Napadač Leotara iz sezone kada su Trebinjci osvojili titulu Nenad Stojanović “Purke”, u intervju za “Telegraf“ govorio je tom vremenu, ali i interesovanju Željezničara za njega.
Stojanović i dalje igra aktivno fudbal u srbijanskom niželigašu Hajduku iz Liona. On se prisjetio ipak vremena kada je stigao u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.
“Godinu prije toga sam igrao u Jedinstvu sa Uba, a Leotar je u Premijer ligu uveo Miodrag Profa Radanović. Tada se pojavila priča da dođemo Boban Stojanović, Dejan Musović i ja, sve igrači koji su bili u Jedinstvu, a kada je Mile Jovin posle preuzeo tim on me je i povukao dole. Leotar je tada imao cilj da ne bude među šest ekipa koje ispadaju iz lige. Uopšte nam nije bilo predstavljeno da dolazimo i jurimo visok plasman.
Ja, iskreno, nisam znao ni gdje idem. Kada su me zvali iz Zvezde i rekli da idem za Trebinje, nisam znao kakva je situacija. Prva sezona zajedničke lige, malo poslije rata, nije baš bila naivna situacija… šest srpskih, šest muslimanskih i šest hrvatskih klubova igraju ligu. Utakmice su bile jako teške, dosta dobrih igrača je tada igralo, a u međuvremenu su napravili vrhunske karijere” – ispričao je Nenad Stojanović.
Tu sezonu Leotar pamti po najboljem, jer su Trebinjci mimo svih očekivanja osvojili titulu.
“U Leotaru se tako poklopilo da smo mi od prve utakmice krenuli da igramo fudbal i da uživamo. Namjestio se tako jedan sklop igrača da smo na svakim pozicijama bili dobri. Čak i kada smo na polusezoni bili jesenji prvaci, niko nije razmišljao o tituli. Imali smo neku nadu da bi mogli, ali niko to nije spominjao pored takvih ekipa kao što su bili Željo, Široki, Sarajevo, Zrinjski sa Lukom Modrićem. Pazite, Željo je imao strašnu ekipu te godine. Nijednom ga nismo dobili, a osvojili smo titulu. Poklopile su se neke stvari, dobijali smo male utakmice, dok su oni kiksali tu. To nam je i donijelo titulu i mislim da smo je zasluženo osvojili” – rekao je “Purke”.
Postigao je 22 gola u 23 utakmice, a zanimljiva je i priča zašto je odigrao samo toliko mečeva od mogućih 38.
“Imao sam upalu pluća, baš kada smo na zimskim pripremama igrali prijateljsku utakmicu sa Zvezdom. Sjećam se ružnog vremena, pada je kiša. Tad je Zvezda bila na pripremama dolje, ja se prehladim, dobijem upalu pluća i nisam trenirao desetak dana. Onda sam radio neke preglede gdje su oni meni navodno konstatovali da imam tuberkolozu i da ne bih smio igrati. Neke priče postoje da je to bilo malo namješteno iz saveza.
Već je bila polusezona, trebalo je drugi dio da krene, a ja sam stvarno dobro igrao. E, sad, to su bile priče. Radio sam kontrole na VMA i drugdje, ali sam bio odstranjen iz tima. Nisam igrao nekih 17 mečeva na proljeće, ali je Leotar i bez mene imao dobru ekipu. Izdržali su i igrali fenomenalno, dok sam ja nekih četiri, pet kola pred kraj dobio dozvolu da mogu da igram i da sam ustvari imao samo upalu pluća i da nije bilo veze sa tuberkolozom. Već na prvom meču u Širokom sam dao gol, Žepču četiri kod kuće, poslije i onaj za titulu u posljednjem kolu. Osvojili smo titulu, kup nam je malo izmakao, ali opet smo i tu igrali finale” – prisjetio se 42-godišnjak.
Stojanović je potom trebao preći u Željezničar, no Crvena zvezda mu to nije dozvolila.
“Na kraju sezone, kada smo osvojili titulu, ja sam imao ponudu da pređem u Želju i to je možda i bila neka priča na koju sam ja htio pristati jer sam imao želju da zaigram za Željezničar. I tamo kad smo igrali stvarno su nas navijači dočekali lijepo. Uvijek sam preferirao Želju, bio je gospodski klub i stvarno sam uživao da igram tamo. I ja kao igrač i mi kao klub smo dobijali ovacije čak i kada smo gubili tamo. Sjećam se tada da su me i sa tribina zvali: ‘Dođi, čekamo te!’. Imam baš lijepe uspomene sa Grbavice.
I danas pratim rezultate i nekako mi je taj klub uvijek bio pri srcu što se tiče Bosne. Poštovao sam i Osima, jako kulturan čovjek i profesionalac. Uvijek se javio pred utakmicu normalno, iako je bio ime i imao karijeru. Sada iskreno kažem i ovo: da mi nismo te godine osvojili titulu, ne bi mi bilo krivo da je osvojio Željo. Klub koji je imao neki šmek, kod navijača nikad nisam osjetio neko vrijeđanje na nacionalnoj osnovi. Ljudi su samo bodrili i navijali za svoj klub, a poštovali druge, i ja sam zbog toga sa užitkom igrao na Grbavici” – prisjetio se Stojanović.
On je u tom vremenu trebao i ponijeti dres reprezentacije Bosne i Hercegovine, međutim to se na kraju nije ostvarilo.
