Fudbaler Tuzla Sitija Adnan Šećerović je prošao put od jednog malog kluba iz BiH do dijeljenja terena sa igračima koje je do tada imao priliku gledati samo na TV-u.
On je u razgovoru za MeridianSportBH istakao da nikada neće zaboraviti svoje prve fudbalske korake.
“Prvi koraci nisu bili lagani i tako da se to uvijek pamti. Počeo sam u rodnom gradu u Živinicama, u klubu Slaven Živinice. Sve je počelo tu jer su tu prepoznali i moj talenat i dali mi priliku da odem u Holandiju i pokažem šta znam. Kad iz ovog ugla gledam je teško, ali u tom momentu nisam bio ni svjestan ni gdje sam ni šta sam. Kad vidite terene, uslove i igrače koje sam gledao na tv-u, nisam bio ni svjestan tih trenutaka.
Često se sjetim svoje prve utakmice jer odeš iz svog grada gdje si igrao utakmicu pred 20-50 ljudi i odem u Holandiju gdje me čeka prva utakmica protiv Ajaksa i u to vrijeme je za njih igraju Suarez, Eriksen i igrači za koje nisam mogao sanjati da ću stajati na istom terenu gdje i oni. Ponosan sam što sam mogao otići tamo jer je to praktično nemoguće, moj klub je bio 2. Federalna liga i ja odlazim u Holandiju na jedan takav nivo i ponosim se što sam to uspio” – rekao je Šećerović koji je u Holandiji igrao za Rodu, NEC i Fortunu.
Povratak u Premijer ligu BiH je za njega bio čudan splet okolnosti ali i dodatna motivacija da se dokaže pred bh. publikom.
“S jedne strane je bio čudan jer nisam pomišljao na to, odeš u Holandiju gdje je liga odlična i sve je na vrhunskom nivou, nažalost desilo se to što se desilo da je jedan od tih ageneta preminuo i ostao sam sam. Istekao mi je ugovor, u BiH me niko nije znao jer sam ja otišao kao dijete sa 16 godina i kada sam se vratio bio sam totalna nepoznanica. Mogao sam pričati da dolazim iz Holandije da sam imao odličnu sezonu, ali me jednostavno niko nije znao. Tad to nije bilo toliko praćeno medijski kako je to sada na jednom odličnom nivou. Dobio sam tada poziv od predsjednika Azmira Husića i s jedne strane mi je bilo čudno doći u Slobodu, ali s druge strane mi je to bila motivacija da se dokažem ovdje ljudima jer nisam imao priliku za to ranije” – izjavio je on.
Kada su u pitanju klubovi iz Premijer lige BiH, Šećerović je nastupao za Slobodu, Radnik, Mladost Doboj, Tuzla Siti, te za sarajevske klubove Željezničar i Sarajevo.
“Radnik i Mladost bih stavio u isti “koš” jer su to skromni klubovi, zdrave sredine gdje je stvarno bila atmosfera odlična, nismo imali neka imena, ali obje ekipe su se držale zajedno, disali smo kao jedno i sve je bilo uspješno. Sa Radnikom sam uspio osvojiti Kup BiH, dok sa Mladosti smo igrali dobro i tada sam dobio i poziv za A reprezentaciju BiH što nije bilo lako iz jednog kluba kao što je Mladost.Tuzla Siti i Slobodu ne gledam kao rivale, gledam ih kao moje klubove i ako ne igramo ja ću rado otići i pogledati Slobodu ili obrnuto.
Ja to ne gledam kao rivalstvo, dok su Željezničar i Sarajevo neka druga dimenzija. Imao sam priliku biti i u jednom i u drugom klubu, ne bih baš javno pričao i istakao šta mi se više svidjelo u Želji, a šta u Sarajevu, ali mogu reći da mi je ljepše bilo u Sarajevu iz razloga što sam bio stariji. Treneri su me dosta puta pitali za savjet šta mislim, dok sam u Želji bio puno mlađi i tamo su kolo vodili Bekrić, Kosorić, Sanel Jahić i šta oni kažu tako je, šutiš, radiš, završiš trening i kuća. U Sarajevu je bilo malo drugačije jer sa osjetio malo više važnosti” – jasan je iskusni vezista.
Kratko smo se osvrnuli i na sarajevski derbi, a trenutni fudbaler Tuzla Sitija će jedan pamtiti posebno.
“To treba doživjeti, ne može se opisati riječima. Imao sam priliku odigrati derbi i za Želju i za Sarajevo ali pamtiću ovaj drugi jer su me vrijeđali navijači sa obje strane” – rekao je on.
Igrao je Grčkoj, Letoniji, Kipru, a imao je i kako kaže teško i zanimljivo iskustvo u Indiji koje nikada neće zaboraviti.
“Dok je čovjek mlađi lakše je, kada sam trebao ići u Grčku nisam ništa ni istraživao i bilo mi je svejedno. Volio sam fudbal i to mi je bilo jedino važno, znamo da je liga dobra, da su igrači fanatični i nisam razmišljao gdje ću, šta ću i kako će biti i ispostavilo se da je to zapravo najbolji period iz moje karijere. Imao sam deset Balkanaca i to mi je bilo kao da sam u Bosni. Kipar je sličan kao i Grčka, jedino je fudbal malo kvalitetniji u Grčkoj ali ostalo je sve većinom isto. Indija mi je bila totalni šok. Prošao sam sve igrao sam po Holandiji, Austriji, po Bosni, Grčka, Kipar i ne znam gdje sam više sve bio i kad sam došao u Indiju kontam ma to je sve normalno, već sam bio svuda i nisam ništa istraživao malo sam pogledao gdje spavaju navijači i gdje je stadion.
Međutim, ja sam baš patio tamo, bilo mi je šok i bilo me je sramota da plačem sam. Zatvorim se u sobu, najradije bih se isplakao, ali ponos mi nije dao i bilo mi je sve teže i teže. Onda sam molio ljude iz kluba da me puste kući jer mi nisu vjerovali na početku mislili su da igram neku igru i da hoću neki novi klub jer igrači to rade. Nije tako bilo jer ja nisam mogao da izdržim to totalno druga hrana, kultura, život, običaji i putovanja” – istakao je u razgovoru za naš portal.
Zanimljivo iskustvo u Indiji je rezultiralo i brojnim anegdotama, a neke od njih je Šećerović podijelio sa nama.
“Ideš na prijateljsku utakmicu dva aviona po dva i po sata da igraš utakmicu, a kod nas kad ideš preko sat vremena na prijateljsku utakmicu već je frka ko je ovo dogovorio, organizovao i tako da je bilo dobro i teško iskustvo. Sada bi mi sigurno bilo puno lakše. Igramo u Kašmiru, vojska te čuva u hotelu, ideš na trening 20 kombija te prati i takvih stvari je bilo dosta, bilo je svega i ne pada mi napamet sve” – otvoreno je govorio iskusni fudbaler.
Kruna karijere za Adnana Šećerovića je svakako poziv i debi za A reprezentaciju BiH.
“S obzirom da sam došao iz Mladosti u to vrijeme, mislim da je uredu što sam uopštee dobio poziv. U tom momentu nije bilo realno da dobijem više poziva jer ima stvarno puno kvalitetnih igrača koji su igrali u Zrinjskom, Sarajevu, Želji i iz inostranstva i sad ja kao igrač Mladosti da dam i 50 golova u sezoni i da sam ja trener vjerovatno ne bih sam sebe pozvao i treba biti realan” – svjestan je on.
Za sami kraj razgovora za naš portal, Šećerović je ispričao kako je došlo do novnog potpisa za Tuzla Siti, te koje su mu trenutne ambicije sa klubom iz Siminog Hana.
“Što se tiče ponuda, uvijek ima poziva i imao sam korektnu karijeru na koju sam ponosan i imam poštovanja od ljudi iz Bosne. Razgovori su bili, ali uvijek se potegne ta tema da nisam imao klub šest mjeseci i onda mi je dosadilo da to slušam jer ne znam kako to ljudi kod nas shvataju. Nisam imao klub šest mjeseci, ali sam igrao prije toga 14 godina fudbal i profesionalac sam. Nisam neko ko će biti bez kluba i šest mjeseci ležati i čekati kad će meni doći klub, sigurno da sam trenirao i radio više od igrača koji imaju klub jer sam imao strah u glavi i uvijek će biti tih priča. Ne mogu zaboraviit igrati fudbal koji igram već toliko godina.
Dobio sam poziv Tuzla Sitija, tu mi je i kuća blizu i sin mi igra u klubu i tako sam odlučio. S jedne strane sam se možda i predao i stvarno mi je žao jer znam da mogu da igram na dobrom nivou što se tiče i fizičkog i mentalnog stanja. Volio bih se vratiti u Premijer ligu BiH da pokažem da još uvijek mogu da pomognem, neću reći svakom klubu u BiH, ali mogu pomoći nekim klubovima. Ne znam koliko su to moje ambicije jer sam sada počeo da završavam i trenerske licence i okrenuo sam se malo i tom putu. Jedno su želje, drugo su mogućnosti i sigurno da ciljamo što bolje mjesto na tabeli i nije lako, ali trudit ćemo se da ovu sezonu završimo što bolje” – zaključio je Adnan Šećerović za naš portal.
