Reprezentativka Bosne i Hercegovine, Aida Hadžić je za MeridianSportBH pričala o svojoj karijeri, kako se našla u ovom sportu i mnogim zanimljivim stvarima.
Razgovor nije standardan i klasičan i iz tih razloga ne mogu početi uvod a da ne napišem koliko sam oduševljena osobom s kojom sam razgovarala. Jednostavno priča nije za svakidašnji uvod o temama o kojim smo razgovarale jer ne bih mogla ni da ih nabrojim sve.
Za početak vam mogu reći da ćete uživati o priči o djevojčici koja je iz svoje čaršije došla u Sarajevo i tu započela svoju fudbalsku priču. Uvjerila sam se u činjenicu o kojoj su svi govorili a to je da je Aida Hadžić, osim što je fenomenalna nogometašica, osoba koja pokreće dobru atmosferu gdje god da se pojavi.
I dok je na odmoru, zauzeta obilaskom porodice i prijatelja, reprezentativka BiH je izdvojila vrijeme za naš portal i ispričala nam je priču o svojim prvim fudbalskim koracima.
“Kući je najljepše, odmaram, treniram, takva mi je vrsta posla da se ne mogu opustiti ali uživam i dalje. Uvijek se trudim da što više iskoristim vrijeme dok sam na odmoru.
Sebe pamtim sa loptom i pamtim da sam se otkako znam za sebe igrala sa dječacima. U to vrijeme nije bilo ženskih klubova kojima bih se mogla priključiti da igram i treniram. Nekako nije bilo odluke da se želim baviti fudbalom, to se dogodilo samo od sebe. Hvala Bogu što mi se javila ta želja da igram fudbal i što to nešto traje već više od 20 godina.
Da moja porodica nije takva kakva jeste, vjerovatno se ne bih ni bavila fudbalom. Stvarno im dugujem veliku zahvalnost jer se zbog njih bavim ovim sportom. Jako smo povezani i oni su glavna karika mog uspjeha” – navela je Aida i nastavila:
“U prvi momenat kada sam otišla od njih u Sarajevo sa 14 godina, bilo mi je jako teško ali vremenom sam se naučila nositi sa tim. Ma bilo je preteško, ali mislim da je to najvažnija stvar koju su roditelji mogli uraditi za mene. Trebalo mi je vremena da se naviknem i naučim na sve. Donji Vakuf je mala čaršijica, mi imamo jedan semafor u cijelom gradu a u Sarajevu u svakoj općini ima ih barem 30.
Živjela sam na Grbavici, išla sam u školu na Dobrinji i na početku sam pokušavala pamtiti sve radnje, markete, frizerske salone i reklame da bih se znala vratiti kući”.
Predrasude su nešto što je bilo jako često u ženskom fudbalu i podrška je svakako izostajala u nekim trenucima. Iako su se na početku presvlačile iza drveća i preskakale ograde da uđu na teren, ljubav prema ovom sportu je preovladala.
“Bilo je teško na početku ali ništa me nije uspjelo pokolebati. Uvijek je preovladavala ta ljubav prema lopti i fudbalu. Drago mi je vidjeti djevojčice da treniraju, da imaju dobre trenere i trenerice. Stvarno sam sretna zbog njih što ne prolaze i što ne moraju prolaziti započetni teški put i što se razvijaju u ranijim fazama nego što smo mogle mi. Da vam ne pričam priču da se cijela moja generacija presvlačila iza drveća, da smo morale preskakati ogradu da uđemo na teren. Opet kad vratim film, sretna sam što smo svojom borbom, trudom i zalaganjem postigle sve ovo” – istakla je Hadžić.
Pomenuli smo predrasude i komentare kojih će uvijek biti, a Aida Hadžić je iskoristila priliku da svim djevojčicama koje se žele baviti fudbalom pošalje poruku:
“Ja iskreno nisam ni gledala na te komentare, svako ima svoje mišljenje i mi se možemo slagati s tim ili ne. Nije neka pretjerano smislena poruka, ali ako želite da se bavite fudbalom najvažnije je da budete dosljednje, uporne i vjerujte mi svaki trud se na kraju isplati”.
Zahvalni na svemu što rade, SFK 2000 Sarajevo je klub o kojem svi pričaju najljepše priče i takva je i Aidina.
“To je klub u kojem sam saznala sve o fudbalu. To je jedan lijep period i sjećam ga se sa puno ljubavi. Predinvno iskustvo. Trenerica Samira Hurem se uvijek trudila oko nas da nas okrene i zajedno sa našim roditeljima izvede na pravi put”.
Mogu iskazati samo riječi zahvalnosti. SFK 2000 Sarajevo je institucija, klub koji je podigao standarde što se tiče fudbala, organizacije i svega. Drago mi je što se podižu i drugi klubovi. Zaista sam ponosna na činjenicu da smo mi započeli tu eru podizanja ženskog fudbala” – kazala je ona.
Ne ostanu uvijek samo lijepe utakmice u sjećanju, postoje one utakmice za kojima bivša nogometašica SFK 2000 Sarajevo i danas žali.
“Najviše se sjećam utakmice koju smo igrali u šesnaestini finala Lige prvaka u Rusiji. Kući smo igrali 0:0 protiv Rossiynka i tamo smo vodile 1:0 sve do devedest i neke minute i onda smo primile gol. Te suze, emocije, sve i dan danas se sjećam toga i žalim za tom utakmicom. Tako je moralo biti i to nas je nečemu naučilo” – objasnila je Aida.
Kao i u svakom timskom sportu i u fudbalu steknete mnogobrojna poznanstva i prijateljstva. Omiljena među ekipom i ona koja se možda i najviše voljela šaliti bila je Aida Hadžić koja period u SFK 2000 Sarajevo pamti i po brojnim ”zavrzlamama”.
“U dvanaest godina koliko sam bila u tom klubu, bilo je zaista puno igračica ali odrastala sam sa mojom prijateljicom Azrom Hamzič. Nas dvije smo radile razne zavrzlame, dizale atmosferu u ekipi, a kada je u pitanju teren tu je Alisa Spahić, Armisa Kuč. Jasna Đoković i svakako da ima tu još puno igračica ne mogu ih sve odmah ni spomenuti” – kazala je Hadžić i nastavila:
“Bila je dobra grupa i generacija. Bilo je jako puno zavrzlama i zezancija, od toga da smo zvale igračice sa drugih brojeva telefona i onda pošaljemo neke nove igračice da nešto pitaju trenericu Samiru Hurem ili ih pošaljemo kod nje da joj odnesu lubenicu koju ona ne voli. Nije to bilo ništa zlonamjerno, više zbog toga da se malo smijemo i zezamo”.
Anegdote sa terena su nešto posebno, a Aida će zasigurno jednu priču uvijek pamtiti i prepričavati:
“Igrali smo utakmicu Lige prvaka na Kipru. Trening prije te utakmice vježbali smo penale u slučaju da ih bude ija sam na treningu bila sto posto, od tri penala pogodila sam tri. Kada je došla utakmica, bio je penal i ja sam u tom trenutku podigla ruku i trenerica, vođena tim da sam juče zabila tri od tri, rekla je okej. U tom trenutku kada sam se spremala da šutam penal, meni su kopačke na nogama bile pet brojeva veće i ja sam tu loptu poslala i još uvijek je traže tamo negdje iza gola”.
Priču o nadimku pogledajte na videu:
Reprezentativka Bosne i Hercegovine važi za nekoga ko je jako temperamentan na terenu, a ono što moramo posebno naglasiti jeste da u svojoj karijeri do sada ima preko 600 odigranih utakmica.
“Ko se bavi fudbalom znaće, ali uvijek morate imati dozu fudbalskog bezobrazluka i bez toga nema dobre igre. Govorio nam je jedan trener i stalno je to ponavljao da se utakmica ne može dobiti bez nekoliko žutih kartona i nekako mi smo se toga držali. Živim profesionalno kroz cijelu svoju karijeru jedem zdravo, stalno treniram i mislim da je sve to zajedno doprinjelo brojci od preko 600 utakmica” – objasnila je ona i navela da posebnu čar za nju imaju utakmice koje odigra za reprezentaciju:
“Jedna posebna čast, emocija i svaka utakmica u reprezentativnom dresu je počela sa suzama u očima. To je poseban osjećaj ponavljam. U tom trenutku predstavljaš svoju državu, porodicu, prijatelje i to je nešto što vam ne mogu opisati. Znači mi i činjenica što trenutno pričam sa mlađim saigračicama i što im na neki način mogu pomoći. Ukoliko ovo budu čitale želim da znaju da mi se u svako doba dana i noći mogu obatiti i da im stojim na raspolaganju”.
“Atmosfera u reprezentaciji je fenomenalna i zaista svi uživamo. Moram spomenuti da mi je drago što sam ja naravno uz moju dragu Enveru Hasanbegović vođa dobre atmosfere u ekipi i zadovoljstvo mi je što sam takva”.
U vremenu provedenom u Splitu naša reprezentativka ima samo riječi hvale.
“Split mogu izdvojiti kako jedan od najljepših perioda mog života. Bilo je stvarno predivno. Osvojili smo dosta toga i stvarno sam uživala. Voljela bih se vratiti tu i odigrati još neku utakmicu. Volim more i stvarno mi je ta sredina odgovarala” – prisjetila se Hadžić i dodala koliko Splićanima znači Hajduk:
“Svaki put kada sam mogla i bila u prilici išla sam na utakmice Hajduka. kada odeš dole, vidiš te ljude kako navijaju i koliko su zaluđeni Hajdukom i nakon svih godina bez osvojene titule. Zaljubila sam se u Hajduk, postala sam slična njima i naravno postala sam i član Hajduka. ne mogu vam objasniti tu ljubav prema klubu. Kada igra Hajduk u gradu sve staje i ništa se ne dešava osim utakmice”.
Zaljubljenici u fudbal su i Turci koji sa nestrpljenjem čekaju utakmice. Trenutna nogometašica Trabzonspora kaže da je oduševljenja njihovim pristupom prema fudbalu.
“Turci su isto ‘ludi’ za fudbalom i kada su utakmice taj dan se ništa ne dešava. Svi samo čekaju utakmicu. Ono što mi je posebno drago jeste da mnogobrojni navijači dolaze na naše utakmice i stvarno je prelijep osjećaj. Provela sam cijelu sezonu tamo i ne gledaju me kao stranca i već sam im domaća. Samim tim što žele da mi produže ugovor i to govori dovoljno o tome. Nadam se da će me zdravlje poslužiti i da ću moći igrati na svom nivou” – rekla je Aida.
Hadžić je oduševila ljude u Trabzonsporu, a neko ko je ostavio poseban trag u ovom klubu je i naš Edin Višća o kom naša reprezentativka ima samo riječi hvale:
“U dobrim smo odnosima i moram reći tako žargonski rečeno čovjek je ljudina. Čim kažem da sam iz Bosne ljudi ga odmah spomenu. Onda kada vide naš pasoš pitaju i za Edina Džeku koji je već velika legenda u Turskoj. Stvarno sam ponosna na činjenicu kakve nas legende predstavljaju ne samo u Turskoj nego po cijelom svijetu”.
Kada smo već u razgovoru sa Aidom pomenuli našeg „Dijamanta“, red je bio da je pitamo i kakav bi osjećaj bio da Džeko zaigra u njenom voljenom Hajduku.
“Čudan mi je osjećaj što se toga tiče. Naravno da bih voljela da je tu bliže i da nam je svima dostupniji za gledati uživo. Bilo bi lijepo vidjeti ga na prepunom Poljudu, da istrči u bijelo dresu. Senijad Ibričić je isto legenda Hajduka. mi smo takvi kao narodi, stvarno smo radišni i gdje god da dođemo damo 300% od sebe. To ljudi vide i cijene” – naglasila je Hadžić.
Aktuelna sportska tema je svakako Evropsko prvenstvo, a Aida nam je otkrila da su njeni favoriti već ispali.
“Pratim sve utakmcie Evropskog prvenstva, ali moji favoriti su ispali. Navijala sam za Hrvatsku, posebno za Luku Modrića koji mi je najdraži igrač. Bila sam tužna kada su ispali i cijeli Euro mi nema smisla bez njih. Tako da utakmice pratim samo fudbalski. Moram pomenuti i da se nadam da će se situacija poslužiti i u našoj reprezentaciji sada kada je došao Sergej Barabarez koji je istinska legenda. Moram pomenuti da je čak Barbarez bio jedan od mojih omiljenih igrača, a poslije kada su dolazili novi igrači tu su bili Edin Džeko i Miralem Pjanić na koje se možete ugledati” – istakla je ona.
Žensku reprezentacija BiH uskoro očekuju dvije utakmice u okviru grupe B3 kvalifikacija za Evropsko prvenstvo.
“Iza nas je Liga nacija koju smo jako dobro odradili. Ušli smo u dogiravanje i imali smo sreću da igramo protiv jedne reprezentacije kao što je Švedska. Jasno je bilo šta će se dogoditi, izgubili smo i oni su jedna velesila. Trenutno smo u kvalifikacijama za Euro i vidjećemo koliko tu možemo dogurati jer bez obzira kako se završi grupa ima dosta doigravanja i mogućnosti. Sam radi i trenutna reprezentacija BiH je na dobrom putu i ukoliko pričamo o mojim željama to je svakako da se plasiramo na jedno veliko takmičenje” – kazala je Aida.
Aidi zahvaljujemo na odvojenom vremenu i želimo puno sreće u nastavku karijere.
