovićem je savladao i Boliviju sa 4:0 i tako je kao prvoplasirani prošao u narednu fazu. Iz grupe A dalje je prošla Argentina koja je trijumfovala nad Francuskom, Čileom i Meksikom.

Urugvaj je kao domaćin poslao kući Rumune i Peru, dok su Amerikanci bili bolji od Paragvaja i Belgije. Došle su na red i polufinalne utakmice koje su završene istim rezultatom 6:1. Iako je Jugoslavija povela sa 1:0, Urugvajci su kasnije, kako su prenijeli mediji u tadašnjoj Jugoslaviji, uz pomoć sudija preokrenuli i onda deklasirali “Plave” sa 6:1, dok je Argentina istim rezultatom trijumfovala nad Sjedinjenim Američkim Državama. Meč za treće mjesto se nije odigrao, a u finalu je pred skoro 70 hiljada ljudi Argentina vodila sa 2:1. No Urugvajci su uspjeli da preokrenu i pobijede sa 4:2, te tako osvoje prvu titulu prvaka svijeta. 

Najbolji strijelac prvenstva sa osam golova bio je Argetninac Giljermo Stabile, a Lusijen Lauren iz Francuske će ostati upamćen kao strijelac prvog gola. 

Četiri godine kasnije Italija je dobila domaćinstvo i na tom šampionatu iz Južne Amerike su učestvovali samo Brazil i Argentina, a Urugvaj nije htio da putuje zbog toga što su mnoge evropske države odbile da učestvuju kod njih na turniru. Prva afrička država je bio Egipat, a od 16 učesnica čak 12 je bilo iz Evrope. 

Ovo prvenstvo će ostati upamćeno po tome što ga je Benito Musolini iskoristio za promociju svoje fašističke politike i za razliku od Adolfa Hitlera kome je veselje u Berlinu dvije godine kasnije pokvario Džesi Ovens, Italijanima to niko nije mogao uraditi. Za razliku od prvog turnira gdje se igrala grupna faza, sada se odmah počelo s eliminacijama i tako su Brazil, Argentina, Egipat i Sjedinjene Američke Države došle do Italije da bi odigrale, kako se ispostavilo, samo po jedan meč. Svi oni su ispali od Španije, Švedske, Mađarske i Italije. 

Četvrtfinalni duel između Italije i Španije ostaće upamćen po tome što ga neki igrači nisu završili zbog povreda, a nakon što je poslije produžetaka bilo 1:1, odlučeno je da će se igrati još jedan duel. U njemu je Đuzepe Meaca bio strijelac jedinog gola i odveo je domaćina u polufinale. Inače švajcarskog sudiju Renea Merseta je njegova federacija postiđena time koliko je pomagao domaćinu doživotno suspendovala. Austrijanci su sa 2:1 savladali Mađarsku, Nijemci istim rezultatom Švedsku, a Čehoslovačka je sa 3:2 bila bolja od Švajcarske. 

Oldrih Nejedli je het-trikom odveo Čehoslovačku do pobjede od 3:2 nad Austrijom i velikog finala, gdje su sastali sa Italijom koja je golom Enrikea Guaite savladala Austriju sa 1:0. U meču za treće mjesto Njemačka je sa 3:2 bila bolja od Austrije, a finale će ostati upamćeno po nekoliko nevjerovatnih stvari. 

Prije svega ono što povezuje prva dva šampionata je Luis Monti kome je prema svjedočenjima kasnije dvaput prijećeno ubistvom zbog učešća u finalima. Prvo je igrao s Argentinom i kako je rekao njegov unuk najslabiji duel je odigrao baš protiv Urugvaja jer su mu rekli da će ubiti njega i čitavu porodicu ako pomogne Argentini da osvoji turnir. Monti je zatim zaigrao za Italiju i prisjetio se tog turnira:

“Musolini je poručio da ćemo snositi posljedice ako izgubimo finale. Znali smo šta to znači. Poslije utakmice, po naredbi dučea Musolinija bilo nam je dopušteno da uzmemo šta god poželimo. Trebalo je samo da kažemo da li su to žene, pare, nakit, automobili, kuće… Postali smo privilegovana vrsta u tadašnjoj Italiji”.

U finalu domaćin je slavio s rezultatom 2:1 tek poslije produžetka, nakon preokreta i dotad neviđene borbe. Antonjin Puč donio je prednost Čehoslovačkoj u 71. minutu, da bi na 1:1 poravnao Rajmundo Orsi u 81. minutu. Za konačnih 2:1 pobrinuo se Anđelo Skjavio u petom minutu prvog produžetaka.

Postavi odgovor