Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine izgubila je sve šanse da se plasira na Svjetsko prvenstvo 2023. godine, a razloga za ovakav epilog je mnogo.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine uspjela je da se plasira na Evropsko prvenstvo koje je odigrano ove godine u januaru, ali ne i da ostvari neki zapaženiji rezultat, a za to ima dosta razloga. Jedan od glavnih jeste i težina same grupe, imajući u vidu da su “Zmajeve” baš zakačili finalisti Španija i Švedska, te utakmica koja se mogla pobijediti Češka.
Na početku samog takmičenja govorilo se da je sam plasman na Evropsko prvenstvo odigrano u Mađarskoj i Slovačkoj samo po sebi veliki uspjeh, a onda kada su došle utakmice javnost je na nož dočekala naše rukometaše i koliko god je bilo dosta podrške prije samih mečeva, kritika je bilo više poslije utakmica koje su “Zmajevi” izgubili.
Da li se neko zapitao kako su ti rukometaši žrtvovali pod broj jedan svoje odmore i vrijeme koje su trebali da provedu sa porodicama na zimovanju. Pod broj dva, niko se sigurno nije zapitao odakle pravi problemi dolaze i pod kakvim pritiskom su bili rukometaši Bosne i Hercegovine.
Kada su se vratili u svoju državu malo ko je rekao svaka čast momci na pruženom maksimumu i na požrtvovanosti, a neuspjeh je zaboravljen preko noći i svi su nastavili normalno da odrađuju svoje obaveze u klubovima, a kritičari su utihnuli. A onda dođe ta Grčka…
U mečevima predbaraža Bosna i Hercegovina igrala je sa selekcijom Grčke i sve je bilo spremno da se ova generacija polako, ali sigurno, počne upisivati na evropsku mapu rukometa. A, onda jedno jutro samo šok! Sada već bivši selektor Ivica Obrvan napustio kormilo reprezentacije tri dana pred utakmicu u Halkidi.
Budim se šokiran i pogubljen, a možete tek misliti šta je sve prolazilo rukometašima koji moraju biti fokusirani na izuzetno važne mečeve za cjelokupan rukomet u državi. Nisu ovo samo bile utakmice predbaraža, nego i jedna vrsta testa da se dokaže da momci vrijede. A šta Rukometni savez Bosne i Hercegovine priredi svojim rukometašima, pa onda i vjernim navijačima, to je blagim izrazom nevjerovatno.
Sami vrh Rukometnog saveza došao je u sukob sa Obrvanom, a pojedini članovi Saveza iznijeli su u javnost i primanja selektora i javno govorili o tome kako on ne zaslužuje da dobija toliki novac. Da li navijači zaslužuju da se reprezentacija Bosne i Hercegovine rasipa tri dana pred utakmicu? O tom se nije pričalo na imaginarnim pres konferencijama koje su pojedini ljudi iz Saveza sazivali da bi oprali svoju nesposobnost da vode ovako jedan veliki i državni projekat kao što je plasman Bosne i Hercegovine na veliko takmičenje.
Prebacivanjem loptice sa jednog dijela na drugi došli smo do toga da je selektor donio odluku da napusti “Zmajeve”. Da li je ova odluka mogla pričekati samo sedam dana i da se pritisak skloni sa samih rukometaša? Očito nije… Bila je to kap koja je prelila čašu i već tog jutra u bunilu svima je bilo jasno da idemo u Halkidu po nešto nemoguće, potpuno obezglavljeni, zbunjeni i ono što smo znali više ne znamo, idemo dolje da igramo rukomet na koji smo se spremali, a u svojoj kući smo srušili sve golove i dogovore…
Reprezentaciju je hrabro preuzeo do tada pomoćnik Ivice Obrvana, mladi i perspektivni rukometni trener Izviđača, Toni Čolina. Nezahvalno je bilo očekivati da u tri dana može doći do nekih većih promjena osim na polju motivacije, na kojoj je, uvjeren sam, Čolina odradio dobar posao. Rezultat na kraju bio je 24:17 za Grčku, a onda i nove kritike na kvalitet rukometaša, kritike na rad u Savezu i tako sve ukrug.
Uzvratni duel igrao se u Mejdanu u Tuzli, a koliko ljudi na ovim prostorima vole rukomet pokazalo se da je bilo i onih koji su vjerovali u prolaz uprkos tome da je trebala pobjeda od osam golova razlike. Meč je na kraju završen novim porazom 28:26, a Bosna i Hercegovina ostala je bez mogućnosti za plasman na naredno veliko takmičenje, Svjetsko prvenstvo 2023. godine.
Jedan od onih koji znaju kako diše cijela Premijer liga Bosne i Hercegovine, ali i reprezentacija, Zuhdija Korkarić uvidio je srž problema. Vrijedi napomenuti da je baš on bio član stručnog štaba na čelu sa Draganom Markovićem kada se eliminisao veliki Island i izborio plasman na Svjetsko prvenstvo u Kataru 2015. godine.
“Mi trenutno u ovom momentu imamo juniorsku selekciju, momaka koji su rođeni 2002. godine. Oni su bili na Evropskom prvenstvu u Makedoniji, a prije toga nisu se godinu dana okupili, što predstavlja ogroman problem za samo reprezentativno fukncionisanje. Nama u državi ni sada ne postoji 2004. godište što je prosto nevjerovatno. Od pionirskih uzrasta pa na dalje, tih selekcija nema i ne okupljaju se. U ovom momentu Srbija, Hrvatska i druge susjedne zemlje imaju te selekcije i mi se onda čudimo zašto nam igrači odlaze u druge države da igraju. Odgovor je jasan i sam se nameće, njihova selekcija u BiH ne postoji, stoga moraju da traže neka druga alternativna rješenja. Ono što zabrinjava jeste da nema ni naznaka da će se te reprezentacije okupiti u budućnosti, isti problem je i u ženskim selekcijama” – istakao je Korkarić.
Između ostalog Korkarić je naveo da je rukomet polako izašao iz škola i da je sve manje djece zainteresovano za ovaj sport, te naveo kako se moraju uvesti obavezni časovi rukometa u osnovnim i srednjim školama, odakle bi manji, ali i oni veći klubovi mogli da crpe mlade talente na kojima budućnost ostaje.
To su samo neki od realnih savjeta kako do uspjeha u reprezentaciji, a činjenica je da se moramo ugledati na velike rukometne sile u Evropi i u najmanu ruku prekopirati njihovo funkcionisanje prije svega domaće Premijer lige Bosne i Hercegovine koja mora biti na još većem nivou. Prije svega, medijski može to mnogo bolje, a samim tim to bi privuklo i veće sponzore i obezbijedilo sredstva da se profesionalno radi u svim klubovima u državi.
I onda dolazimo do jednog kritičkog i retoričkog pitanja: Zmajevi kako vas nije sramota?!
Sljedeći put kažiprst koji uperimo u Mirsada, Josipa, Alena, Marka, Senjamina i ostale rukometaše, trebali bi isti taj kažiprst staviti na sopstveno čelo i zapitati se da li su ti momci, koji su dali svoj maksimum, zaista glavni krivci za neuspjehe i bezvlašće koje se događa sa rukometom u Bosni i Hercegovini.
Piše: Igor Radmanović
