Ajdin Penava za MeridianSportBH: "Ovo je najbolja moguća situacija za nas, mladi smo i gladni"

Ajdin Penava, reprezentativac Bosne i Hercegovine i član belgijskog Monsa, u izuzetno interesantnom razgovoru za MeridianSportBH je između ostalog pričao o sjajnom uspjehu “Zmajeva”, veoma zanimljivom periodu provedenom u Sjedinjenim Američkim Državama i ambicijama i željama za budućnost.

Naš sagovornik je bio dio reprezentacije Bosne i Hercegovine, koja se pod vođstvom Vedrana Bosnića na izuzetno dominantan način plasirala na Eurobasket, gdje će igrati u grupi B, zajedno sa Francuskom, Litvanijom, Slovenijom, Njemačkom i Mađarskom.

“To mi je bilo prvo iskustvo sa seniorskom reprezentacijom, bio sam uzbuđen i zanimalo me kako će sve izgledati. Bilo je odlično, atmosfera je u oba prozora kojima sam prisustvovao bila fantastična, svi smo se družili i bili tu jedan za drugog. Trener Vedran je napravio tu vrhunsku atmosferu i iskustvo je odlično, a nadam se će biti još bolje, naravno.

Nalazimo se u jednoj od kvalitetnijih grupa i to mi se sviđa. Mladi smo i gladni, a te ekipe i ljudi uopšteno nemaju velika očekivanja od nas, što nam je još veća motivacija, tako da smatram da je ovo najbolja moguća situacija za nas, bićemo maksimalno motivisani, a potcijenjeni.

Što se tiče naše reprezentacije, prolazimo kroz period smjene generacija, dolaze mlađi igrači i to nam je u isto vrijeme snaga, a i mana. Zajedno sazrijevamo kao igrači, znamo se odranije, ta mladost i atmosfera su nam najjači aduti, što se vidjelo i u prethodnim utakmicama” – započeo je Penava.

U nastavku, vratili smo se unazad, u vrijeme kada je Ajdin počeo trenirati košarku u rodnom Sarajevu. Sve je krenulo u Play Off-u, odakle je 24-godišnjak prešao u Spars, ekipu sa kojom je u dva navrata igrao juniorsku Evroligu.

“Prva ljubav mi je bio fudbal, a košarku sam krenuo trenirati sa sedam godina, probao sam je i zaljubio sam se u taj sport. Počeo sam u sarajevskom Play Off-u, kod trenera Armina Šećerovića, koji mi je stvarno pomogao da zavolim košarku i da se zabavim, što je kod djeteta i najvažnije. Tamo sam bio do 14. godine, promijenio sam nekoliko trenera, a između ostalih sam radio sa Vanjom Hodžićem i Denisom Putešom.

Potom sam prešao u Spars, gdje sam ostao do svoje 18. godine i sarađivao sa dosta trenera, tu su npr. bili Senad Redžić, Mirza Crnka, Enes Numanović i Bakir Srna. Igrali smo juniorsku Evroligu, u mojoj prvoj godini smo bili okej, ali nismo imali nekih pretjeranih uspjeha, dok smo u drugoj igrali finalni turnir, gdje smo na kraju dijelili treće mjesto” – prisjetio se krilni centar, a zatim je prokomentarisao generalno stanje košarke u Bosni i Hercegovini:

“Bosna i Hercegovina je košarkaška država, uvijek smo imali talenta i potencijala, tako da poznajem mnogo igrača koji su mogli nešto napraviti, ali nisu bili usmjereni na pravi način. Ipak, svake godine imamo dosta momaka koji izlaze iz juniorskih selekcija, a koji su veliki potencijali, omladinske reprezentacije svake godine imaju par stvarno dobrih igrača. Svako ima drugačiji put, na kraju krajeva, svi znamo kakva je država i kakva je košarka u njoj, te koliko je teško izaći iz toga i postaviti se u pravu situaciju”.

Sljedeća tema razgovora je bio Penavin odlazak u Sjedinjene Američke Države, tačnije na Maršal koledž, gdje je proveo period od 2015. do 2018. godine.

Trenirao ga je iskusni Den D’Antoni, brat Majka D’Antonija, a Ajdin je u svojoj trećoj, ujedno i posljednjoj sezoni, bio najbolji bloker u NCAA, iza sebe ostavljajući Moa Bambu, sadašnjeg centra Orlando Medžika.

“Kod nas taj put još uvijek nije definisan. Kada sam ja išao u Sjedinjene Američke Države, treneri su mi govorili da je to greška i da dosta igrača tamo ne napravi ništa. Što se tiče samog procesa odlaska, postoje ljudi koji šalju igrače sa naših prostora na koledže, a meni su se vrata otvorila tako što sam igrao tu juniorsku Evroligu i poklopilo mi se da su me neke škole primijetile.

Pronašli su me Maršal i još neki koledži, za Maršal sam smatrao da mi je najbolja opcija, a moji roditelji su takođe bili za to da iskoristim košarku da se upotpunim u toj sferi obrazovanja, što je za mene bio veliki plus.

Sa klupe nas je predvodio Den D’Antoni, dugogodišnji pomoćni trener u NBA, a svi znaju ko je njegov brat, Majk, dok je asistent bio Kris Duhon, čovjek koji je kao plejmejker odigrao devet sezona u najkvalitetnijoj košarkaškoj ligi na svijetu – rekao je glavni akter ove priče.

U pobjedi protiv Ohaja, tada 20-godišnjak je imao fantastičan učinak od 33 poena, 15 skokova i čak 9 blokada, a njegova ekipa se nakon dužeg perioda plasirala na “March Madness”.

“Što se tiče života, osjetio sam veliku promjenu, to su dva različita svijeta. Prva godina mi je bila teška, ali su tu bili Aleksa Nikolić, Milan Mijović, Aleksandar Dozić, a nešto kasnije i Đani Koljanin, momci sa naših prostora, što mi je mnogo olakšalo tranziciju. Kada sam se navikao, shvatio sam da je život tamo dosta jednostavniji, teško je to opisati, nakon godinu dana sam uživao.

Den je forsirao sličan stil igre kao njegov brat, u početku mi je bilo malo teško da se naviknem na to jer sam došao iz Evrope, gdje se igra malo sporije, sa više akcija. Kod njega je bilo drugačije, svoju filozofiju je zvao ‘organizovani haos’, imao si slobodu, ali je to bilo unutar nekog sistema, igrali smo stvarno brzo, šutirali smo veliki broj trojki, bilo je veoma zabavno igrati za njega” – istakao je reprezentativac Bosne i Hercegovine.

Nastavio je ovako:

“Upoznao sam i Majka D’Antonija, svake godine nam je dolazio na bar jedan trening, a kada bismo putovali i našli se u gradu u kojem je bio i on, proslijedio bi nam kartu za utakmicu, tako da je to bila jedna veoma lijepa priča. Razgovarali smo, rekao mi je da imam potencijala, da sam talentovan i da trebam raditi na svom tijelu, kazao mi je da misli da, jednog dana, ako nastavim raditi, mogu biti i u NBA ligi.

Atmosfera na ‘March madness’-u je nevjerovatna, prikazuje se u serijama, filmovima, na internetu, htio sam to da osjetim. Naravno, nikada ne znaš kako će se stvari odviti, jer od 300-400 koledža, tamo završe samo 64. Bilo je nestvarno, ta dvorana u San Dijegu gdje je bila naša grupa je bila puna, a i sve ostalo je bilo fantastično, samim tim što se naša škola kvalifikovala na ovaj događaj prvi put nakon 30 godina, jednostavno nevjerovatno iskustvo”.

Sarajlija je potom priču u vezi sa vremenom provedenim na koledžu sumirao na sljedeći način:

“Koledž je jedna zanimljiva sredina, ja sam tamo došao sa 18 godina i na mojoj poziciji su bili momci sa završnih godina, koji su već imali po 23-24 godine, tako da sam dosta učio od njih i trenera, te radio, čekao svoju priliku i bio strpljiv. Situacija je u drugoj godini bila bolja, dobio sam veću ulogu u ekipi, da bi se onda u trećoj, mojoj posljednjoj, sve poklopilo, i ekipa i atmosfera, pa smo eksplodirali.

Ta sezona je bila veoma zabavna, otišli smo na ‘March madness’, a ja sam bio najbolji bloker lige. Uvijek su mi govorili da tvojih pet minuta dođe kada radiš i uložiš trud, a ta treća godina je bila moj momenat kada sam se probio i kada sam stvarno uživao i igrao dobru košarku. Kada govorimo konkretno o blokadama, mislim da tu najveću ulogu igra osjećaj, a ja sam ga uvijek imao, još od mlađih kategorija i to je nešto što mi je dolazilo prirodno, samo od sebe”.

Poslije završene vrhunske treće godine na Maršalu, Ajdin je ostao u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je pred NBA draft odradio treninge sa nekoliko franšiza, te potom igrao Ljetnu ligu za Vašington Vizardse.

“Treninge pred NBA draft sam radio sa Bruklin Netsima, Denver Nagetsima, Finiks Sansima i Juta Džezom. Treninzi se razlikuju, svaka ekipa im drugačije pristupa, neko više želi da vidi kakav si u situacijama igre, dok te neko više fizički testira. Ja sam najbolji posao odradio sa Nagetsima i Džezom, to su franšize koje su izrazile želju da me izaberu u drugoj rundi drafta.

Ljetnu ligu sam igrao za Vašington Vizardse, a iskustvo mi je generalno bilo dobro, mada mi je situacija tu bila malo specifična. Kada sam postigao sporazum sa njima, trebalo je da imam dvadesetak minuta po utakmici, međutim, par dana prije početka lige, oni su potpisali Tomasa Brajanta, igrača koji je nastupao za Los Anđeles Lejkerse.

Imao je ugovor, ali su ga i testirali u Ljetnoj ligi, pa sam ja nažalost izgubio minutažu, ali, sve u svemu, iskustvo je bilo dobro, vidio sam kako sve to izgleda. Na individualnom treningu u Las Vegasu sam upoznao i Džona Vola, tadašnju najveću zvijezdu Vizardsa, pozdravili smo se i mogu da kažem da je veći nego što izgleda na televiziji (smijeh)” – kazao je Penava.

Nakon što nije uspio da se izbori za NBA angažman, naš sagovornik se vratio u Evropu i potpisao za Baskoniju, u kojoj se zadržao od 2018. do 2020. godine. Najzaslužniji za njegovo dovođenje je bio Pedro Martinez, a na klupi španskog tima su se u tom periodu još izmijenjali Velimir Perasović i Duško Ivanović.

“U Španiju me doveo Pedro Martinez, veliki čovjek i trener, koji se nažalost zbog ne baš najboljih rezultata u Evroligi nije dugo zadržao na klupi Baskonije, dobio je otkaz nakon tri mjeseca koja sam proveo tamo. On mi je takođe dosta pomogao oko tranzicije, objasnio mi je da sam projekat i da treba da radim kako bih dobio priliku, a zamijenio ga je Velimir Perasović, sa kojim nisam imao baš super odnos i ne bih trošio previše riječi o tome.

Zatim je na klupu došao Duško Ivanović i sve se pozitivno promijenilo, iako ni kod njega nisam dobio priliku, jer je stigao u nezgodnoj situaciji, kada smo pokušavali da se izborimo za plej-of Endesa lige i Evrolige.

Ipak, smatram ga velikim čovjekom, a o trenerskim kvalitetima ne moram ništa ni govoriti, ima toliko osvojenih stvari iza sebe i stvarno sam dosta naučio od njega. Pričao je sa mnom, kao i sa ostalima, sa svima je bio korektan, bio je iskren i to mi je bilo odlično iskustvo, a ko zna šta život nosi, možda nam se putevi ponovo ukrste” – poručio je 24-godišnjak.

Kao što je već rečeno, Penava trenutno sa dosta uspjeha nastupa za belgijski Mons, u kome sarađuje sa trenerom Bosnićem, a novi član ekipe će od sljedeće sezone biti i iskusni Muhamed Pašalić, doskorašnji kapiten Bosne i takođe član “Zmajeva”. 

“Do prelaska u Belgiju je došlo prvenstveno zbog trenera Vedrana. Zbog reprezentacije sam bio u kontaktu sa njim još dok sam igrao u Baskoniji, iako me oni nikada nisu puštali na okupljanja. Kada mi je isticao ugovor, javio mi se i pitao šta mislim o tome da dođem u Mons, jer je po njemu to bio dobar korak za moj razvoj. Odmah mi se svidjela ideja, pratio sam ga kao trenera još dok je bio u Švedskoj, tako da je on glavni razlog zbog kojeg sam se odlučio na taj korak” – rekao je Ajdin, pa nastavio:

“Mislim da će nam Pašalić donijeti dosta mira u igri, sada smo nešto mlađa ekipa nego što smo bili prošle sezone, tako da bi on trebalo da bude taj koji će nas smiriti. Pomoći će mi da napredujem, već je prošao dosta toga u svojoj karijeri i zna dati savjet, smatram da će biti veliki dodatak za nas”.

Na samom kraju, član aktuelnog vicešampiona Belgije se kratko dotakao prošle sezone u Ligi BiH, te je otkrio cilj ka kome teži.

“Nisam toliko gledao ekipe, više sam pratio igrače, neke svoje prijatelje sa kojima sam ranije igrao i družio se, npr. Amara Gegića, Kenana Kamenjaša, Đorđa Aleksića, Fahrudina Manjgafića, Harisa Ćurevca i Harisa Delalića.

Moj san je i dalje NBA, siguran sam da će se to kad-tad otvoriti, tako da idem prema tome. Ko zna šta život nosi, najbitnije je da radim i napredujem, te da mi kao ekipa pobjeđujemo, a volio bih se vratiti i na evroligaški nivo, ostaviti neki trag iza sebe i onda nastaviti dalje prema NBA ligi“ – završio je reprezentativac Bosne i Hercegovine.

Ajdin Penava je u prošloj sezoni u Ligi Belgije prosječno bilježio 7,1 poen i 3,9 skokova za 15 minuta po utakmici, a naredna takmičarska godina će mu pružiti novu priliku da zablista i ponovo pokaže svoj talenat, te se tako dodatno približi ostvarenju sna, a to je igranje u NBA karavanu.

Piše: Nikola Ignjatić