Košarkaški klub Budućnost iz Bijeljine je od 2006. godine, otkako postoji iznjedrio brojne igrače. Kroz mlađe kategorije u muškoj i ženskoj kategoriji bijeljinske “Fabrike” prošli su Marica Gajić, Njegoš Sikiraš, Boriša Simanić, Đoko Šalić i drugi.
Alfa i omega kluba je Dario Čojić. Iskusni, a po godinama i dalje mlad trener koji je svoj život posvetio brusenjem mladih košarkaških talenata u Budućnosti.
Prvi tim kluba iz Bijeljine je nakon ulaska iz druge, od sezone 2018/19 član Prve lige Republike Srpske. Ostvarili su istorijski uspijeh iste sezone kada su uz Sokolac, banjalučki Borac i Leotar iz Trebinja igrali plej-of za ulazak u Ligu Bosne i Hercegovine. Čojić je sa klupe predvodio ekipu do kraja, sve do polufinala kada su izbačeni od Borca ukupnim rezultatom 2:1.
Povoda za razgovor sa ovim izuzetnim sportskim radnikom bilo je na pretek, a za MeridianSport počeli smo od teme koja je uvijek aktuelna, a to je trenutna situacija u košaraci sa akcentom na Prvu ligu Republike Srpske i da li se osjete posljedice virusa korona.
“Definitivno da svi osjećamo posljedice virusa korona i u životu i u košarci. Kada je u pitanju seniorska košarka u Republici Srpskoj, nema neke razlike u odnosu na period prije pandemije, dok je to dosta izraženo u mlađim kategorijama, jer roditelji čim imaju malu sumnju ne puštaju djecu na trening. Klubovi se moraju privatizovati i ne smiju biti zavisni od politike. Moraju praviti od klubova firme koje će biti samoodržive. Vidite šta se dešava sa Vardom i HEO-om koji su brendovi Višegrada i Bileće, šta će tek biti u budućnosti sa manjim klubovima?” – istakao je on.
Seniori Budućnosti trenutno uz dvije ekipe dijele četvrto mjesto na tabeli Prve lige Republike Srpske. Ova sezona je veoma specifična zbog pandemije virusa korona. Ovog vikenda je redovno 11. kolo, a neke ekipe nisu odigrale ni polovinu mečeva.
Čelni ljudi iz Košarkaškog saveza Republike Srpske dali su zeleno svjetlo ekipama koje u svom sastavu nemaju igrače zaražene virusom korona da mogu da igraju mečeve sa timovima koji nemaju problema sa bolesti.
“Prvi cilj je opstanak. Idemo iz utakmice u utakmicu. Neki klinci koji su prošle sezone bili u drugom planu ili nisu igrali, polako postaju nosioci ovog tima. Moram da vam kažem da je liga dosta izjednačena. Trenutno su HEO i Radnik odskočili, dok ostali mogu u plej-of ili mogu da ispadnu” – naveo je Čojić, te dodao:
“Ja sam uvijek za promjene. Prvo bih promijenio da klub može da igra u bilo kom gradu, da mijenja gradove. Imam još ideja, ali ne bih sada o tome, često pišem svoje ideje savezu“.
Većina članova prvog tima su veoma mladi košarkaši koji prolaze kroz “Fabriku” i koji su posvećeni ovom sportu.
“Mi uvijek plavimo plan u odnosu na tim koji imamo. Mislim da je Prva liga Republike Srpske trenutno mjera ovim momcima. U odnosu kako se razviju igrači, taj nivo ćemo igrati. Ako je potrebno da se vratimo nivo niže, nemamo problem. San je ABA liga. Da li je to nerealno? Naravno da jeste! Niko nam ne može zabraniti da sanjamo. Od nastanka kluba do danas i ubuduće, naš primarni cilj će biti afirmacija mladih igrača. Od te ideje nećemo odustati” – izjavio je trener Budućnosti.
Čojić je pisao i objavio fotografije na privatnom profilu društvene mreže “Facebook” o susretima i druženju sa mladim zvijezdama NBA lige Andrejem Pokuševskim iz Oklahoma Siti Tandera i Ar-Džej Beretom iz Njujork Niksa.
“Nisam nikad trenirao Pokuševskog. Kada sam sa menadžerom Slavenom Prinsom bio gost Olimpijakosa, upoznao sam Andreja i njegovu majku. Imam visoko mišljenje o njemu. Mislim da je on više igrač za NBA, nego za Evropu. Bereta sam upoznao na kampu u Istanbulu. Imao je 14 godina i za mene nevjerovatne fizičke predispozicije. Više vjerujem u njega, nego u Nikse” – rekao je on.
Trener iz Bijeljine nam je otkrio i za kojim igračima žali što ih nije trenirao u svojoj karijeri.
“Dalibor Ilić uz braću Ivišiće je moja najveća žal. Pratim Dalibora, on je momak za primjer. Mislim da može još napredovati, najviše kod šuta. On zasužuje da igra vrhunsku košarku. Pratim dosta klinaca kako se razvijaju. Od seniora pratim uspon Kenana Kamenjaša iz Spars Realway. Ogroman napredak, sjećam se kad ga je tek počeo brusiti moj prijatelj Enes Numanović. Enes nam je govorio da će ovaj mali čuda praviti” – kaže Čojić.
On se onda osvrnuo o trenutnim partijama košarkaša koji su prošli njegovu školu.
“Sa nekim sam zadovoljan, sa nekima ne. Najveći mi je poraz Boriša Simanić. Drago mi je što je Boriša izrastao u mnogo dobrog čovjeka, ali mislim da se nije dovoljno borio za sebe. On je plejmejker od 210 cm, koga su ubjedili da ne koristi ništa od onoga što smo radili tri godine. On nije igrač za Evropu, nego za NBA. Zašto nije tamo? Pa morate pitati njegove trenere, menadžere. Ne bih brojao igrače, oni koji ne prate ‘Fabriku’ neka malo izguglaju” – rekao je Čojić, te nastavio da li je sa njima u kontaktu i da li im dijeli savjete:
“S vremena na vrijeme se čujem. Pričamo ravnopravno, ne volim da im namećem svoje mišljenje. To su formirani ljudi, koji sami odlučuju o svojim sudbinama. Ako pitaju za savjet, za njih sam uvijek tu. Mečeve pratim, iskreno više preko statistike“.
Košarkaški klub Budućnost trenutno broji 140 članova, mnogo djece prošlo kroz ekipu, a Čojić kaže kako je ponosan na većinu njih. Prvi tim je završio polusezonu sa učinkom 7-3 nakon 10 odigranih mečeva. Ostao je još jedan meč da se odigra iz prvog dijela protiv fočanske Sutjeske.
Piše: Miroslav Tanasković
