Sve više se priča o potencijalnom štrajku fudbalera zbog velikog broja utakmica i sve većeg broja povreda, a sve to znači da nam slijedi veoma zanimljiv period u fudbalu, ali ne na terenu.
Ovog vikenda su dvije fudbalske zvijezde Rodri i Mark Andre ter Štengen doživjeli povrede zbog kojih će propustiti ostatak sezone. Baš je igrač Mančester sitija, Rodri bio jedan od najvećih zagovornika smanjenja broja utakmica.
Istakao je da je trenutni broj utakmica koji najveći klubovi odigraju u sezoni ogroman i da igrači ne mogu izdržati taj tempo, te da dolazi do sve većeg broja povreda.
“Iz mog iskustva mogu reći da 60 ili 70 utakmica nije optimalno za igrača u jednoj sezoni. Između 40 i 50 je broj utakmica u kojima igrač može odigrati na najvišem nivou. Nakon toga padate jer je nemoguće zadržati isti fizički nivo” – naglasio je Rodri.
Par dana kasnije doživio je jednu od najtežih povreda u svijetu sporta, a to su pokidani prednji ukršteni ligamenti. Slijedi mu dug oporavak i sigurno je da na njega neće moći računati Pep Gvardiola do kraja. I sam Gvardiola se oglasio o ovom problemu s brojem utakmica i podržao igrače koji planiraju da krenu u štrajk.
“Uvjeren sam da, ako nešto mora da se promijeni, to mora da dođe od igrača. Fudbaleri su jedini koji mogu nešto da promjene u organizaciji, koji mogu da se izraze” – kazao je Gvardiola.
Kroz istoriju sporta napoznatiji štrajkovi igrača su svakako oni u NBA ligi. Posljednji je bio 2011. godine i trajao je 161 dan, sve dok se sindikat igrača i vlasnici klubova nisu dogovorili i potpisali ugovor o tome koliko će novca ići košarkašima.
U Sjednjenim Američkim Državama se dešavalo nekoliko perioda kada se nisu igrale lige. Tako sem te 2011. godine u NBA su bile štrajkovi 1995, 1996 i 1998. godine, hokejaši su propustili čitavu sezonu 2004/2005, a NHL i MLB (bejzbol) su pravili štrajk 1994. godine.
Što se tiče fudbala, sve je veći broj utakmica, tako je Mančester siti prethodne godine odigrao 38 utakmica u Premijer ligi, deset utakmica u Ligi šampiona (ispali u četvrtfinalu), finale Superkupa Evrope, dvije utakmice na Svjetskom klupskom prvenstvu, jednu u finalu Komjuniti šilda, šest u Liga kupu i jednu u FA kupu (ispali u trećoj rundi). To sve donosi ukupno 59 mečeva, a pritom uzimimo u obzir da su sezonu prije otišli do kraja Lige šampiona i dalje u FA kupu.
Takođe tu ne treba zaboraviti ni reprezentativna takmičenja, a skoro svi igrači iz najboljih evropskih timova su redovni u svojim nacionalnim timovima. Tako su mnogi od njih imali minimalnu pauzu ovo ljeto zbog Evropskog prvenstva i Kopa Amerike, te je već pomenuti Rodri ove godine odigrao i 12 utakmica za Španiju.
Ono što je problem što krovne kuće fudbala (FIFA i UEFA) povećavaju broj utakmica u njihovim takmičenjima. Tako je UEFA sada dodala još dva meča u Ligi šampiona, a najveća se buka podigla od novog formata Svjetskog klupskog prvenstva.
U godini kada bi igrači kao i ranije imali više slobodnog vremena ljeti, slijedi Svjetsko klupsko prvenstvo koji će trajati skoro mjesec dana o 15. juna do 13. jula. Učestvovaće 32 tima, baš kao na Mundijalu za reprezentacije i sve to praktično znači da nakon završetka naporne sezone gdje su najbolji timovi, koji su izborili plasman na ovaj turnir, odigrali ogroman broj mečeva u borbi za što više trofeja, odmah zatim moraju ići na još jedno dugo takmičenje u Sjedinjene Američke Države.
Podsjetimo da je i godinu kasnije na programu Svjetsko prvenstvo za reprezentacije i sve to donosi praktično spojene tri sezone za fudbalere iz najboljih klubova i reprezentacija.
Mnogi će reći da oni imaju ogromna primanja, no s druge strane svako od njih očekuje da budu stalno na vrhunskom nivou, što prosto nije moguće, o čemu je i sam Rodri pričao.
Svim fudbalerima će logično puno značajnije biti Svjetsko prvenstvo za reprezentacije, a ostaje pitanje s kakvim će timovima klubovi ići na ovo za klubove. Tu su se upetljali i predsjednici domaćih liga, koji su naglasili da će domaća prvenstva ispaštati zbog odluka FIFA i UEFA. Treneri će prosto biti prinuđeni da više odmaraju bitnije igrače u nekim utakmicama i tako se gubi na kvalitetu.
Ukoliko dođe do štrajka fudbalera biće zanimljivo vidjeti kakav će on biti i ko će prvi popustiti, da li fudbalski čelnici u FIFA i UEFA, predstavnici domaćih liga ili fudbaleri. Tu će se dosta pitati i klubovi, jer s više povreda dolaze u veće probleme, a s ovolikim brojem utakmica prosto će morati da dovode veći broj igrača i da biraju koja su im takmičenja bitnija, tačnije u kojim će igrati s najjačim timom.
Fudbal je sada na prekretnici. Kada se pojavila ideja Superlige navijači i političari su odreagovali i spriječili njeno formiranje. Sada se čeka i reakcija navijača na sve što se dešava, a ono što je sigurno je to da oni žele gledati svoje omiljene klubove u najboljem izdanju, tako da su veće šanse da će stati na stranu igrača u ovom slučaju.
