Siniša Štemberger za MeridianSportBH: "Kvarner je klub sa tradicijom; i dalje pratim Igokeu"

Siniša Štemberger, košarkaš Kvarnera, u intervjuu za MeridianSportBH je govorio o povratku kluba iz Rijeke u najviši rang hrvatske košarke i periodu provedenom u Igokei.

Siniša Štemberger je košarkaš iz Rijeke koji je u aprilu napunio 45 godina. I dalje je aktivan i nastupa za Kvarner, klub koji je prije nekoliko dana postao šampion Druge lige Hrvatske, čime je izborio povratak u Premijer ligu.

“Posljednjih četiri-pet godina sam u Kvarneru, gdje sam se vratio iz Šrkljeva, sa kojim sam igrao Premijer ligu Hrvatske. Mislio sam da sam završio sa profesionalnom košarkom, međutim Kvarner je bio u problemu. Kako to obično biva, ostali su dugovi od prethodne uprave, pa onda stariji igrači koji vole klub dođu i pomognu mu. Kvarner je moj klub, tu sam počeo sa premijerligaškom košarkom, a sada u njemu imam već preko deset odigranih sezona. Moj prijatelj Dražen Padovan ga je preuzeo i prvo je vratio sve dugove, a potom smo par sezona bukvalno preživljavali vraćajući kredit.

Na primjer, ja sam vozio kombi i nosio lopte, a prijatelj Jasmin Perković je takođe bio tu i nas dvojica smo to sportski iznijeli uz mlađe lokalne momke. Nadali smo se da će doći neka bolja vremena, što se na kraju i dogodilo. U klubu je i predsjednik Robert Jurković, vrlo dobar organizator koji je spojio dosta stvari pa se sada može reći da imamo moćnu upravu koja voli sport i prepoznala je da možemo nešto napraviti. Koliko god da je imao problema u prošlosti, Kvarner je ipak klub sa tradicijom. Dvorana je bila puna, Riječani su željni košarke i hoće da vide da je klub iz njihovog grada stabilan” – počeo je Štemberger.

Štemberger
Foto: KK Kvarner

Nastavio je o svježe završenoj sezoni i kvalitetu njegovog tima u odnosu na klubove iz Premijer lige Hrvatske:

“U prošloj sezoni smo se nekako posložili, vidjelo se da postajemo ozbiljni, a potom smo vratili ‘riječkog zeta’ Marjana Čakaruna i Paola Marinelija, plejmejkera sa abaligaškim iskustvom, kao i još neke momke koji su igrali Premijer ligu Hrvatske. Po svemu smo bili favoriti, a tu ulogu smo na kraju uspjeli opravdati. Znaš kako to ide, kada si favorit ostali imaju veći motiv i više ‘grizu’ protiv tebe, tako da nije sve bilo baš tako jednostavno.

Ipak, uspjeli smo, iskoristili smo prednost domaćeg terena u finalnoj seriji protiv Osijeka i ostvarili smo cilj. Teško se vratiti iz druge u prvu ligu, jer ovdje nemaš mnogo opcija. Mi smo cijele sezone bili prvi, imali smo samo dva poraza, a onda se sve svede na 40 minuta, ili jesi ili nisi. Da smo kojim slučajem doživjeli neku povredu, bili bismo u velikom problemu, ali srećom sve se završilo na najbolji mogući način.

Sigurno ćemo igrati u najvišem rangu sljedeće sezone, a mislim da bismo čak i u ovom momentu mogli biti konkurentni protiv većine ekipa. Zadar i Split su nešto viši nivo, a protiv Cibone smo igrali u Kupu i smatram da smo mogli pružiti puno bolju partiju. U svakom slučaju, rekao bih da se možemo nositi sa bukvalno 80% Premijer lige”.

Kvarner
Foto: KK Kvarner

Iako ima 45 godina, Štemberger je ove sezone u pohodu Kvarnera na titulu igrao prosječno 20 minuta po meču. U nekoliko utakmica je na parketu provodio i po pola sata, dok je prosječno bilježio 7,4 poena, 1,8 skokova i 1,7 asistenciju po susretu.

“Čisto sumnjam da u profesionalnim ligama ima starijih od mene. Možda u Grčkoj, znam da u njihovim nižim rangovima igraju košarkaši od po 40-ak godina, ali teško da neko ima baš 45. Podnosim sve napore bez problema. Radim u teretani pod imenom Olympic Fitness, što mi je zapravo primarni posao, međutim uspijevao sam trenirati svaki dan – srijedom i petkom popodne sa ekipom, a utorkom i četvrtkom ujutru sam radio šut i teretanu. Takođe, nastavnik sam fizičkog vaspitanja u Waldorfskoj srednjoj školi u Rijeci. Nikada nisam imao ozbiljnije povrede, a ni pauze duže od dvije-tri sedmice, tako da mi tijelo na neki način to danas vraća. Sigurno je da mi sada treba više vremena za oporavak kada dobijem udarac nego ranije, što je čak možda i jedina stvar po kojoj osjetim godine. Dosta se dobro krećem, čak ponekad iznenadim i sebe i druge, a na utakmicama me ponese i adrenalin, tako da bih rekao da se sve može izdržati.

Što se tiče šuta, osjećam se mirnije. Naravno, ova liga nije na nivou ABA lige ili Evrokupa, međutim ni u njoj nije lako pogađati, pogotovo protiv nekih ekipa. Takođe, na višim nivoima igraš sa boljim igračima pa samim tim i ti više dolaziš do izražaja jer ti oni pripremaju pozicije iz kojih je lakše doći do realizacije. U prve dvije-tri godine, dok još nismo bili posloženi, često sam igrao jedan na jedan, što je još teže, međutim ove sezone sam uz sebe ipak imao ljude koji mi mogu otvoriti lagani šut, kao i dominantne visoke igrače. Bilo mi je mnogo lakše i čak sam očekivao da ću više pogađati. Fizička sprema je jako bitna za šut, ali sa druge strane tu je i taj neki osjećaj. Kad sam bio mlađi, poslije par promašaja bih se počeo pitati šta dalje, da li nastaviti ili ne. Iz ove perspektive, mladom sebi bih poručio da samo nastavi šutirati, bez ikakve grižnje savjesti. Čak i da promašuješ, nastavi raditi ono što radiš, a na treneru je da procijeni hoće li te poslati na klupu ili ostaviti na parketu.”

Štemberger
Foto: KK Kvarner

Siniša je u sezonama 2009/2010 i 2010/2011 bio šampion Bosne i Hercegovine sa Širokim, a poslije epizode u Slovačkoj, prešao je u Igokeu. Aleksandrovčani su regularni dio sezone 2012/2013 završili na prvoj poziciji na tabeli ABA lige, što je do danas najveći uspjeh u istoriji kluba.

“Igokea me zvala još godinu dana ranije, međutim obećao sam ljudima iz Širokog da ću se vratiti u njihove redove. Tada smo u finalu Lige BiH dobili Igokeu iako su oni imali prednost domaćeg terena, dva puta smo ih savladali u Laktašima. Aleksandrovčani su me zvali i nudili bolje uslove, međutim nisam mogao pogaziti obećanje i vratio sam se u Široki. Na kraju te sezone sam ostao bez kluba, pa sam se preselio u Levice iz Slovačke. Tu mi je igrački bilo katastrofa, jer je to bila neka potpuno drugačija košarka u odnosu na ono na šta sam navikao. Narednog ljeta sam ponovo dobio ponudu Igokee, što sam prihvatio. Znao sam većinu tih momaka, ‘tukli’ smo se na utakmicama koje smo igrali jedni protiv drugih, ali smo uvijek bili u dobrim odnosima” – prisjetio se hrvatski košarkaš, pa se dodatno osvrnuo na sezonu 2012/2013 i sjajnu atmosferu u ekipi:

“Od prvog treninga na fudbalskom terenu u Aleksandrovcu, sve je krenulo u dobrom pravcu. Kad smo počeli sa pripremnim mečevima, izgledalo je da možemo napraviti puno. Između ostalih, sastali smo se sa Cedevitom predvođenom Božom Maljkovićem, koji je rekao da mi igramo jako dobru košarku, već nas je tada prepoznao. Ekipa je bila kompletirana tokom ljeta, svi smo bili tu od početka sezone. Pogodilo se sa dvojicom Amerikanaca, centrom Korslijem Edvardsom i plejmejkerom Klifom Hemondsom, kojeg bih istakao kao jednog od najvećih profesionalaca sa kojima sam ikada igrao. On je bio baš ono što nam je bilo potrebno, a i ostatak tima je bio i više nego dobar. Edvards i ja smo živjeli sami u Laktašima, što možda i nije bila baš dobra odluka (smijeh). Pobjeđivali smo sve živo i u jednom momentu se stvorila jaka euforija, pa je i Banjaluka često bila ‘opcija’, a kada smo ‘obezbijedili’ Evroligu, slavili smo na igralištu u Aleksandrovcu, to je bio haos (smijeh).

Za kraj, naš sagovornik se prisjetio saradnje sa Draganom Bajićem, legendarnim trenerom Aleksandrovčana.

“Svi znamo da Bajić ima specifičan način rada. Ima osjećaj za igrače, lukav je i to mu je po meni vjerovatno i najveći kvalitet. Na primjer, u utakmici protiv Zvezde sam vezao dvije greške zbog kojih bi me 90% trenera poslalo na klupu, ali on me ostavio u igri i potom sam pogodio onu trojku koja nam je donijela pobjedu. Isto tako, gubimo u Skoplju, a on sa klupe izvadi Filipa Adamovića koji onda postigne deset poena i riješi meč u našu korist.

Pošto smo pobjeđivali, ‘Baja’ je praktikovao iste treninge iz sedmice u sedmicu, možda i iz nekog sujevjerja. Po meni, to je dobro, jer što bi rekli Amerikanci: ‘if it ain’t broke, don’t fix it’. Držao se toga i nije paničario ni kada smo doživjeli par poraza, tako da o njemu mogu reći sve najbolje. Sve Bajićeve ekipe su bile konkurentne i sve su igrale dobro. Često pratim Igokeu, pod njegovim vođstvom su se odlično držali i u FIBA Ligi šampiona, ne samo u ABA ligi” – rekao je Štemberger, pa završio:

“Pozdravio bih sve ljude iz Laktaša i Banjaluke koji me se sjećaju. Proveo sam dvije prelijepe godine u Banjaluci i uvijek joj se rado vraćam. Osvojio sam 3×3 turnir tamo, a jedan od saigrača mi je bio Mihajlo Zvonar, koji sada radi u Borcu. I dalje sam aktivan u 3×3 basketu, tako da možda i ove godine dođem u grad na Vrbasu”.

Piše: Nikola Ignjatić

Štemberger
Foto: KK Kvarner

Postavi odgovor