Miljacka dijeli grad Sarajevo na lijevu i desnu stranu. Raja u Sarajevu se dijeli na one sa memli i sa sunčane strane. Jedni su više za Stari grad, drugi za Ilidžu. Ono što još dijeli ljude u Sarajevu je i fudbal.
Jedni su obojeni bordo, dok su drugi obojeni plavom bojom. Za neke je Željo više od kluba, za druge Sarajevo. Jednima je idol Ivica Osim, drugima Asim Ferhatović Hase. Jednima je Grbavica, a drugima Koševo dom. Ono što im je zajedničko jeste da strastveno vole svoj klub i u najljepšim i najtežim trenucima mu pružaju podršku. U specijalnom novogodišnjem izdanju donosimo vam priču o bivšem fudbaleru i jednog i drugog kluba. Srce Rusmira Cvike je na kraju ipak odlučilo da je njegov dom na Grbavici.
Registruj se, odmah verifikuj nalog i odigraj pet besplatnih sportskih tiketa, izvrti 20 free spinova vrijednih po 2 KM i uzmi free runde na Lucky’s 6!
Cviko je svoju fudbalsku karijeru započeo u FK Sarajevo, gdje je prošao omladinske selekcije i 1989. godine potpisao profesionalni ugovor.
“Svoju fudbalsku karijeru započeo sam u Sarajevu. Do 1989. godine bio sam član omladinskih selekcija, kada sam potpisao profesionalni ugovor i zakačio period pred sami rat u prvom timu FK Sarajeva. U tom periodu tu su bili Vidaković, Nedić, Raičković, Igor Lazić, Mirza Varešanović, Ismet Mulabdić, Vuksanović, Senad Repuh i drugi. Potom sam dvije godine igrao u Antverpenu u Belgiji, zajedno s bivšim igračima s prostora Jugoslavije: Draganom Jakovljevićem, kojem sam dodavao lopte, Rankom Stojićem i Cvijanom Miloševićem. Nakon toga slijedi povratak u Sarajevo, ali sam imao određenih problema sa šefom stručnog štaba. Želio sam napustiti klub i otići van grada, imao sam nekoliko ponuda, ali se javio Željezničar, tačnije gospodin Mišo Smajlović. Posredstvom Mehe Runde i njegovog sina prešao sam u Željezničar“ – rekao je Rusmir Cviko.
Bivši igrač Plavih period u Željezničaru opisuje kao jedan od najljepših u karijeri.
“U Željezničaru sam doživio prelijepa sjećanja i vrlo brzo zaboravio sve što je bilo prije u Sarajevu. Dobio sam toplinu i sve što mi je tada trebalo, radeći s jednom sjajnom generacijom: Pintol, Muharemović, Biščević, Gušo, Amar Osim, Žerić, Vazda, Zubanović, Pehlivanović i mnogi drugi, da ne nabrajam dalje kako nekoga ne bih izostavio. Nakon toga dolazi period kada sam otišao u Čelik, gdje sam proveo godinu dana, a zatim sam otišao u Al Ainu u Abu Dabiju. Kada govorim o svojoj karijeri, najveći trag ostavio je Željezničar, s kojim sam osvojio titulu i stekao prijatelje. Svi klubovi su mi dragi, ali samo je jedan u srcu Željezničar” – jasan je Cviko.
Kao član stručnog štaba Plavih Cviko, radio je u periodu od 2009. do 2014. godine.
“Bio sam član stručnog štaba Željezničara u periodu od 2009. do 2014. godine. U tom periodu osvojili smo pet trofeja: tri titule prvaka i dva Kupa BiH. Dva finala Kupa smo izgubili na penale – jedno od Širokog Brijega, nakon kojeg sam napustio FK Željezničar, a drugo od Borca. Prva utakmica u Banaluci završila je 1:1, a druga na Grbavici 2:2, što je bila jedna od najboljih utakmica” – naglasio je on.
Govoreći o Premijer ligi BiH, Cviko je iznio niz kritika.
“Premijer liga BiH, kao takva, iz godine u godinu ima sve slabiji kvalitet. Smatram da se ne radi dobro u omladinskim selekcijama i da danas ima previše raznih škola fudbala, barem po mom shvatanju. Ne postoji jaka baza iz koje se može izvući kvalitet. Ne znamo kada je Željezničar posljednji put izbacio velikog igrača ili napravio ozbiljan transfer” – izjavio je Cviko koji je pozitivnim ocjenio poteze Saveza:
“Što se tiče VAR tehnologije, ona je svakako puno doprinijela i to je odličan potez N/FSBiH. Napravili su dobre stvari i po pitanju infrastrukture. Kada se poboljša organizacija omladinskih selekcija, vjerujem da će i fudbal u BiH doći na viši nivo. Skraćenjem lige dobilo se na kvalitetu i zanimljivosti – sada svako svakoga može pobijediti, jer se ekipe češće susreću. Ranije ste imali timove koji su bili zakucani za dno i služili drugima za popravljanje gol-razlike. Sve u svemu, N/FS BiH radi dobar posao i zaslužuje pohvale“ – rekao je iskusni stručnjak.
Čelik ima poseban potencijal, mišljenja je bh. trener.
“Uvijek govorim da je za mene Željezničar broj jedan. Sada dolazi investitor i imam osjećaj da će stvari ići u boljem smjeru nego do sada. Klub s ogromnim potencijalom je Čelik – jedan grad, jedan klub, prelijep stadion. Tu se mogu napraviti velike stvari i vidim da dobro rade u Prvoj ligi Federacije BiH. Takođe, Travnik je dobra baza i klub koji može napredovati. Ipak, prednost dajem Čeliku zbog stadiona, navijača i ljudi koji rade ozbiljan posao. To je klub koji može napraviti iskorak i u Premijer ligi BiH” – naglasio je Cviko.
Dobar posao u Premijer ligi BiH po njemu rade Borac i Zrinjski, dok sarajevskim klubovima treba još vremena.
“Što se tiče Evrope, naši premijerligaši su pokazali da se mogu ravnopravno nositi, ali pitanje je u kojoj mjeri. Borac je prošle godine napravio odličan plasman, a Zrinjski takođe radi sjajan posao i plasirao se u narednu fazu takmičenja. S druge strane, sarajevski klubovi ulažu mnogo novca, ali nisu posložili neke ključne stvari i trebaće vremena da dostignu nivo Zrinjskog i Borca, koji su jako organizovani. Vjerujem da će Nijaz Brković u Željezničaru napraviti odličan posao kao predsjednik Upravnog odbora” – podvukao je Cviko.
Cviko je tokom trenerske karijere imao priliku učiti i raditi u fantastičnim sredinama.
“Tokom školovanja za trenera u Belgiji nije mi bilo teško putovati u Njemačku i gledati utakmice. Već kao igrač razmišljao sam drugačije, što me znalo dovoditi u sukob s trenerima. To se desilo i u Sarajevu. Pokušavao sam objasniti šta sam vidio u Antverpenu i kako se radi u evropskom fudbalu, ali sam nailazio na nerazumijevanje. Nisam bio pobornik takvog pristupa i zato sam napustio Sarajevo.Trener ili jesi ili nisi, to se jednostavno ima ili nema. Svi možemo zamišljati da smo veliki treneri, ali tek kada stanete pred igrače i stručni štab vidite jeste li za to ili niste. Autoritet se gradi vremenom, ali bez autoriteta nema ni trenerskog posla ni svlačionice. Imam odličan odnos s igračima, ali to ne znači da mi mogu skakati po glavi. Klubovi u kojima sam radio su ozbiljni klubovi, što govori i o meni kao treneru. Radio sam i u Kini u vrijeme velike investicijske groznice, vodio utakmice protiv Dragana Stojkovića Piksija i drugih velikih trenera. To je posebno iskustvo. Zatim dolazi period reprezentacije, gdje sam ostvario odličan rezultat kao vicešampion i osvojio trofeje u Saudijskoj Arabiji s klubom koji je imao manji budžet od ostalih” – dodao je bh. stručnjak.
Poseban dio karijere vezan je za Maroko.
“Posebno mjesto u mojoj karijeri ima Raja Kazablanka u Maroku, afrički Real Madrid. S tim klubom tri puta sam osvojio Afričku Ligu šampiona. Klub ima vrhunsku infrastrukturu, fantastične navijače i ogromnu popularnost. Nakon takvog iskustva čovjek može reći da je dosegao vrhunac trenerske karijere. Raja ima oko 12 miliona pratilaca i praktično se ne možete slobodno kretati gradom zbog popularnosti koju steknete tamo. To je, poslije Željezničara, klub koji mi je najviše prirastao srcu” – rekao je on.
Rusmir Cviko trenutno vodi Al Vehdu u Saudijskoj Arabiji.
“Trenutno sam u Al Vehdi, klubu koji je prvi osvajač Saudijske Superlige i Super kupa. Klub je bio na pretposljednjem mjestu, a naš cilj je da se priključimo vrhu i pokušamo izboriti plej-of. U prvih deset kola klub je osvojio šest bodova, a mi smo u četiri kola osvojili 12, što je sjajan start. Ambicije mi se vežu za klubove. Ovdje u Saudijskoj Arabiji želimo napraviti velike stvari. Predsjednik kluba je bivši reprezentativac, a podršku imamo i od ministarstva. Prvobitni cilj bio je opstanak, ali s rezultatima rastu i ambicije” – kazao je Cviko i na kraju razgovora se osvrnuo na položaj domaćih trenera u BiH:
“Mi u BiH generalno ne cijenimo svoje, što nas košta napretka. Najzadovoljniji smo kada nekoga možemo tračati. Strani treneri dolaze i dobijaju plate od 20–30 hiljada evra, dok se domaćim trenerima nudi četiri ili pet hiljada uz priču da su naša djeca. Zbog toga izbjegavam rad u BiH. Imao sam ponuda, ali sam vani puno više cijenjen. Uvijek se govori o povratku, ali za sada nije vrijeme. Ovdje mogu dati više i više sam cijenjen. Moje ambicije u BiH vezane su isključivo za Željezničar i reprezentaciju BiH. Bio sam dio stručnog štaba kada je selektor bio Dušan Bajević. Imali smo peh s koronom i vjerujem da smo tada mogli napraviti mnogo više. Nikad ne reci – nikad.”
