Totalna katastrofa je uslijedila juče na “Bilinom polju” u Zenici gdje nekako najmanje od svega boli poraz Bosne i Hercegovine sa 5:0 od Portugala.
Ponovo je sve dobro počelo, Bosna i Hercegovina je pod novim selektorom Savom Miloševićem savladala Lihtenštajn sa 2:0, igrači su pokazali želju i borbenost te se stvorio sitni tračak nade za bolje.
Taj tračak je na svu žalost totalno pokopan nakon jučerašnjih 90 minuta fudbala gdje je Bosna i Hercegovina poražena sa 5:0 od Portugala, ali je takođe skrhana na mnoge druge načine.
Ali ajde da krenemo od analize same igre Bosne i Hercegovine koja je poslije drugog gola Portugala bila apsolutno nepostojeća na terenu stadiona “Bilino polje” u Zenici.
Prvi gol je moramo priznati došao slučajno, odnosno situacija gdje je Žoao Feliks šutirao, a lopta pogodila u ruku Adriana Leona Barišića se svakome može desiti.
Možda je nakon konsultacije sa VAR-om, glavni arbitar Halil Umut Meler mogao da ne dosudi penal jer prosto nije bilo očigledne namjere od Barišića te bi mnoge sudije upravo to i uradile, ali to sada nije ni bitno jer je odgovornost preuzeo Kristijano Ronaldo koji je pocijepao mrežu sa jedanaest metara.
A upravo je golom Ronalda krenuo emotivni sunovrat reprezentacije Bosne i Hercegovine, jer su domaći navijači sa portugalskom zvijezdom proslavili gol u karakterističnom maniru te sa uzvikom “Siuuu!”.
Reprezentativci Bosne i Hercegovine su nakon toga imali period solidne igre, pritiskali su zadnju liniju Portugala koji je ubrzo uspio da iskoristi visoki presing “Zmajeva” u svoju korist, to jest kako to i obično rade elitne reprezentacije.
Naime, u 20. minutu je usljed vršenja presinga sredina terena Bosne i Hercegovina ostala apsolutno prazna te se tu našao sam Žoao Feliks koji je vukao loptu nekih 15-ak metara te je sjajnim pasom uposlio Ronalda koji je poslije toga rutinski bocnuo Ibrahima Šehića za 2:0.
Drugim golom Ronalda je uslijedilo totalno beznađe i raspad igre Bosne i Hercegovine koja nije znala gdje joj je rep, a gdje joj je glava te se sve polako pretvaralo u sivilo.
Bruno Fernandeš je prvo nakon jedne duge lopte u 25. minutu sjajno primio loptu te poluvoleom povećao na 3:0, da bi tačku na “i” do kraja poluvremena stavili Žoao Kanselo i Feliks.
Sva tri gola su šta više kada izvršimo jednu retrospektivu došla iz užasnog postavljanja zadnje linije kroz koju je lako bilo poslati dodavanje iza leđa koje samo anulira postojanje po dva ili tri defanzivca Bosne i Hercegovine.
Navijače Bosne i Hercegovine uprkos svemu nije ujelo za srce tih 5:0, nego mlitavost, manjak trke, borbe te padanje u totalnu depresiju i odustajanje poslije drugog primljenog gola.
Sa tribina ste tako samo mogli čuti uzvike “Savez napolje”” ili ono što se dešavalo u drugom poluvremenu kada su navijači radili popularni meksički val, čime su pokazali da su i definitivno odustali od ove reprezentacije.
Jasno je to bilo i prije početka utakmice, jer je u bosanskohercegovačkoj javnosti bukvalno više pomame izazvao dolazak Ronalda nego nastup reprezentacije što je zaista tužno bez obzira na to kakva je veličina Portugalac.
Čekale su se i riječi selektora Miloševića koji je preuzeo odgovornost za poraz, ali to zaista više nema smisla jer šta je čovjek mogao da uradi ili još više da promijeni za sedam dana rada sa reprezentativcima.
“Ja preuzimam odgovornost i krivicu. Iako, ja u ovom spisku nisam učestvovao. Ono što je defintivno je da moramo nešto promijeniti. Ovi momci su svi dobri momci i ne treba tražiti krivca u njima. Nama treba svježa kriv. Potrudićemo se da nađemo igrače. Imamo pregršt igrača koji mogu da igraju za nas i igraju u dobrim klubovima. Najavljujem te promjene već za novembar, jer su to dvije jedine utakmice koje imamo do marta. Ja imam dilemu sad koju nisam imao prije i to je ono o čemu sam govorio da li da igramo sa tri ili sa četiri nazad. Svi sistemi su mi jako dobro poznati, ali to je jedna stvar kada gledate s vana i kada ste unutra. To pitanje je sada otvoreno i morat ćemo da analiziramo koji nam sistem najviše odgovara kada je u pitanju ovaj tim. Mislim da neće biti ovaj tim u potpunosti, već da će biti drugačiji tim” – jasan je bio Milošević.
Naglasiti se naravno mora da takođe više nema niti sekunde smisla da se krivci traže u selektorima nego generalno lošoj organizaciji same reprezentacije, nekih slabijih odluka Saveza te činjenice da se određenim legendama mora zahvaliti na svemu što su uradili do sada te se krenuti u kompletnu rekonstrukciju tima.
Prvenstveno se na razlaz misli na onaj sa Miralemom Pjanićem koji je juče pokazao da više nema trkački kapacitet za ozbiljne utakmice te protivnike.
Sem njega svoje posljednji pozdrav mora uputiti i legenda, kapiten te najbolji strijelac Bosne i Hercegovine svih vremena Edin Džeko jer prosto “Zmajevima” trebaju promjene i svježa krv.
Promjene se ne mogu desiti kada je centarfor sa 37 godina na svojim leđima i dalje zvijezda tima te kada se i dalje kompletna igra svodi na to šta će Džeko uraditi.
Da budemo jasniji, Bosni i Hercegovini je potrebna rekonstrukcija i kompletna smjena generacije jer je jasno da ovako više ne ide i da nema smisla.
Dok se te krucijalne stvari ne dogode mi ćemo moći vidjeti samo scene da na “Bilinom polju”, spiritualnoj kući “Zmajeva” vidimo kako domaći navijači navijaju za suprotni tim, da se podsmijevaju svojim fudbalerima i da ih je briga koliko će konačni rezultat biti nakon 90 minuta fudbala.
Hoće li doći do gore pomenutih promjena ili će se igrači zvati reda radi, zbog nekih bivši zasluga ili nečega trećeg to nam ostaje da vidimo, a ono što znamo je to da Bosna i Hercegovina svoj put na Evropsko prvenstvo u Njemačkoj mora tražiti kroz pakleni izazov imena baraž.
