Kako početi priču o Mirzi Teletoviću? Definitivno, ono što smo odlučili jeste da ne želimo početi nabrajati klubove za koje je igrao, rekorde koje je oborio, sve reprezentativne i klupske uspjehe. Želimo ispričati ili ispisati priču o čovjeku koji se nakon svih ostvarenih uspjeha vratio u rodnu Jablanicu i odlučio djeci i omladini pružiti uslove kakve on nije imao na početku karijere.
Juče je održana završnica košarkaškog kampa MT3 i ono što smo imali priliku vidjeti jeste da se djeca iz svih dijelova svijeta zajedno zabavljaju, igraju, pričaju i na koncu takmiče u omiljenom sportu, košarci.
“Sve što može da afirmiše djecu i mlade da se bave sportom i da se sklone sa ulice, da imaju socijalizaciju sa vršnjacima koji razmišljaju kao i oni, meni predstavlja jedno veliko zadovoljstvo stvarno mi je drago zbog toga. Radio sam dosta za NBA i u Španiji sa svojima prijateljima koji su imali kampove i i jednostavno mi se svidjela ta priča druženja djece na sportskim terenima i kroz sportske aktivnosti. Mislim da sport daje neku disciplinu i priliku da se što više druže sa svojim vršanjacima, ne samo iz Bosne i Hercegovine jer evo kako vidite kod nas na kampu ima djece sa svih strana svijeta“ – počinje Mirza Teletović za MeridianSportBH.
Vratiti se u rodni grad i početi ispisivati još jednu prelijepu priču je jedna zaista jako velika stvar i dobar primjer za sve ostale sportiste i ljude.
“Nakon prve probne godine već imamo puno upita od ljudi koji žele doći na kamp, tako da ćemo sigurno tradicionalno nastaviti sa kampom svake godine. Što se tiče kampa, mi smo napravili jedan veliki iskorak i moram priznati da je moj cilj da taj kamp uvijek bude u Jablanici, jer je to moj rodni grad i Jablanica je izbacila puno dobrih sportista. Imamo dobre uslove za rad, dobru klimu, imamo košarkašu dvoranu, novi teren, fudbalski teren, teren za mali fudbal, kao i teniski teren i jednostavno imamo sve uslove. Možemo pružiti sve uslove od samog druženja, kupanja u Jablaničkom jezeru, hikinga, od druženja u prirodi, ovdje zaista ima dosta zanimljvih stvari” – ističe Teletović.
U životu vam niko ne može osporiti vaš talenat, trud i zalaganje, a ono što danas pravi razliku u odnosu na neka druga vremena su jednostavno i društvene mreže, kao i mnogobrojne platforme za sportiste koje su definitivno povećale priliku i koje omogućavaju lakši pristup i „plasman“ u sportski svijet.
“Mi inače imamo problem i naša djeca odlaze u susjedne zemlje Hrvatsku, Srbiju, Sloveniju i Makedoniju i ja mislim da je važno imati što više sportskih kampova i ozbiljnijih sportskih klubova koji će prihvatiti djecu i raditi s njima i da naša djeca ostaju ovdje gdje će imati sve uslove za rad. Mislim da danas neko ko je dobar sportaš u bilo kojem sportu da mu nije problem nastaviti svoju karijeru negdje drugo „social media“ je stvarno prisutna svugdje u svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini i danas se jednostavno talenat i veliki rad ne mogu sakriti. Prije je bilo drugačije, ja sam morao ići u Belgiju jako mlad od kuće, dok danas imamo priliku da naša djeca ostanu ovdje i da kroz sve neke platforme im možemo dati priliku da negdje drugo igraju” – rekao je proslavljeni NBA košarkaš.
Ukoliko se vratimo na sami početak, istakli smo da je ovo priča o čovjeku koji se vratio u svoju Jablanicu da bi mladima dao priliku i uslove kakve on nije imao. To su dobri ljudi Bosne i Hercegovine. Oni koji su bili i koji će zauvijek biti ambasadori male ali po srcu, ambasadori jedne velike države koja nažalost još uvijek nema zakon o sportu.
“Ja sam proveo četiri godine u Košarkaškom savezu BiH i poznajem svu problematiku sporta u Bosni i Hercegovini. Nemamo zakon o sportu, nemamo način finansiranja reprezentacija kako košarkaške, tako i fudbalske i svih ostalih. Dok ne riješimo taj problem imaćemo problem odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine. Moramo im pružiti uslove kakve imaju u drugim državama u kojima postoji zakon o sportu i zna se kako se finansira. Ja stvarno želim da se zahvalim svim sportistima Bosne i Hercegovine koji su tu i koji predstavljaju BiH i koji su naši veliki ambasadori, jer znam uslove koje imaju ali opet prave fantastične rezultate i tu su za Bosnu i Hercegovinu.Mislim da je dosta toga spalo na tanke grane. Nema načina finansiranja i sve što se radi u Bosni i Hercegovini rade isključivo ljudi koji su entuzijasti i oni koji vole taj sport i daju novac. To je isto što ja radim, jer jednostavno volim da dam priliku mladima i da rade u uslovima u kojima ja nisam mogao” – kaže Teletović.
Sportisti su najbolji ambasadori svoje zemlje, a da je to zaista tako uvjeravamo se svakodnevno kroz njihove uspjehe za koje se daleko čuje.
“Imao sam turnir u Kini i mene pita jedan Kinez odakle sam i ja mu govorim iz Bosne i Hercegovine i on me pita za Edina Džeku i zamislite koliko je to daleko i on mene pita za Edina Džeku koji je napravio toliko puno velikih stvari i učinio da se priča o Bosni i Hercegovini. Kada imate sportiste kao ambasadore to je jedna prelijepa reklama vaše zemlje” – dodaje on.
Toliko smo pričali o tim uslovima da je sasvim normalno i očekivano naše pitanje koje smo uputili Mirzi Teletoviću, a koje glasi: “ Da ste i Vi u Vaše vrijeme imali uslove kakve imaju današanji sportisti, da li biste napravili još veću karijeru?“
“Ja se uvijek smijem na tu temu i kažem da sam ja imao ovakve uslove bio bih Majkl Džordan. Mislim, košarka se nije puno promijenila, onaj ko želi da trenira i radi on će raditi i trenirati. Ono što je danas jako bitno jesu te platforme koje dozvoljavaju djeci da se vide i da postoji taj neki talenat i to u mom vremenu nije bilo. Mi smo imali VCR tape koji smo morali nekome poslati da bi nas neko vidio. Mislim da danas ima puno više prilike i šanse da vas neko vidi i da napravite karijeru, nego što je to bilo ranije”.
Priče i anegdote su nekako svima jedan od omiljenih dijelova razgovora, a ono što nam je Mirza Teletović otkrio jeste da ih je bilo puno. Iako smo ostali uskraćeni za te zanimljive anegdote, saznali smo ko je bio najstrožiji, a ko najopušteniji igrač u reprezentaciji, kao i kakva sjećanja ima na taj period.
“Ima dosta anegdota… ne znam gdje bih počeo, ali uvijek moram da se vratim u reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Ima ih dosta, ali nekako nisu za ispričati. Najstrožiji u reprezentaciji bio je Nenad Marković, a najopušteniji Kenan Bajramović. Sjećam se momaka koji su bili spremni da urade bilo šta i uvijek se sjetim generacije Samira Avdića i to su bili prije mene reprezentativci Bosne i Hercegovine koji su trčali preko aerodroma da bi igrali i nastupali za reprezentaciju. Taj zajednički cilj reprezentativaca, stručnog štaba i fizioterepeuta koji su tu bili da se napravi što bolji rezultat i da zadovoljimo publiku i narod Bosne i Hercegovine i da im nabacimo osmijeh na lice i da im pružimo zadovoljstvo sa većim uspjehom. I danas to imaju igrači Bosne i Hercegovine koji žele da u što boljem ruhu pokažu svoju zemlju i svoju reprezentaciju i mislim da to dobro rade.“
I kada krenemo pozitivnu priču o reprezentaciji Bosne i Hercegovine i o tome koliko je trenutno selekcija perspektivna, dočeka nas i poneka loša vijest, tačnije problemi s kojima se suočavaju u košarkaškom savezu.
“Mislim da imamo dobru reprezentaciju, dosta talentovanih igrača, ali uvijek smo imali taj problem okupljanja svih igrača da je reprezentacija cjelokupna i NBA igrača i igrača koji igraju Evroligu. Zamislite, problem koji mi imamo u Košarkaškom savezu mi ne možemo registrovati Luku Garzu kao domaćeg igrača, momka čija je majka rođena u Bosni i Hercegovini i FIBA nam ne dozvoljava da mu skinemo tu zvjezdicu stranog igrača i mi imamo dosta naše djece koja su otišla vani i njih opet registruju kao stranca” – rekao je Teletović.
Za sami kraj našeg razgovora sa Mirzom Teletovićem, pitali smo ga koliko mu je značilo što je imao priliku zaigrati u Turbini, u klubu u kojem je sve počelo, zajedno sa svojim sinom Benjaminom.
“Benjamin će uvijek imati breme prezimena. Ovdje imam još jednog mlađeg sina koji je na kampu i dvije kćerke. Kada razgovaram s njima uvijek im kažem igrajte ako to želite, nikada nismo njega forsirali da igra. Jednostavno odrastao je uz košarku, zavolio je košarku i iz tog razloga se bavi košarkom. Kad čovjek dočeka da igra sa svojim djetetom i mislim da je to nešto posebno i ja sam stvarno uživao u tom trenutku. Ja kažem Benjaminu ti si jedan od rijetkih koji može reći ja sam igrao sa svojim tatom. To je fina priča.“
U svojoj igračkoj karijeri Mirza je nastupao za Turbinu, Slobodu, belgijski Ostende, Kahu Laboral, Bruklin Netse, Finiks Sanse i za Milvoki Bakse, a sa reprezentacijom Bosne i Hercegovine Teletović je nastupio na četiri Eurobasketa, a posljednji nastup u dresu BiH imao je 2016. godine u meču protiv Rusije.
Pripremila: Lejla Šabanović
