Andrija Stipanović, košarkaš Cedevita Olimpije i nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine, u intervjuu za MeridianSportBH pričao je o svojoj bogatoj karijeri.
Andrija Stipanović je 38-godišnji košarkaš koji trenutno nastupa za Cedevita Olimpiju. Sezonu je počeo u Lietkabelisu, a potom je prešao u Ljubljančane, koji se sa dosta uspjeha takmiče u ABA ligi i Evrokupu.
“Sezonu sam počeo u Litvaniji, što mi je bilo lijepo iskustvo. Stigao sam u Lietkabelis na poziv trenera Nenada Čanka nakon povrede jednog igrača. Dogovorili smo se da dođem na dva mjeseca i bilo je dobro. Košarka je tamo sport broj jedan, vidi se da svi žive za nju, dvorane su konstantno bile ispunjene.
Po završetku saradnje sa Litvancima, imao sam nekoliko ponuda, ali sam se odlučio za Cedevita Olimpiju. To je zdrav klub u kojem sam već bio, a blizu mi je i Split, gdje mi je familija. Dosta toga se poklopilo i stvarno sam zadovoljan. Imamo jako dobru ekipu, što i pokazujemo iz utakmice u utakmicu.
Šteta za neke poraze, bili smo blizu, ali i iz njih možemo izvući neke dobre stvari. Dobro sam prihvatio svoju ulogu. U svojim godinama, moram biti svjestan šta mogu, a šta ne. Pokušavam na teren donijeti energiju i povući druge igrače da daju sve od sebe, a nadam se da u tome i uspijevam” – počeo je Stipanović.

Stipanović je bio dugogodišnji reprezentativac Bosne i Hercegovine, koja je sada, poslije ubjedljive pobjede protiv Hrvatske, veoma blizu plasmana na novo Evropsko prvenstvo.
“Gledao sam obje utakmice u prethodnom prozoru i mislim da možemo biti jako zadovoljni. Nakon prvog meča i poraza u Zagrebu, odigrali smo savršeno u Sarajevu i pobijedili dovoljnom razlikom da budemo ispred Hrvatske.
Možemo biti sretni i nadam se da će do kraja kvalifikacija sve biti kako treba te da ćemo ostvariti plasman na Evropsko prvenstvo. Smatram da je najveća razlika između pomenuta dva meča bio Džanan Musa, koji nije igrao u prvom duelu.
Iako je Musa možda imao i boljih utakmica za reprezentaciju od ove u Sarajevu, samo njegovo prisustvo na parketu je otvorilo prostor za druge igrače koji su to iskoristili. Baš mi je bilo lijepo gledati sa kakvom energijom igraju, stvarno čudesna pobjeda. Mislim da možemo biti ozbiljan konkurent i na Prvenstvu te da se imamo čemu nadati” – prokomentarisao je Andrija.
Razgovor smo nastavili o periodu kada je iskusni centar i sam nosio dres Zmajeva.
“Reprezentacija je sigurno jedan od najljepših perioda moje košarkaške karijere. To nije igra za klub gdje si plaćen, već jednostavno užitak i predstavljanje zemlje u kojoj si rođen. Sve vrijeme sam uživao i stekao sam prijatelje za cijeli život. Bilo je puno lijepih uspomena, a poslije svake reprezentativne akcije sam se vratio kući sretan i ispunjen. Možda ostaje žal za Evropskim prvenstvom u Sloveniji 2013, gdje smo bili jedina ekipa sa tri pobjede u grupi koja nije prošla dalje. Da smo to učinili, možda smo mogli napraviti i neke veće stvari te godine. Ipak, svaki put smo se borili i ljudi mogu biti ponosni na to. Nekad nam je možda nedostajao kvalitet, nekad smo promašivali, ali angažovanost i borba su uvijek bili na nivou” – istakao je Andrija, a potom se posebno zahvalio nekadašnjem generalnom sekretaru KS BiH Harunu Mahmutoviću, treneru Aci Petroviću i bivšem košarkašu Jasminu Hukiću:
“Harun je uz Acu Petrovića učinio sve da zaigram za Bosnu i Hercegovinu. Prije toga sam nastupao za Hrvatsku, a Haruna ću se uvijek sjećati i poštovaću ga. Mislim da je to čovjek koji voli Bosnu i Hercegovinu, a te njegove emocije su dopirale i do nas. On je jedan od razloga zbog kojih smo se u Sloveniji vratili nakon dva poraza, pamtim njegove motivacione govore. Jako sam mu zahvalan i zbog administrativnog dijela u vezi sa mojim igranjem za Zmajeve.
Aco je nekako okrenuo moju karijeru. Pozvao me u reprezentaciju i usadio mi u glavu da sam bolji igrač nego što sam tada mislio da jesam. Eto, njih dvojica su stvarno imali veliki uticaj na mene, a treći je Jasmin Hukić. Upoznali smo se 2013. godine i nesebično mi je pomogao oko menadžera i izbora klubova. I dan danas mi pomaže, tako da ću toj trojici ljudi biti zahvalan do kraja života“.

Naš sagovornik je kroz bogatu karijeru sarađivao sa mnogim uspješnim trenerima, a ljubiteljima košarke sa ovih prostora najzanimljivija imena su Duško Ivanović i Duško Vujošević. I jedan i drugi su sa klupe predvodili reprezentaciju BiH, a Stipanović je sa Vujoševićem sarađivao i u rumunskom Klužu.
“Imao sam tu čast da radim sa Vujoševim i Ivanovićem. Obojica su veliki treneri sa ogromnim košarkaškim znanjem. Sjećam se treninga sa Ivanovićem, stvarno su bili teški i naporni, ali ta dva ljeta smo svi stvarno napredovali. On je dobar čovjek i nikada se nije ljutio zbog promašaja, samo mu je bilo bitno da se borimo i da damo sve od sebe. Čak smo odlično igrali na Evropskom prvenstvu 2015. godine, s obzirom na to da smo bili bez tri-četiri najbolja igrača. Usadio nam je samopouzdanje i sigurno je jedan od najboljih stručnjaka koji me trenirao.
Sa Vujoševićem sam sarađivao i u reprezentaciji i u klubu, a za njega takođe imam samo riječi hvale. Možda i najviše zna o košarci od svih ljudi koje sam sreo. Svaki dan kod njega je bio kao škola košarke. Svaki put bi nam skrenuo pažnju na neke detalje o kojima do tada nismo ni razmišljali na taj način, tako da mogu da kažem da sam zaista imao sreće i zahvalan sam Bogu na prilici da sarađujem sa takva dva čovjeka.
Sjećam se jedne anegdote sa Vujoševićem iz Kluža. Sa nama u ekipi je bio Kubanac Karel Guzman koji nije pričao engleski, ali Dule ga je svejedno zavolio i želio je da mu usadi naviku čitanja knjiga i gledanja dobrih filmova. Ja sam bio zadužen da mu nađem te filmove, pa sam ih morao tražiti na internetu, na španskom jeziku. Našao sam neki italijanski film koji je trajao tri i po sata, ali nije bilo španskog prevoda. Dule je rekao da ga Guzman svejedno mora pogledati, što je ovaj stvarno i uradio, iako nije puno razumio. Vujoševiću je stalo da igrači ne budu samo dobri na parketu, nego i da se razvijaju na drugim poljima” – prisjetio se igrač Cedevita Olimpije.

Za kraj, Andrija je istakao da je prezadovoljan svojom karijerom i činjenicom da sa 38 godina i dalje igra bitnu ulogu u ekipi koja učestvuje u ABA ligi i Evrokupu. Osim dva mandata u Cedeviti Olimpiji te pomenutih Kluža i Lietkabelisa, nekadašnji reprezentativac BiH je igrao za Bujukčekmeče, Trabzonspor, Ostende, Kremonu, Juvekasertu, Lijež, Split i Hermes Analitiku.
“Mogu biti prezadovoljan, mislim da sam igrao u dobrim klubovima i organizacijama. Na početku, mnogi su bili skeptični i nisu mi predviđali ovakvu karijeru, međutim ponosan sam na to što sam svojim radom i zalaganjem došao do višeg nivoa. Okej, možda nikada nisam bio vrh u Evroligi, no smatram da sam i dan danas dobar klupski igrač Evrokup nivoa. Dvadeset sezona u karijeri je stvarno veliki uspjeh, a drago mi je što sam i dalje aktivan. Još uvijek se mogu fizički nositi sa dosta mlađim igračima i na to sam možda i najviše ponosan. Nadam se da će me Bog nagraditi da i ove sezone izdržim bez povreda” – rekao je Stipanović, pa završio:
“Zaista nemam nikakvih planova za budućnost. Prošle godine sam rekao da prestajem sa košarkom, međutim opet sam tu. Odlučio sam da idem dan po dan, vidjećemo šta će budućnost donijeti. Nakon karijere, volio bih ostati u košarci, u bilo kojem smislu, a zasad samo uživam u svakom trenutku i u svakoj utakmici”.

Andrija Stipanović i njegova Cedevita Olimpija trenutno zauzimaju šestu poziciju na tabeli ABA lige, dok su u Evrokupu na visokom drugom mjestu u grupi B.
Ljubljančani će u narednom kolu regionalnog šampionata za četiri dana dočekati Mornar, a u evropskom takmičenju večeras od 19.30h igraju protiv Burga u gostima.