Novak Đoković je jednom sjajnom taktičkom performansom uspio da savlada Karlosa Alkaraza i time osvoji zlatnu medalju na Olimpijadi u Pariz.
Sve je bilo spremno da na terenu “Filip Šatrije”, inače spiritualnom domu Rolan Garosa, otpočne finale Olimpijskih igara za tenisere u singl konkurenciji.
Finalisti su bili sa jedne strane najstariji ikada, odnosno Novak Đoković (37) te najmlađi učesnik same završnice u istoriji, Karlos Alkaraz (21).
S obzirom da ga je Alkaraz u prethodnom okršaju i to ni manje ni više nego finalu Vimbldona savladao bez većih problema, dobar dio teniske javnosti nije davao previše šansi Đokoviću koji je i više nego neopravdano glasio za određenog autsajdera.
Naravno Đoković je upravo u takvoj atmosferi kada niko ne vjeruje u njega i kada su svi okrenuti protiv tebe znao da donosi najbolje nastupe i performanse, a upravo je to uradio juče u Parizu protiv Alkaraza.
Ipak prije samog početka meča, Đoković je sa svojim timom morao da uradi jednu ozbiljnu analizu vimbldonskog finala i tako pripremi određenu taktiku za to kako bi se suprostavio rivalu koji je moramo priznati dosta brži i koji ima veću sposobnost uzastopno snažnih udaraca, što i ne čudi jer je Alkaraz ipak mlađi za čak 16 godina.
A sjajnu taktiku i pripremu je Đoković upravo i uradio, s obzirom da je od početka igrao jedan agresivan tenis sa osnovne linije kojim je pokušavao razvlačiti Alkaraza što je više moguće i time ga tjerati na potencijalnu na to da ga uhvati na pogrešnoj nozi te dođe da li do bekend ili forhend vinera.
Kako je meč tekao od početka prvog seta, vidjelo se da će Đokoviću biti dosta teško da održi svoju početnu igru s obzirom da je uprkos njegovom nevjerovatnom tenisu Alkaraz imao jedan isto tako magičan nastup gdje je mladi Španac stizao apsolutno sve što mu je Srbin slao u njegovom pravcu.
Top spin, forhend ili bekend na osnovnu liniju, smeč, sve je vraćao Alkaraz, ali se Đoković prosto nije dao omesti te je ključni momenat u prvom setu definitivno bio deveti gem kada je popularni Nole uspio da spasi čak pet brejk lopti i time onemogući španskog asa da dođe do značajne prednosti, to jest da servira za osvajanje seta (podsjetnika radi, Đoković je i u petom gemu prvog seta spasio tri brejk lopte).
Samim tim prvi set je otišao u taj-brejk gdje je Đoković prosto neprikosnoven i to pogotovo na “Filip Šatrijeu” gdje je produžio rekord koji traje 11 godina, a isti važi za to da kada god je set morao da se odluči na pomenuti način on je na kraju svakog meča izlazio kao konačni pobjednik.
Što se tiče samog taj-brejka prvog seta u istom se igralo poen za poen kada je Đoković napravio mini-brejk i poveo sa 4:3 poslije dosta lošijeg poena na svoj servis od strane Alkaraz.
A ključno u svemu, to jest generalno prvom setu je bila činjenica da je Alkaraz pred kraj prvog i u tom taj-brejku krenuo da gubi strpljenje, dosta se nervirao i skretao sam sebi pažnju sa meča dok je Đoković ostao izuzetno smiren i hladnokrvan pa je taj-brejk priveo kraju osvojivši odlučujući poen za 7:3 ponovo na servis Španca pokazavši još jednom koliko je stabilan i odličan u ključnim momentima.
Tako je sve bilo spremno da se započne i sa drugim setom gdje se Alkaraz borio za opstanak u meču, dok je Đoković krenuo ka pohodu na zlato i to da kompletan olimpijski teniski turnir osvoji bez iti jednog izgubljenog seta.
Upravo je u drugom setu Đoković donio još jednu taktički sjajnu odluku gdje se dodatno koncentrisao na samu egzekuciju prvog servisa koji je razliku od 54% iz prvog seta imao izuzetnih 81% uspješnosti.
Šta više, bitniji su zapravo načini tih prvih servisa u drugom setu s obzirom da se Đoković vraški trudio da loptica konstantno ide blizu linije koja dijeli dva servis polja (servis kocke) ili snažno i direktno u tijelo Alkaraza.
Prosto je Đoković morao da poboljša izvođenje prvog servisa jer se pred kraj prvog seta osjetilo i vidjelo da je pomalo izgubio snagu pri slanju udaraca ka Alkarazu.
Sem toga je Đoković osjetio da ga bekend nikako ne služi i da Alkaraz upravo forsira prebacivanje težišta igre na tu stranu zbog čega je srpski teniser morao da dodatno uključi i isforsira forhend.
A način na koji je igrao forhendom je školski primjer savršenstva kako to treba da se radi, te je konačni epilog toga bio da je na kraju iznudio i dva velika forhend vinera (o prvom i dosta bitnijem ćemo nešto malo kasnije), a takođe sa staloženom igrom u drugom setu, te za razliku od prvog, Đoković niti jedanput nije dozvolio Alkarazu da dođe u situaciju da na njegov servis ima brejk šansu.
Svakako da se Alkaraz u drugom setu nije predavao i isti je ponovo otišao u taj-brejk gdje se odlučivalo o tome da li će se igrati treći set ili će Đoković po prvi put u karijeri osvojiti zlato na Olimpijskim igrama.
Alkaraz je na početku taj-brejka izgubio poen na svoj servis, ali je isto to ubrzo uradio Đoković te je rezultat glasio 2:2.
Ali ono što je Đoković uradio u narednom poenu na servis Alkaraza će se prepričavati u svijetu tenisa još dugo, dugo godina.
Novak Djokovic’in bugün Alcaraz’a karşı bulduğu delici iş bitirici forehand#Olympics #Paris2024
— Djokovic Türkiye (@DjokovicTurkiye) August 4, 2024
pic.twitter.com/zdEIDtL9JK
Naime, Đoković je poslije 17 razmjena udaraca u onom 18 putu poslao nevjerovatan prvi forhend viner u taj-brejku i to poslije dijagonalnog forhenda Alkaraza koji je upravo tada ostavio svoju kompletnu desnu stranu otvorenom, što je njegov protivnik maestralnom egzekucijom iskoristio.
Poveo je tada Đoković sa 4:2 i do kraja lako dovršio posao osvojivši svaki poen, šta više finalni još jednim sjajnim forhend vinerom, kako na svoj tako i Alkarazov servis nakon čega je sa konačnim rezultatom od 2:0 (7:6, 7:6) slavio u finalu Olimpijskog teniskog turnira u singl konkurenciji.
Đoković je poslije finalnog i odlučujećeg poena pao u stanje ekstaze, a kako i ne bi kada je sada što bi se “narodski” reklo i zvanično prešao tenisku igru.
Radi se o tome da je Đoković kompletirao takozvani karijerni “Golden slam”, odnosno on je uspio da osvoji bar po jednom svaki od grend slemova te je na to dodao i zlatnu olimpijsku medalju.
Koliko mu znači osvajanje zlata na Olimpijadi i zlata za svoju zemlju je sam Đoković prokomentarisao na zvaničnoj pres konferenciji poslije finala u Parizu:
“Najposebniji osjećaj. Mislio sam da 2012. kad sam nosio zastavu na ceremoniji otvaranja najbolji osjećaj, sve do danas. Sve što sam ikada zamišljao, nadao se, želio, da predstavljam moju zemlju uvijek je prioritet za mene. Gdje god mogu da nosim srpsku zastavu, to me motiviše i nosi kao ništa drugo. Sada sa 37 godina, pobijedio sam 16 godina mlađeg igrača koji je osvojio RG i Vimbldon, ovo je najveći sportski uspjeh u mojoj karijeri” – rekao je Đoković na šampionskoj konferenciji u Parizu i nastavio:
“Sumnje uvijek postoje. OI dolaze na svake četiri godine, šanse da osvojite medalju za svoju zemlju su rijetke. Znao sam sve, da mi je ovo posljednja šansa. Znao sam da moram da utišam svu buku oko mene i da se fokusiram na teren. Oduševljen sam onim što sam uspio i na način kako sam uspio. Alkaraz je najbolji na svijetu sada, a ja sam ‘iznad mjeseca’. Ono što sam osjetio kada sam pobijedio je nadmašilo sve što sam do sada osjećao. Biti na tom terenu sa srpskom zastavom, slušajući srpsku himnu, ništa ne može da bude jače od toga.”
Sada ostaje da se vidi kako će izgledati ostatak Đokovićeve karijere te da li će srpski i slobodno se može reći najveći teniser svih vremena naći snage da do kraja iste osvoji još poneki trofej iako ih u svojim vitrinama ima i više nego dovoljno.
