Svetislav Pešić više nije u ulozi selektora Srbije.
Iako ga više nećemo gledati uz “Orlove”, iskusni stručnjak smatra da je ostavljena dobra osnova za nastavak uspjeha koje je tim imao pod njegovim vođstvom.
Svoju odluku je zvanično saopštio u intervjuu za “Politiku” u kojem je istakao da je ona donijeta još prije Olimpijskih igara.
“Ako želite da radite velike stvari to ne treba i ne može biti lako i zato ne treba previše pričati o rezultatima nego se orijentisati na postavljene zadatke u tom procesu do ciljeva. Iskustvo me je naučilo da su i realni ciljevi teško ostvarljivi! Najponosniji sam na taj proces koji nije bio lak, iz razloga koje sam ranije naveo. Ključ je bio da ubijedim igrače u ono u šta ja vjerujem. Oduvijek sam bio svjestan toga da je trener tu zbog igrača a ne oni zbog njega, kao i da trener nikada ne smije da bude iznad ekipe; ali i da igrači znaju da postoji samo jedan koga treba da prate, a to je trener. Ako se tu napravi balans – onda je proces do cilja jednostavniji. Komunikacija nije da trener priča a ostali slušaju, već da trener priča, ali i da sluša šta igrači na to kažu, da postoji međusobni fidbek. Samo tako možete da razumijete šta igraču više odgovara i gde se on osjeća komforno” – rekao je Pešić na startu razgovora za “Politiku” i nastavio:
“Po mom dubokom ubjeđenju, napravljena je ekipa koja ima ogroman potencijal za naredni olimpijski ciklus, do Los Anđelesa 2028. Ubijeđen sam da je gladna uspjeha i dokazivanja na narednim takmičenjima. Vidim to na licima igrača, vidim tu veliku motivaciju. Prioriteti se mijenjaju, pa će na taj proces uticati sigurno i njihove klupske obaveze. Sve što se događalo u prethodne tri godine, a posebno u Parizu, pokazuje da su igrači definitivno shvatili da u svojim karijerama ipak imaju dva tima: jedan gdje zarađuju novac, i drugi – Srbiju, tamo gdje im je srce i gdje ih čeka posebna motivacija, da igraju protiv najboljih na svijetu. Siguran sam da svi igrači koji su bili i na pripremama i na takmičenju, imaju potencijal da i dalje napreduju. U narednom olimpijskom ciklusu moramo da budemo svjesni toga da je neophodno da se mijenjamo i prilagođavamo vremenu u kojem živimo”.
Objasnio je i odbranu koju je srpski tim igrao protiv SAD u polufinalu, a koju su hvalili naši reprezentativci.
“Igrali smo košarku koja odgovara karakteristikama naših igrača. Na Svjetskom prvenstvu u Manili, 2023, bili smo prvi po procentu šuta, ispred SAD i Litvanije; treći po broju postignutih koševa – SAD 104, Kanada 98,8, mi 95; bili smo drugi po asistencijama – 23,5; i prvi po broju poena u tranziciji 22,1! U Parizu je najviše poena dala selekcija SAD – 632, mi smo drugi sa 566, Njemačka treća sa 496… Opet smo bili drugi po broju poena. Po asistencijama smo drugi iza SAD – oni 28, mi 24,2. To znači da smo bili na nivou iz Manile, ali treba znati i to da smo sada imali dva veoma važna igrača – Jokića i Micića, kao i da nam je silno nedostajao mladi Jović koji je imao izuzetno Svjetsko prvenstvo. Očekivali smo da eksplodira u Parizu, ali iz poznatih razloga nismo mogli da ga koristimo… Kad daješ puno koševa, puno ih i primaš, ali to ne znači da je odbrana bila slaba. Naprotiv! Zahvaljujući odbrani vratili smo se iz vrlo teške situacije protiv Australije, sa odbranom smo ozbiljno ugrozili Amerikance, ona nam je donijela bronzu protiv Njemačke. Novo u našoj igri, u odnosu na Indijanapolis, jesu poeni u tranziciji, jer sada imamo takav tip igrača. Prije 22 godine jedini pravi „tranzišn” igrač bio je Stojaković. Većina naših današnjih igrača najbolje igra takve napade. Zato je naš rezultat, sa aspekta i igre i taktike, ogroman, jer smo sve ekipe pobedili osim Amerikanaca s kojima smo bili ravnopravni” – izjavio je Svetislav za “Politiku” i dodao:
“Pitanje je da li bismo igrali na Olimpijskim igrama da nam Jokić nije pomogao u one dvije prelomne utakmice u kvalifikacijama za Manilu, protiv Grčke i Turske. Svjetsko prvenstvo istovremeno predstavlja kvalifikacije za Olimpijske igre, a mi smo u Manilu otišli, prije svega, da bismo se kvalifikovali za Pariz. To što smo osvojili medalju bio je dodatni čar”.
