Mlada srpska džudistkinja Andrea Stojadinov za samo dvije sedmice sve je oduševila osvojivši tri medalje na prvenstvima Evrope u različitim uzrastima. Za MeridianSportBH je pričala o tome kako se pripremala tokom pandemije virusa korona i o takmičenjima sa kojih se vraćala sa medaljom.
Ona je kao i svi sportisti bila prinuđena zbog virusa korona da snalazi za treninge i da čeka prva takmičenja. Andrea ističe da je trenirala u podrumu kuće i da je to što nije prekidala sa treninzima uticalo na rezultate.
“Bila je to veoma specifična situacija za sve džudiste. Mi praktično imamo takmičenja tokom cijele godine, tako da i 2020. godine je ‘sezona’ počela kad je zbog virusa korona obustavljena sredinom marta. Nismo znali kad će početi turniri, uglavnom bi ih odložili za maj/jun. Međutim, kako se pandemija u svijetu nije smirivala niko nije zaista znao kad ćemo nastaviti sa ‘sezonom’. Zbog svega toga, nije bilo prilike, niti vremena za pauze, već sam trenirala punom parom, kako bih u svakom momentu bila spremna za nastavak takmičenja. U jednom momentu nije nam bilo dozvoljeno ni da treniramo, srećom u podrumu svoje kuće imam malu džudo salu. Svaki dan sam sate provodila u toj sobi sa bratom Aleksom. On je takođe džudista, sada i trener mlađoj djeci u Crvenoj zvezdi” – kazala je Stojadinov i dodaje:
“Takođe sam imala više vremena da se posvetim treninzima snage, gdje mi je kondicioni trener Goran Popović na odličan način dosta popravio taj jedan element u mom džudou koji je uvijek manjkao. Kada su mjere postale blaže, nastavili smo standardno treninge u Crvenoj zvezdi. Zahvaljujući predsjedniku kluba Ivanu Todorovu zaista imam najbolji mogući tim ljudi oko sebe i uslove za trening. Jedino ostaje na meni da vrijedno treniram i radim, što u mom slučaju nikad nije bio problem. Sigurna sam da bez tima, nesebične podrške kluba i treninga do bilo kog ozbiljnog rezultata se ne može doći“.
Ona je rekla da je veoma nervozna bila pred Grend slem u Budimpešti, jer nije znala šta da očekuje, iako je naporno trenirala osam mjeseci. Kao rezultat svega toga došla je bronzana medalja.
“Prije Grend slema u Budimpešti samo jednom sam učestvovala na turniru tog nivoa, i nisam dobro prošla. Grend slem je i prije cijele pandemije bio preozbiljan turnir, pogotovo za nekog ko je još uvijek junior. Moram priznati da sam bila nervozna pred samo takmičenje. Osam mjeseci sam samo trenirala, više nego ikad, ali nisam znala šta da očekujem. Nisam znala da li sam trenirala na pravi način, koliko su drugi trenirali i napredovali. Ko je šta novo naučio? Zaista, ni za jednu protivnicu nisam mogla da znam šta je i kako radila. I da li sam ja sama dovoljno napredovala da sustignem tu razliku, i da mogu da se borim sa seniorkama. Nadala sam se da sam spremna, željela sam da se pokažem koliko sam vrijedno trenirala” – izjavila je Andrea i nastavila:
“Međutim, da ću osvojiti medalju, pa bilo je u mojim snovima, ali čak ni ja nisam mislila da sam spremna da se u toj mjeri borim sa samim svjetskim vrhom seniorskog džudoa. Poslije takmičenja sam se osjećala kao da mi je ogroman teret pao sa srca. Trud i rad se isplatio, i tu sam, vrijedim, i mogu da se borim i pobjeđujem najbolje seniorke svijeta. Bilo je to veoma važno za moje samopouzdanje jer slijedio je ludi ritam takmičenja i to evropskih prvenstava“.
Kao što je rekla, uslijedila su prvenstva Evrope jedno za drugim i sa svakog se vraća sa medaljom. Prvo je na juniorskom u finalu kategorije do 48 kilograma bila bolja od Džulije Karna, da bi na onom šampionatu do 23 godine osvojila bronzu.
“Izlazna sam godina juniora. Još kao kadet sam se prvi put oprobala na juniorskom Evropskom šampionatu. Ovo mi je bila peta šansa za osvajanje medalje ili titule. Do ove godine uvijek bih loše prolazila na juniorskom Evropskom prvenstvu. Da li je to bio poraz u prvom ili drugom kolu, 2018. i 2019. godine sam čak osvojila bronze na prvenstvu svijeta za juniore, koje je mnogo snažnije od evropskog, ali eto, nije bilo sreće. Ne mogu opisati radost kada sam se okitila titulom šampiona Evrope. Jedan jako lijep kraj juniorskih rezultata. Baš kao šlag na tortu da još bude ljepše, istog dana je u kategoriji do 57 kg, Marica Perišić osvojila zlatnu medalju. U jednom danu smo u Poreču dva puta uživali uz srpsku himnu” – istakla je ona i dodala:
“Rezultat za juniore je donio lijepu i veselu atmosferu, što je super uticalo na Evropsko prvenstvo do 23 godine. Ono se održalo samo pet dana kasnije, što je jedinstvena situacija u džudou, gdje između ovako važnih takmičenja uvijek imamo par mjeseci razmaka. Drago mi je što sam osvojila medalju. Međutim, moram priznati da sam mogla i do finala i zlatne medalje. Meč koji sam izgubila, sam bila bolja, međutim to je džudo, momenat moje nepažnje, i sve se okrene, ali to je još jedna lekcija za naučiti“.
Na red je došlo i Evropsko prvenstvo za seniore, a redom su padale džudistkinje iz Slovenije, Španije, Francuskinje i onda je u finalu poražena od Širin Bukli.
“Kao što sam u prethodnom pitanju objasnila, u džudou nije baš praksa vezivati takmičenja, pogotovo ne ovolikog značaja. Seniorsko prvenstvo Evrope mi je bilo treće prvenstvo Evrope u samo dvije nedjelje. Prvobitan plan saveza je bio da ne radim sva tri. Međutim, nakon tako dobrih nastupa i rezultata, data mi je šansa. Ja iskreno volim ovaj tempo takmičenja, i rado prihvatam ovakve izazove. Gledala sam na samo takmičenje kao na vid nagrade za uspješne rezultate. Došla sam da radim ‘za svoju dušu’, da uživam u džudou i borbama. Velika je i čast učestvovati na ovom takmičenju i imati priliku da sa olimpijskim šampionima provodim vrijeme. Žrijeb nije bio nimalo lak, ali ja sam se osjećala dobro na strunjači i u mečevima, što je i rezultiralo. Žao mi je za finale, Francuskinju sam pobijedila samo mjesec dana ranije, u borbi za bronzu na Grend slemu u Budimpešti. Tako da znam da sam mogla” – rekla je Stojadinov
Sada kada pogleda na to, shvata koliko je veliki rezultat napravila, sa samo dvadeset godina.
“Međutim, sad kad pogledam, sa 20 godina, kao još junior, uzeti seniorsku evropsku medalju, postići najveći rezultat u istoriji srpskog ženskog džudo, prošlo je skoro mjesec dana, ali ja i dalje to pokušavam da pojmim u glavi. Svi mi stremimo ka ozbiljnom seniorskom rezultatu. Da, ja sam imala osam evropskih i dvije svjetske medalje prije ovoga, ali to je bio kadetski i juniorski rezultat. Biti prva srpska seniorska vicešampionka Evrope, bili su samo slatki snovi, da ću jednog dana uspjeti i ja još uvijek pokušavam da pojmim da se to desilo. Da sam u dvije nedjelje osvojila tri evropske medalje, nešto što niko nikad na svijetu nije, niti će imati ponovo šansu da uradi. Zaista tek kad razmišljam o tome, shvatam koliko je veliko” – istakla je vicešampionka Evrope.
Mnogim sportistima je teško palo pomjeranje Olimpijskih igara, dok je Andreji Stojadinov to donijelo priliku da se bori da ode u Tokio.
“Drago mi je da su Olimpijske igre odložene za 2021. godinu. Da su se održavale ove godine ne bih učestvovala, sada, ne samo da planiram da učestvujem, već ciljam na medalju! Trenutno se nalazim u kvoti za olimpijske igre. Ipak u džudou se olimpijska norma juri do kraja juna mjeseca. Ja se nadam da ću na narednim takmičenjima nastaviti da nižem rezultate ovim tempom i time osiguram moj odlazak. Ako u tome uspijem, definitivno idem i na pobjedu u Tokiju” – istakla je Andrea.
Za kraj je rekla da joj prije pažnja medija i ljudi nakon svega što je uradila.
“Ja sam djevojčica od 20 godina. Vrlo sam aktivna na društvenim mrežama, tako da, kao što i priliči mojim godinama vrlo uživam u pažnji koju sada dobijam. Prija mi” – zaključila je ona.
Pred Andreom je još veliki put, a eventualnim plasmanom na Olimpijske igre ostvarila bi san mnogih sportista da predstavljaju svoju državu na najvećem sportskom takmičenju.
Piše: Dejan Jovičić
