Pod obručem: Čovjek sa najkomplikovanijim ritualima pred meč ikada - Horhe Garbahosa

Nekadašnji reprezentativac, a danas predsjednik košarkaške federacije Španije Horhe “Hose” Garbahosa jedan od najpoštovanijih igrača u istoriji španske košarke, srce tima i čovjek koji je uvijek bio poznat kao profesionalac sa sjajnom sposobnosti koncetrancije pred mečeve.

Svi su znali da je rutiner i da ima neke svoje rituale kao dio pripreme za utakmicu. Kako je sam Horhe rekao nakon penzionisanja: „Mislio sam ako ne uradim stvari nekim svojim redoslijedom, da će se nešto loše desiti na terenu”.

Na teritoriji Balkana Garbahosu velika većina ljubitelja košarke pamti kao čovjeka preko kojeg je Miloš Teodosić postigao nevjerovatnu trojku za pobjedu Srbije protiv nacionalnog tima Španije na Svjetskom prvenstvu 2010. godine.

Penzionisani španski košarkaš je mnogo više od toga, ali ovaj put koncentrisaću se da Vam predstavim koliko bio praznovjeran. Manje ili više svi smo upoznati sa likom i djelom Rej Alena koji je bolovao od blažeg oblika opsesivno-kompulsivnog poremaćaja. Ako je ono sve što je veliki “Rej Rej” radio tokom karijere blaži oblik, onda su rituali Garbahose “teška dijagnoza”.

Kada pročitate šta je čovjek u stanju neumorno raditi iz utakmice u utakmicu sa vjerovanjem da će te stvari na neki način pomoći kako njemu, tako i saigračima, shvatite koliko su svi sportisti ustvari živa bića.

Njegovi rituali pred meč natjeraće Vas da se zapitate: “Da li je ovo moguće”? 

Po dolasku u svlačionicu Garbahosa se skine potpuno gol i rutina može da počne. Počinje da oblači dres u kompletu sljedećim redoslijedom. Uvijek prvo šorc, zatim gornji dio dresa, lijeva čarapa, pa lijeva patika, a onda i desna čarapa i desna patika. Izlazi na košarkaški teren bez gaženja ijedne linije na parketu. Šutira dok ne pogodi 50 trojki, po deset sa svake pozicije na perimetru. Kada „odradi“ taj dio posla, slijedi 10 uzastopnih pogođenih slobodnih bacanja. Ako bi se slučajno niz prekinuo u nekom trenutku, krenuo bi ispočetka dok ne veže 10 pogodaka.

Nakon toga se vraća u svlačionicu, takođe bez gaženja ijedne linije na parketu, gdje pri dolasku skida gornji dio dresa i izuva patike, prvo lijevu, pa onda desnu i počinje da čita.

Ako je pod glatka površina onda se ne ništa ne dešava, ali ako su u svlačionici pločice, Garbahosa sjedi na takav način da prsti budu unutar linije, a petom stoji na samom uglu dve pločice dodirujući takozvane „fuge“. U takvom položaju čita, sve dok ne dođu trener i njegov pomoćnik. Nakon njihove pojave obuje prvo lijevu, pa desnu patiku, a zatim zaveže i odveže pertle SEDAM puta, na isti način. Sluša trenere sjedeći u istom položaju kao što je i čitao, a nakon što oni završe svoj dio posla, rutina se nastavlja…

Svlačionicu napušta posljednji, čekajući da svi izađu bez ikakve žurbe, zatim izlazi u hodnik gdje se sudari prsima sa svakim od saigrača i opet stane posljednji u formaciju za istrčavanje na parket. Pri istrčavanju svi stanu na centar gdje se ohrabre zajedničkim uzvikom, a onda počinje zagrijavanje.

Pri polaganju na koš, posljednji staje u kolonu, zatim uputi tačno šest šuteva. Prvo ide na polaganje bez odvajanja od zemlje, drugo polaganje je u skoku, treći šut je od tablu sa nekih 2-3 metra razdaljine, četvrti malo udaljeniji, a zatim duga dvojka i na kraju šut za tri poena.

Kada završe taj dio zagrijavanja i na red dođe istezanje, Horhe Garbahosa ponavlja vježbe koje je naučio u Italiji igrajući tamo, uvijek one iste, i to tačno šest minuta, nakon čega igrači odlaze na klupu, a on ostaje posljednji na terenu kako bi uzeo loptu i pogodio trojku.

Dok trener drži govor za meč, Garbahosa stavlja peškir na lijevo rame, uzima malu flašicu vode, malo popije, a zatim je zatvori i baci sa ciljem da ona ostane na zemlji u položaju kako bi i trebala, što se skoro nikada ne dogodi. Za vrijeme trajanje trenerove riječi ono malo vode što je popio, ne guta, već drži u ustima sve dok trener ne završi.

Kada čuje iz trenerovih usta BROJ 15, ustaje sa klupe, skoči tačno tri puta sebi u stomak i potrči do reda gdje su njegovi saigrači. Tada kreće i posljednji dio zagrijavanja, a tu prvo nabaci svakom saigraču sa lijevom rukom, dok u sljedećem krugu ide „high five“ sa obe ruke.

Na minut i po prije početka meča, dok mu trener daje konačna uputstva, još jednom odveže i zaveže pertle, ovaj put SAMO JEDNOM.

Uzima još malo vode, obriše ruke peškirom, ohrabruje sebe uzvikom i ulazi na teren tek kada prethodno četiri njegova saigrača već čekaju na centru. Slijedi podbacivanje lopte i meč konačno počinje.

Španski košarkaš bio je dio i nevjerovatne utakmice između Unikahe i Real Madrida 2011. godine u kojoj smo imali priliku gledati jednu od najupečatljivijih završnica u istoriji ovog sporta.

Ako ste mislili da tu ova dugotrajna rutina završava, moraću Vas razuvjeriti.

Horhe Garbahosa nosi iste čarape u kojima noć prije meča spava i na samoj utakmici. Uvijek jede istu hranu na dan utakmica, a ono što ste možda nekada gledajući njegove utakmice i primjetili, ako se ekipa nalazi u nizu pobjeda, tada se ne brije i ne šiša. Tek kada izgube utakmicu koja bi prekinula taj niz, onda bi se obrijao i ošišao, do nekog novog pobjedničkog niza.

Još nešto što ste mogli vidjeti na njegovim mečevima jesu specifična slobodna bacanja, gdje prije svakog izvođenja promrmlja sebi nešto u bradu. On nikada tačno nije otkrio šta govori, uz izgovor da je to veoma lična stvar, ali neki čitači sa usana su „pročitali“ da izgovori „Vamos pa dentro“ što bi na našem jeziku značilo „IDEMO UNUTRA“!

Šta reći osim da je jako tanka linija izmedju luđaka i genijalca. Ko razumije, shvatiće…

Piše: Dejan Gajić