Stojanov za MeridianSportBH: "Na grčkom jeziku prvo naučiš riječ sutra, jer tad bude plata"

Uroš Stojanov je tokom razgovora za MeridianSportBH prokomentarisao tok svoje karijere tokom koje je prošao ogroman put oko svijeta.

Prije nego li je Uroš Stojanov zaigrao na Tajlandu ili trenutno na Farskim Ostrvima, on je svoje prve fudbalske korake napravio u rodnoj Kikindi te se shodno tome i osvrnuo na svoj početak u “najljepšoj igri” na svijetu.

“Uf davno je to bilo, imao sam osam godina kada sam otišao na prvi trening, bila je to generacija 88/89 i bilo je preko 50 djece, a prvi trener Nenad Butulija. Generalno bila su to neka drugačija, lijepa i draga vremena. Po pitanju seniorskog debija to je bilo u dresu mog matičnog kluba Kikinde, u četvrtom rangu 2006. godine kada sam ja imao tek 17 godina. Trener je bio pokojni Slobodan Živkov dok je Kikinda prethodnu sezonu ispala iz lige pa je te godine dosta nas mlađih dobilo šansu”kazao je Stojanov.

Stojanov je nakon Kikinde zaigrao za Donji Srem, Radnički iz Pirota da bi u sezoni 2013/14 potpisao za Jedinstvo iz Bihaća gdje je imao sjajnu sezonu sa 17 golova u 28 utakmica Prve lige Federacije Bosne i Hercegovine.

“Bihać i Jedinstvo su mi ostali u najlepšem sjećanju, a dokaz tome je što sam prije dve god obišao prijatelje koje sam tamo stekao za života. Igrali smo dobro te sezone i sa Slobodom se borili za ulazak, ali nažalost nismo uspjeli”istakao je Stojanov pa nastavio:

“Navijač sam Jedinstva i nadam se da će se u skorije vrijeme vratiti u Premijer ligu Bosne i Hercegovine jer kompletan kanton to zaslužuje. Tamo svi žive za fudbal i pravi su fanatici! Bihać je predivan grad, sa Unom koja mu daje neopisiv šarm. Jednostavno to je grad koji sam zavolio i ljude koji su mi boravak u tom gradu zaista učinili nezaboravnim”.

Zbog odlične sezone u dresu Jedinstva, Stojanov je uspio da zaigra u Premijer ligi Bosne i Hercegovine jer je prešao u Zvijezdu Gradačac sa kojom uprkos velikoj borbi do kraja 2014/15 sezone nije uspio da izbori opstanak. 

“Gradačac mi je isto ostao u lijepom sjećanju. Mislim da smo te godine mogli da opstanemo u ligi, čak smo u zadnjem kolu odlučivali u direktnom duelu sa Mladosti iz Velike Obarske, ali nažalost odigrali smo 1-1 i tako smo uz nas i njih poslali u niži rang”rekao je Stojanov koji se  prisjetio utakmice koja mu je ostala urezana u sjećanje po pitanju Premijer lige BiH:

“Pamtiću sigurno utakmicu protiv Željezničara na ‘Grbavici’ koja je završena sa 5-3. Definitivno klub koji je na mene ostavio najjači utisak zbog ambijenta i navijača. Mislim da su najveći klub u BiH po tom pitanju, uživaju veliku podršku i smatram da je zadovoljstvo igrati pred Manijacima”.

Prije drugog odlaska na Tajland, Stojanov je igrao u Crnoj Gori za Rudar iz Pljevlja, ali i za kiparsku Aju Napu te grčke klubove PSG Kisamikos te AOX Kisamikos.

Upravo je naredna tema razgovora sa Stojanovim bila ta da li je u Grčkoj te Kipru imao dobro poznate “nelagode” za ovaj dio fudbalskog svijeta, koji je po tome sličan sa našim, ali i tome te gdje mu se više svidjelo igrati fudbal.

“Što se tiče Grčke i Kipra, s obzirom da govore istim jezikom, za obje zemlje prva riječ koja se nauči je ‘avrio’ (sutra), a to je odgovor koji dobiješ kad pitas za platu. U oba slučaja je bilo kašnjenja, čak i toga da ne dobijemo sve plate, nepoštovanje nekih dogovora i slično”otkrio je Stojanov te je rekao gdje je prema njemu fudbal bio bolji, u Grčkoj ili Kipru:

“Što se tiče fudbala mislim da je kiparski jako primamljiv i da ima dobrih klubova. On mi se više dopao, poseban je osjećaj igrati protiv Anortozisa ili Omonije. O životu tamo ne treba trošiti riječi, prelijepa mjesta, plaže, zaista vrijede svako iskustvo!”.

Kao što je gore pomenuto u tekstu, Stojanov je igrao za dva kluba na Tajlandu (Prakuap i Kustom) te je progovorio o tome kako mu je bilo u ovoj egzotičnoj zemlji te šta mu je to posebno zapalo za oko pa ga samim tim i šokiralo.

“Igrao sam za dva kluba tamo, jedan je Prakuap, drugi je Kustom (carinici), i oba kluba su profesionalni i imaju odlične uslove za treniranje. Treninge smo uglavnom imali naveče zbog toplote. Sa druge strane na sve utakmice smo išli avionom dok ću posebno pamtiti intoniranje himne njihovom kralju pred svaki meč, to je zaista specijalno iskustvo” – započeo je Stojanov o životu na Tajlandu te podijelio još nekoliko zanimljivih detalja:

“Nisam prisustvovao nekoj proslavi vezanoj za kralja, ali ono što mogu reći jeste da Tajlanđani jako poštuju svog kralja. Ta ljubav i poštovanje se graniče sa fanatizmom, njegove slike su svuda, mnogo ga vole. U trenutku kad sam ja došao prvi put kralj Rama IX je vladao 70 godina, bio je najveći u istoriji, tugovali su godinu dana za njim nakon smrti. Mnogo su ga voljeli. Sa druge strane i dosta manje ozbiljnije, u Prakuapu mi je u pamćenju ostala dosta komična situacija gdje majmuni imaju ‘svoju’ fontanu, tu se kupaju, igraju i onda popodne poljegaju po putu, bukvalno zablokiraju put i nemoguće je proći tuda”.

Stojanov je 2020. godine došao u Fuglafjordur gdje je na 26 utakmica u elitnom rangu Farskih Ostrva postigao 17 golova uz pet asistencija, što je njegova do sada najbolja sezona u ovoj zemlji.

“Moja prva i najbolja sezona na Farskim Ostrvima, tada sam potpisao za IF Fuglafjordur koji je iz nekih administrativnih razloga ostao u prvoj ligi godinu dana ranije. Te sezone smo igrali dobro i jako brzo obezbijedili opstanak”podsjetio se Stojanov te otkrio da mu je nakon Kipra, Grčke i Tajlanda trebalo vremena da se privikne na pomalo surove vremenske prilike na Farskim Ostrvima:

“Trebalo mi je vremena da se prilagodim, vremenske prilike su dosta teške, vjetar, kiša, skoro su konstantni. Nije lako igrati tamo. Bilo je i Srba u ekipi, Budaković i Đorđević su mi olakšali adaptaciju. Nosim najlepše uspomene na Fuglafjordur kad su Farska Ostrva u pitanju”.

Trenutno je 34-godišnji napadač Stojanov član Vestura, te smo ga pitali da li i kod njega poput ovosezonske senzacije Klaksvika dosta igrača pored fudbala radi i neki posao.

“Istina je, veliki broj igrača radi i to im je prvi posao, fudbal vole i igraju ga, ali nije osnov njihove egzistencije. Mislim da bih mogao da nabrojim na prstima jedne ruke igrače koji nisu imali posao pored fudbala, to je jako mali broj. Radi se od 8-16h, trenira nakon toga i tako u krug. Kad se uđe u ritam nije teško. Igrači rade sve, od bankarskih poslova, do radova na građevini, tu su i električari, ma bukvalno sve sfere života su zastupljene”objasnio je Stojanov te dodatno rekao nešto o životu na Farskim Ostrvima:

“Farani su dosta privrženi porodici, tako da posle posla, treninga vrijeme provode sa najmilijima. Društveni život nije toliko zastupljen preko sedmice. Vikendima se opuštaju, nedjeljom odmaraju uz neki sport, druženje i od ponedjeljka je sve ispočetka. Svi su vrijedni i Farska Ostrva smatraju najlepšim mjestom za život. Dosta putuju, standard im je visok tako da im nije problem da otputuju kad god žele i gdje god žele. Po pitanju glavnog grada, Toršavn se razlikuje od ostatka zemlje, bukvalno se sve dešava tu. Lijepo je živjeti u njemu, nudi dosta sadržaja, od restorana, bioskopa, muzeja”.

Za kraj razgovora smo pitali Stojanova da li možda planira ostati na Farskim Ostrvima nakon završetka karijere ili on ipak ima nešto drugačije planove.

“Ne, iskreno planiram da se vratim u rodni kraj za godinu ili dvije. Gradiću svoj život u Kikindi, tu se osječam najljepše i želja mi je da tu odigram još koju sezonu za matični klub pa da tako završim karijeru punog srca”naglasio je Stojanov te zaključio:

“Što se budućnosti nakon fudbala tiče, ona će biti vezana za ratarstvo/povrtarstvo jer je moja porodica cijeli život u tome, tako da bih volio da se i ja pridružim”.

Postavi odgovor