Nekadašnji trener Zvijezde 09 i Mačve, a trenutni član skauting službe Crvene zvezde Boris Savić u intervju za MeridianSportBH podijelio je pojedinosti svog novog posla, dotakao se Svjetskog prvenstva, govorio o Premijer ligi i drugim temama.
Nedavno završeno Svjetsko prvenstvo podiglo je mnogo pažnje zbog mnogočega. Ono o čemu se trenutno najviše priča, jeste koliko je ono odgovaralo igračima, s obzirom da su nakon naporne polusezone otišli na Mundijal, a većinu je odmah potom dočekao nastavak prvenstva.
“Moj utisak je da je to puno bolje izgledalo, nego su to svi očekivali. Kada govorimo o samom terminu Svjetskog prvenstva. Činjenica je da ekipe koje su imale neku izraženu takmičarsku crtu, one su dogurale u samu završnicu. Tu podrazumijevam Francuze, Hrvate, Maroko i naravno Argentinu. Način na koji je Argentina pripremala utakmicu me je oduševio i kako su svaki put u odnosu na protivnika imali informaciju, stil i način kako brane i napadaju. To se najbolje vidjelo u finalu, dok ste imali Francuze i Hrvate koji su igrali bez obzira protiv koga, na isti način. Francuska ni u finalu nije mijenjala ništa. Prvenstvo je pokazalo da sve reprezentacije igraju fudbal i tu više nema da je evropska selekcija favorit protiv bilo kog, to su pokazale afričke selekcije” – otkrio je na početku razgovora Boris Savić.
Srbija je u Katar otputovala sa mnogo očekivanja, ali je ono po “Orlove” završeno neuspješno. U grupi sa Brazilom, Kamerunom i Švajcarskom, Srbija je završila posljednja.
“Kad pričamo o reprezentaciji Srbije, ono što je selektor donio je taj neki napadački mentalitet u igri. Svjetsko prvenstvo je takmičenje i kad igrate u grupi vi ste prije svega takmičar, a onda u drugi plan dolazi utisak da li smo igrali sa dva, tri napadača, da li imamo ili nemamo posjed lopte. Smatram da nismo bili takmičari u mjeri u kojoj na takvom takmičenju treba da budemo. O tranziciji, sistemu, zašto smo ovako ili onako ne mogu da kažem: ‘E to je sad zato tako’. Neke stvari nisu bile onakve kao što se očekivalo, ali opet kažem to je takmičenje gdje je svaki bod bitan. Kao i utisak. Najbolji primjer je Hrvatska, gdje ni sam ne znam kako su prošli grupe poslije one utakmice s Belgijom, ali su se takmičili i prošli dalje. Određeni broj iskusnih igrača donosi stabilnost u igri, a mi to ovaj put nismo imali. Gledati ko je zdrav ko nije, ko je ljut ko nije ljut, to je već tema za dublju analizu” – istakao je Savić.
Kada je u pitanju Premijer liga, s kojom dosta povezanosti ima Savić, nekadašnji trener Zvijezde 09 ističe da će novi tereni podići nivo fudbala.
“Mislim da će fudbal biti za nijansu bolji od proljeća zbog terena, to se vidjelo na utakmici Borac-Sloboda. Odmah je to bolje, brže, ljepše… Radujem se da vidim kako će to izgledati sljedećih šest mjeseci, jer mislim da će se liga dići na veći nivo. Neće više biti ni opravdanja u vidu lošeg terena. Meni je primjer Zrinjski, to je jedan od rijetkih klubova koji je očigledno da imaju određeni sistem, gdje se zna redoslijed ko ima koju ulogu u klubu, ne samo u timu, već u klubu. Jako dobar primjer, iako ne prate toliko rezultati, Posušje. Po onom što sam čuo i vidio stabilan klub i ljudi imaju dobre namjere” – govori Boris Savić i nastavlja:
“Generalno gledajući i putujući po Evropi, klubovi koji imaju sistem i tu ne pričamo o sistemu igre, već kako klub funkcioniše da se zna od vrha do dna, ti klubovi na duže staze prave rezultate. Simptomatičan je nedostatak strpljenja i dalje. Treneri odlaze kao na traci, ne postoji sistem gdje klub kao klub vjeruje u proces. Pojavilo se par mlađih trenera, ali to jako kratko traje. Jako teško je bilo šta očekivati onda, dolazi drugi trener, mijenjaju se zahtjevi… Dosta klubova na Balkanu i Evropi, dolazi trener i igrači koji njemu odgovaraju, sljedećem već neki drugi odgovaraju i onda se dešava da se svaki prelazni rok mijenja deset igrača”.
Nedostatak povjerenja u trenere česta je pojava u većini klubova Bosne i Hercegovine. Neki su se proteklih sezona izdvojili u tome, među kojima su Sarajevo, Borac…
“Svaki trener hoće da vjeruje da klub ima projekat, ideju šta će se dešavati za šest mjeseci, godinu dana… Da će postojati vjera i kada ne ide dobro da se može izaći iz problema, stvarati igrače, praviti rezultat. Nije dobar primjer Sarajevo i neki manji klubovi. Sarajevo je ogroman klub na prostoru BiH gdje su očekivanja da se pobijeđuje svaka utakmica i ako nema rezultata nažalost logično je da trener bude prvi na udaru.
Imao sam taj primjer sa Mačvom u Prvoj ligi Srbije. Imali smo najmlađu ekipu i poslije 15. kola bili treći, gdje sam ja otišao poslije 25. kola, gdje smo bili šesti ili sedmi, a cilj je bio opstanak. Postavlja se jedno pitanje, da li je trener koji poveže pet-šest pobjeda, a za tri mjeseca izgubi tri, on je bolji tad kad gubi tri, nego što je bio kad je pobijedio pet. To je fudbal i takve stvari se dešavaju. Ne može uvijek biti samo trener odgovoran. Postoje neke stvari koje se moraju analizirati, zašto se nešto ponavlja. Jako bitna stvar na Balkanu je psihologija, psihologija grupe, selekcija. Ali opet, tu se onda vraćamo na sistem u klubu i koji profil igrača dovodiš jer nije isto igrati u Sarajevu ili manjem klubu, jer neki igrači ne mogu da iznesu pritisak i onda je to tema za seminarski rad.
Nenad Lalatović je na početku sezone imao epizodu u Borcu, međutim ona se nije završila najslavnije.
“Utisak je i ono što javnost zna, treneri sa strane dolaze nepripremljeni za ligu, to prije svega. Trener iz Srbije dođe u Borac ili bilo koji drugi klub, on ne zna kolika je tenzija gostovanje Želji, Sarajevu, Zrinjskom… To je slučaj i sa trenerima iz Hrvatske. Susrećeš se sa nekim stvarima sa kojim nisi ranije i onda se dešava da se ne prepozna problematika lige, na sve to imali smo i jako diskutabilne terene. Vraćamo se onda i na početak, selekciju igrača koji su kadri da igraju u tim klubovima i postoji crta potcijenjivanja gdje ljudi misle da prosjećan igrač u Srbiji ili Hrvatskoj može da dođe u Borac, Sarajevo, Zrinjski i pravi razliku bude najbolji strijelac, a to baš i nije tako” – rekao je Savić.
Nakon odlaska iz Mačve, Boris Savić je postao član skauting tima Crvene zvezde, na čijem je čelu Marko Marin.
“Moj posao je da imam određene teritorije po svijetu, po Evropi i ‘ajde da kažem imam uvid u svakom timu, svakog igrača gdje znam otprilike kako igra taj tim, da li igra pod pritiskom, da li ima moranje da pobjeđuje svaku utakmicu što je jako bitno kad se dovodi igrač, da li može da se nosi sa tim. Moje je da vidim da li u nekoj ligi, timovima, igrač i sa godinama i statusom, a da je opet dostupan da ga potpiše klub. Onda se da izvještaj, prati se svako kolo. Izvještaj se šalje dalje u klub, gdje na nivou kluba, trenera u odnosu na zahtjeve koje se traže po određenim pozicijama i procijenjuje se da li je taj igrač za klub ili nije. Ima i problematika gdje i zbog nivoa lige i infrastrukture, pa bi igrači i došli zbog Evrope, borbe za titulu, međutim veliki problem je ubijediti igrača da on Francusku, Njemačku, Portugal, Španiju zamijeni igranjem na stadionima u Srbiji” – otkrio je Savić.
Stariji i iskusniji igrači na terenu mogu da donesu “instant” prevagu, dok su mlađi igrači zalog klubova za budućnost. Tu se oduvijek onda postavlja pitanje, koja je starosna granica na kojoj klubovi poput Zvezde i Partizana mogu da dovedu igrače kao pojačanja, a da oni budu izvor zarade u budućnosti.
“To su igrači, koji naravno mogu da se nađu, do 22, 23 godine. To je primjer Bukarija, Kangve, koji su u datom momentu potencijali. Bilo koji igrač do 25 godina sigurno da može da donese i na terenu, a i kasnije kroz prodaju. S te strane, to je neka starosna granica. Ako igrač ima 28,9, a odmah će donijeti kvalitet i dostupan je, sigurno da će klub uraditi sve da ga dovede” – kazao je bivši trener Mačve.
Potencijal mladih igrača u Srbiji vidi se u inostranim transferima koji su mladi igrači iz drugih sredina osim Zvezde i Partizana ostvarili u lige petice.
“Putujući i gledajući određene lige, ostvarujući kontakt sa ljudima iz drugih klubova, dosta njih gleda igrače iz Srbije mimo Zvezde i Partizana. Problematika je recimo da dođemo u situaciju da neki od najvećih evropskih klubova pokažu interesovanje za mladog igrača, njemu automatski cijena skače čak i do nerealne i teško se onda nositi sa ponudama Mančester sitija ili drugih klubova lige petice. Nije niko lud, svi mi vidimo potencijal, ali je cijena prevelika. Opet se vraćamo i na početak, da li taj igrač tako mlad bez iskustva igranja utakmica pod pritiskom, na visokom nivou, može da bude momentalno pojačanje i donese to što se očekuje da bude plaćen kao recimo Bukari” – istakao je Savić.
Posao u skauting službi Zvezde jeste zanimljiv i ima prednosti, međutim trenerski poziv je nešto što je u konačnici cilj za mladog i perspektivnog stručnjaka.
“Ja sam prije svega trener i u skauting tim sam doveden da bih sa trenerskog aspekta u odnosu na sistem igre i sve, za ulogu nekog igrača, načinom na koji igra pod pritiskom, kako igra u tranzicijama, kada je ekipa dominanta itd. Prije svega sam trener i to je ideja. Bilo je poziva iz Srbije, nakon dobre sezone sa Mačvom pogotovo, ali sam se odlučio sačekati na poziv koji će me ubijediti da postoji jasna vizija. Šta će donijeti budućnost vidjećemo…” – zaključio je Savić.
Piše: Marko Ivančević
