Oliver Kostić za MeridianSportBH: "I trener mora da prođe razvojni put da bi došao do najbolje verzije sebe"

Oliver Kostić, doskorašnji pomoćni trener Srbije koji je nedavno postao glavni strateg Kuvajta, u intervjuu za MeridianSportBH je pričao o velikom uspjehu na Olimpijskim igrama, novom poslu i drugim temama.

Oliver Kostić je rođen 1973. godine, a u bogatoj klupskoj trenerskoj karijeri radio je u Alfi iz Niša, Pirotu, Miteldojčeru, Braunšvajgu, Romi, Dinamu iz Moskve, Crvenoj zvezdi, Žalgirisu, Baltaiju, Lukoilu iz Sofije, minhenskom Bajernu, Spartaku iz Subotice i litvanskom Juventusu. Takođe, 2019. je bio asistent u Hjuston Roketsima u Ljetnoj ligi. Stručnom štabu Svetislava Pešića u reprezentaciji Srbije se pridružio praktično odmah na početku i u njemu je proveo sve cikluse, a po završetku Olimpijskih igara u Parizu postao je glavni trener Kuvajta. Razgovor smo započeli o Igrama na kojima su Orlovi stigli do bronzane medalje.

“Utisci se još uvek sliježu. Skoro dva mjeseca smo bili u pripremama i samom takmičenju, a u sav taj period je investirano puno vremena, energije i emocija. Naravno da smo svjesni postignutog rezultata, ali mislim da smo uradili i više od toga. Prije svega mislim na način na koji smo reprezentovali našu košarku i sveukupno kako smo se ponašali kao tim. Olimpijske igre su poseban sportski događaj, počev od boravka u olimpijskom selu do sistema takmičenja.

Samo 12 ekipa na turniru i šest potencijalnih koraka do medalje je posebno zahtjevno za pripremu i realizaciju.  Za uspjeh nije bilo potrebno samo pripremiti tim na terenu. Možda još važniji aspekt je kreiranje odnosa unutar tima i atmosfera koja daje posebnu energiju i dodatni kvalitet timu. Mislim da smo to zajedništvo koje smo imali van terena prenijeli i na teren. Bilo je puno izazova svakog dana ali smo svi zajedno nalazili prave odgovore i rješenja za svaki problem” – počeo je Kostić.

Srbija je grupnu fazu Olimpijskih igara otvorila porazom od Sjedinjenih Američkih Država. Nakon toga je uslijedila ubjedljiva pobjeda protiv Portorika, da bi na megdan Orlovima došao Južni Sudan, koji im je pružio dobar otpor, što im je bilo značajno za nastavak takmičenja.

“Mi smo još u pripremama za olimpijski turnir odigrali protiv Amerikanaca u Abu Dabiju, što je bila prava provjera za naš tim i ta je utakmica dala iskustvo i mnoge informacije o protivniku za koga smo znali da je favorit za zlato. Već u drugom meču smo korigovali mnoge elemente u igri i bez obzira na krajnji rezultat, u većem dijelu susreta odigrali veoma kvalitetno. Kroz te dvije, ali i ostale utakmice, rasli smo kao tim, igra je napredovala i spremali smo se za najvažniju utakmicu u četvrtfinalu te one koje slijede nakon toga” – rekao je Oliver, pa se dotakao duela sa afričkim predstavnikom:

“U grupi smo imali protivnike koji su izuzetni tranzicioni timovi, svi na neki način slični po stilu igre. Zato smo i puno pažnje poklanjali tom segmentu igre u pripremama. Ono što je krasilo tim Južnog sudana, pored tranzicije koja je glavni kvalitet tima, je i polivalentnost svih košarkaša i izuzetna fizička kontakt igra. Za njih je taj duel bio ‘do or die’ pa su bili izuzetno motivisani i to konvertovali na terenu. Bila je to veoma zahtjevna utakmica sa fizičkog, ali i taktičkog aspekta. Morali smo biti svih 40 minuta na najvećem nivou intenziteta i koncentracije. Svaka utakmica je istovremeno bila i takmičarska i neophodna za razvijanje igre tima, brzu korekciju i adaptaciju jer je vremena za pripremu između utakmica bilo vrlo malo. Naravno da je i taj meč pomogao u pripremi onog protiv Australije, za sličan model igre koji nas je očekivao u eliminacionoj fazi”.

Nastavili smo o četvrtfinalnom duelu protiv Australije, gdje je Srbija slavila u produžetku, nakon što se prethodno vratila iz minusa od 24 poena, koliko su Kenguri vodili u drugoj četvrtini.

“Znali smo sve kvalitete Australije i da je to ekipa koja osim talenta koji posjeduje, dugo igra zajedno sa istim trenerom te da su veoma uigrani. Ipak, samo otvaranje utakmice, gdje je Australija odigrala fenomenalno, u visokom intenzitetu i sa izvanrednim procentima, rano stvorila ogromnu prednost, u jednom trenutku nas je zateklo, ali istovremeno i proizvelo reakciju. Nije bilo panike, puno je iskustva i na klupi i na terenu, bili smo svjesni šta treba preduzeti da se, prije svega, zaustavi nalet protivnika ali istovremeno, korak po korak, i preuzme kontrola igre.

Mislim da je odgovor svih igrača bio pravovremen, zaustavili smo tranzicionu igru protivnika i počeli da smanjujemo uticaj Milsa na njihovu ukupnu igru. Naravno da je bilo individualnih zadataka da se promijeni smjer utakmice, ali je to ipak bila timska reakcija. U takvim situacijama panika nije saveznik, sačuvali smo hladne glave, i sa prvim kratkoročnim ciljevima da se razlika postepeno smanji do poluvremena, uveli meč u tok koji nama odgovara. Na poluvremenu smo već prepolovili zaostatak, a onda, poen po poen, igrom u oba smjera, preokrenuli utakmicu i uzeli potpunu kontrolu nad njom” – prisjetio se 51-godišnji trener.

Srbija je u polufinalu Olimpijskih igara odigrala fantastičan meč protiv Sjedinjenih Američkih Država, koje su na kraju ipak trijumfovale. Samo 36 sati kasnije, Pešićev tim je bez mnogo problema dobio Njemačku u borbi za bronzu, čime je krunisao sjajan turnir.

“Utisak većine ljudi je identičan i ta polufinalna utakmica će vjerovatno ući u košarkaške anale. S naše strane, gledaće se gdje i šta smo mogli bolje da bi pobijedili. S druge strane, mislim da će analitičari širom svijeta koristiti ovu utakmicu kao reper igre protiv Amerike. Mogu slobodno reći, mi smo dominirali i plijenili igrom. I teren i klupa protivnika su bili zatečeni, bez odgovora. Nažalost, nedostatak energije i koncentracije da se posao završi, učinio je svoje. Najvažnije u toj utakmici bilo je potpuno kontrolisati odluke u napadu i forsirati igru pet na pet u odbrani. Vjerovatno mnogi slično taktički razmišljaju, ali treba to sprovesti na terenu. Koncept našeg napada je izvrsno funkcionisao, a onda su i kombinacije u odbrani sa posebno dizajniranom zonom dale izvanredan rezultat. Amerikanci nisu imali dobre odluke, niti odbrambeno, ni napadački i to ih je uvelo u probleme. Na kraju su se nekako spletom okolnosti izvukli. Nakon utakmice, stručni štab Amerike je, neočekivano, na putu do njihove svlačionice ušao u našu, i biranim riječima govorio o našoj igri. Nisam imao ta iskustva do sada, da pobjednik takvog kalibra postupi na taj način, međutim komplimenti svakako prijaju” – naveo je Kostić, pa se okrenuo borbi za treće mjesto:

“Prije svega, najvažniji je bio oporavak igrača, mentalni i fizički. Veoma kratko vrijeme, 36 sati razmaka između utakmica. Drugi dio je priprema utakmice, jer faktički nije bilo moguće trenirati. Igrači su pokazali nevjerovatan aspekt oporavka, prije svega mentalnog, jer je trebalo potisnuti i izbrisati posljedice izgubljene utakmice u polufinalu. Imali smo dva sastanka za pripremu utakmice gdje su potencirani zadaci u odbrani i napadu. U takvoj situaciji mora se biti koncizan i mislim da je stručni štab odradio odličan posao. S druge strane, fokus i motivacija igrača su bili nevjerovatni. Primijetio sam kod njih onu potrebnu ‘vatru’ u očima, koja je uvijek dobar znak pred nadolazeći meč. Jednostavno, stvorile su se takva energija i želja da se ispuni cilj – osvoji medalja. Od samog starta, uzeli smo punu kontrolu nad utakmicom, neutralisali sve kvalitete Njemačke, prije svega limitirali uticaj Šrudera i Vagnera na igru i zato se stvorio utisak da, koliko god utakmica trajala, mi je ne možemo izgubiti”.

Pričali smo o Kostićevoj ulozi u trenerskom timu reprezentacije Srbije, kao i odnosu sa Pešićem, sugrađaninom iz Pirota.

“Moja uloga je višeslojna, ali da pokušam ukratko – analiza i unapređenje igre našeg tima i analiza igre protivnika te priprema utakmice. Takođe, za vrijeme utakmice, zadatak je da pomognem sa informacijama važnim za funkcionisanje našeg tima. Odgovornost je velika, ali sa kolegama iz stručnog štaba je bilo lakše savladavati sve prepreke. Svaki član trenerskog tima je imao profilisan zadatak (sektor), ali smo svi imali punu slobodu u iznošenju ideja i prijedloga i za igru našeg tima, ali i pri pripremi za protivnika. Saradnja sa Pešićem je izvanredna, stvorena je odlična atmosfera. Kontinuitet rada je učinio da vremenom funkcionišemo kao dobro uigrani orkestar. Svi smo mi rasli i napredovali zajedno sa timom. Svaki trening, sastanak, utakmica je donosio novo iskustvo. Nakon tri godine, mislim da smo svi napredovali, stekli nova saznjanja i postali bolji treneri i ljudi.

Za Pirot nas veže puno toga. Tamo je počeo naš odnos, gradio se i nastavio vremenom na različitim destinacijama i to traje preko 20 godina. Taj grad je naša mirna luka, u njemu provodimo najljepše trenutke odmora sa porodicom i prijateljima. Spomenuli ste klubove u kojima smo sarađivali, ali bih ja napomenuo da saradnja praktično traje svaki dan bez obzira na intenzitet rada, bilo u klubu ili ne. To je odnos uzajamnog poštovanja i povjerenja. Svaki klub je imao svoju specifičnost, različite izazove u svakoj sezoni ponaosob. Generalno, opisao bih to kao nepriekidan proces rada, usavršavanja i napredovanja, i tandemski i pojedinačno” – kazao je naš sagovornik.

Iskusni stručnjak je tokom karijere radio i kao asistent i kao glavni trener, a na pitanje o razlikama između tih uloga dao je sljedeći odgovor:

“Putevi svakog trenera su različiti i mislim da svako treba da gradi put na svoj način. Stalno se priča o razvoju igrača, a vrlo malo o razvoju trenera. I trener mora da prođe razvojni put da bi došao do najbolje verzije sebe. Nekada taj put ide preko pozicije asistenta, a nekad počne na drugi način. U oba slučaja, trener mora da pomogne i igračima i timu da napreduju i to je ono što je zajedničko. U svojoj karijeri sam naučio da, bez obzira na poziciju, svaki trener mora da neprestano radi na sebi, da bude maksimalno posvećen i disciplinovan i da se nesebično daje. Strpljenje je u tom procesu najvažnije i rezultati će doći. Iskustva imam na obe pozicije trenera ali je definitivno uloga glavnog trenera ono gde mogu najviše da pružim u vremenu ispred nas”.

Oliver je u prošloj sezoni kao strateg Juventusa proglašen za najboljeg trenera Lige Litvanije, a nakon Olimpijskih igara u Parizu preuzeo je klupu Kuvajta, sa kojim je već osvojio bronzanu medalju na Zalivskim igrama, o čemu smo govorili za kraj.

“Praktično sam se vratio u zemlju košarke gdje me vezuju izuzetne profesionalne i privatne uspomene. Mislim da je to bila prava odluka i rezultirala je odličnom sezonom i priznanjem za tim i moju malenkost. Priznanje za trenera godine u Litvaniji je čast i satisfakcija, ali i motivacija za budući rad.

Nakon olimpijskih igara, stigao je poziv i ponuda Federacije Kuvajta da preuzmem reprezentaciju te zemlje i pomognem da se taj program razvija. Već smo prošli jedan ciklus, bili na Zalivskim igrama veoma značajnim za taj region i osvojili bronzanu medalju, prvu nakon pet godina, što je odličan zamajac za dalji rad. Novo iskustvo i izazov za mene, ali sa prostorom da se ponovo vratim u klupsku košarku” – završio je Kostić.

Kao što je poznato, Pešić više nije glavni trener Srbije, a Kostić je preuzeo Kuvajt, pa ostaje za vidjeti kako će izgledati stručni štab Orlova u narednom periodu.

U nastavku možete pronaći ranije intervjue koje su za MeridianSportBH dali Marko Marinović i Nenad Jakovljević.