Bivši reprezentativac BiH, Ognjen Todorović je imao veoma bogatu karijeru iza sebe.
Ognjen Todorović je u novoj epizodi Meridianovog podcasta Igrač utakmice dotakao mnogobrojnih tema, od igranja na Grbavici, dolaska u Sarajevo, sarajevskog derbija te saradnje sa Blažom Sliškovićem.
Registruj se, odmah verifikuj nalog i odigraj pet besplatnih sportskih tiketa, izvrti 20 free spinova vrijednih po 2 KM i uzmi free runde na Lucky’s 6!
On se prvo dotakao atmosfere na Grbavici o kojoj je pričao sa puno poštovanja.
“Uvijek je lijepo igrati na Grbavici. Sjajna atmosfera, sjajni navijači, jedan od najvećih klubova u BiH, tako da je uvijek lijepo doći na Grbavicu i igrati. Uvijek su mi bili ljuti rivali, kako prije u Slaviji, poslije u Sarajevu i Zrinjskom. Uvijek je bio taj rivalitet gdje god sam bio, tako da mi je drago što će baš prva utakmica za Slaviju biti protiv Željezničara” – započeo je Todorović.
Nakon toga se osvrnuo na svoj dolazak u Sarajevo te se osvrnuo na sam boravak na Koševu.
“Došao sam iz Izraela u Sarajevo. Zatekao sam dobru ekipu, bili smo drugi na tabeli i imali smo jake ambicije da budemo prvaci. Taj prvi utisak mi je bio sjajan, od navijača, kluba, saigrača, baš sve. Što se tiče emocija, tu sam vezan jer sam stekao puno prijatelja sa kojima sam i dan-danas u dobrim odnosima: Tatomirović, Stojčev, Puzigaća, Cimirot, da ne nabrajam više da ne bih koga zaboravio. Imali smo zaista dobro društvo, hemiju, jedan jako lijep period fudbalske karijere” – naveo je on te se dotakao prvog meča u dresu Bordo tima.
“Prvu utakmicu koju sam odigrao bila je u Zenici, protiv Čelika. Izgubili smo 3:2, prelijepa utakmica, pun stadion, vatreno krštenje, fantastična atmosfera, mnogo naših navijača i Čelikovih. To mi je bilo vatreno krštenje da se odmah upoznam sa tim pritiskom i nekako sam položio taj ispit. Nisam bio loš, kažu, kasnije je to dolazilo sve na svoje” – objašnjava nekadašnji fudbaler Zrinjskog.
Posebno se dotakao boravka u Sarajevu.
“Što je Tatko, Tatomirović pričao, to je tad bilo. Kasnile plate dva, tri mjeseca, nebitno, manja su primanja bila pa je bilo lako ostati bez finansija. Tad nam je Dino Selimović pomogao i to mu nikad neću zaboraviti jer nam je čovjek posudio svoje pare. Mi nismo imali, ne znam da li je bilo da krenemo kući ili je bilo u toku prvenstva. Pitao je u svlačionici kome gori. Nas jedno sedam, osam je diglo ruku, svima gori, nema kome ne gori” – kazao je on.
Poseban odnos je imao sa trenerom Husrefom Musemićem o kojem ima samo riječi hvale.
“Bila je neka utakmica, kući smo igrali. Uglavnom, ja sam igrao onako, a Husref je očekivao više od mene. Otišao je u svlačionicu za trenere i rekao je njima: ‘Ovaj će mi Todor glave doći’, ali eto, hajmo reći da sam mu bio ljubimac. Volio me, imali smo okej odnos” – naveo je on te se prisjetio mečeva u sarajevskom derbiju.
“Derbi ko derbi, uvijek prođe napeto. Sedam dana se priča o derbiju i ne priča se ni o jednoj drugoj utakmici. Dosta vanfudbalskih stvari se priča prije derbija, kakav će biti transparent, koliko će doći navijača, taj pritisak. Onda dođe utakmica i taj fokus na utakmicu. Ne mogu da sudim, moje mišljenje je da je prije bilo napetije. Lijepo je kad dođeš na Koševo pa dođe i Željinih četiri, pet hiljada, pa je to već pun stadion, napetije je, dosta je veći pritisak. Dosta je gledanije bilo. Sad vidim, ne mogu gostujući ovamo, neće ovi onamo, ja to ne razumijem, ali upropasti se derbi zbog tih stvari” – kaže fudbaler mnogih bh. klubova.
Veliko poštovanje ima i za najvatrenije navijače Sarajeva, Horde zla.
“Kad dođu Horde na Grbavicu, na sjevernu tribinu, onaj dio što imaju, to je nešto prelijepo. Sve grmi. Ja čujem samo Horde, džaba što je ovamo deset hiljada, ali ti odjekuju, jači su. Mislim da to treba uvijek tako da bude, da se obezbijede karte za gostujuće navijače jer je to stvarno čar derbija. To je lijepo doživjeti” – kazao je Todorović te se dotakao osjećaja kakav je kad izgubiš meč.
“Generalno, kad izgubiš utakmicu u Sarajevu, sjedi kući, sakrij se, nema te nigdje. Prvo je tebi krivo što si izgubio bilo koju utakmicu i onda ne želiš da doživljavaš neke neprijatne situacije. Sakrij se, sjedi, smiri se dva, tri dana dok se ne dobije neka utakmica. Tako je bilo i to je neko poštovanje prema navijačima jer i njima teško padne poraz kao i nama igračima” – iskreno će naš sagovornik.
Puno se bure diglo kada je prešao iz Sarajeva u Zrinjski.
“Bilo je teško preći u Zrinjski iz Sarajeva jer sam volio i klub i grad. Živio sam tu šest godina, bilo je nekih priča, trebalo je produženje ugovora i jako mi je teško palo jer se nismo mogli dogovoriti oko nekih sitnica. Ugasio sam sve, i Fejsbuk, počele su stizati poruke i nisam ga upalio jako dugo. Prvi koji me kontaktirao bio je Zrinjski i gospodin Darko Šulenta. Protiv Sarajeva sam igrao na Koševu. To su bila totalno pomiješana osjećanja. Sarajevo je bilo prvak te godine. Imao sam jednu dobru akciju, žao mi je što nisam dao gol, mada ne znam kakva bi moja reakcija bila da sam ga dao. Teško mi je bilo iznijeti tu utakmicu, mada sam odigrao dobro. Odlazak od klupe do svlačionice, pozdravio me Istok, ušao sam u svlačionicu i pomiješane emocije. Prešao sam lako, ali taj prvi uvodni period su bila pomiješana osjećanja, pogotovo ta utakmica na Koševu” – kazao je krilni fudbaler koji danas nastupa za Slaviju iz Sarajeva.
Potom se dotakao jednog zanimljivog detalja.
“Istok je teška tribina. Ja sam nedavno pričao i rekao, u trenerskom poslu sad te reakcije po izgubljenoj lopti su jako bitne i to je u Evropi već godinama. Ja se neki dan šalim sa drugom i kažem: ‘Znaš ko ti je preteča izgubljene lopte?’, jer ti kad primiš loptu oni kažu ‘ajde, ajde’, a kad je izgubiš moraš poginuti da je uzmeš. Tako da su oni za mene preteča reakcije po izgubljenoj lopti” – nastavio je naš sagovornik te pričao o vremenu provedenom u Zrinjskom.
“U Mostaru mi je bilo prelijepo. Mogu reći da mi je to najljepši dio karijere. Nekako sam tu sazrio i kao igrač i kao osoba. Onda su krenuli dobri rezultati, dobre igre i sve se nekako poklopilo. Najveće uspjehe sam doživio tu, osvojili smo tri titule zaredom. Prihvaćen sam bio, bilo mi je prelijepo i u klubu i van kluba. Svlačionica je bila dobra, skupljalo se igrača iz Sarajeva, Želje, bilo je sa svih strana. Jamak iz Želje ima neke svoje anegdote, Čola, pa Stana, bila nam je baš ekipica okej, dobra atmosfera i vjerovatno su zato napravljeni ti dobri uspjesi. Manje pritiska nego u Sarajevu i Želji. Dobri momci, svi jedan drugog guraju i stvarno je bilo odlično” – naveo je on.
Biranim riječima je govorio o Baki Sliškoviću.
“Baka Slišković, legenda i kao osoba i kao trener. Nema šta reći o Baki Sliškoviću. Ne pratim ni balun jer mi je tlaka, nikad više igrača kao što je bio Baka. Vrhunski trener, njega moraš slušati, gledati, simpatičan, šale, ozbiljnost, legenda jugoslovenskog fudbala. Kad se ispred vas pojave Husref i Baka, šta ja da kažem, ja neki igrač, koji igrač, ovo su bile igračine. Fudbalski ne mogu ništa da mu kažem, mogu samo da ga slušam i to je to. Dosta igra ulogu kad se na sastanku pojavi Baka i kad on kaže da si ti bio loš, ti možeš misliti da si bio dobar, ali šutiš i prihvataš to. Ćutiš, poštuješ i to je to. O Baki stvarno sve najbolje” – zaključio je Todorović u podcastu Igrač utakmice.
