Na klupi Čelika Dario Damjanović proveo je nepunih godinu dana. Tim iz Zenice je dobro počeo sezonu, uslijedila je prvo nagrada za Damjanovića u vidu novog dvogodišnjeg ugovora, a zatim i razlaz za mladim trenerom nakon dva vezana poraza.
Kratak je put od heroja do tragičara. A to je u kratkom periodu prošao Damjanović u Čeliku. Od novog ugovora do razlaza prošlo je manje od mjesec dana.
Dva vezana poraza u Prvoj ligi Federacije BiH kumovala su razlazu koji još uvijek nije ozvaničen jer dvije strane trebaju da se dogovore.
Dario Damjanović je za MeridianSportBH otvorio dušu o svemu što se dešavalo u Čeliku.
“Nakon dva poraza smo sjeli i ja sam podnio izvještaj. Došlo je do neslaganja i oni su odlučili da zbog kluba ja više ne budem trener. Složio sam se sa tim. Čelik je iznad nas i to je svima jasno. Htio sam da razovaramo o svemu, da se dogovorimo i da se rastanemo na džentlmenski način. Još uvijek čekam da se dogovorim oko detalja raskida ugovora” – rekao je na početku razgovora Damjanović.
On je istakao da je tokom mandata trpio pritisak velikih očekivanja koja po njemu nisu imala toliko uporište.
“Očekivanja su bila velika s obzirom na okolnosti. Nismo imali finansijsku podršku, ali ni igračku ako se uporedimo sa drugim klubovima. Zadovoljan sam svojim boravkom u Zenici i nemam niti jednu ružnu riječ za Čelik. Ljudi iz kluba su uvijek gledali da zaštite interes kluba. To što smo mi došli do zida to je sad neka druga priča. Sada moramo da se raziđemo na jedan normalan način. Pred početak sezone je prioritet bio što bolji rezultat i da se napravi kostur ekipe i da probamo da iskoristimo šansu ako nam se otvori. Šta se desilo u međuvremenu ja ne znam” – izjavio je Damjanović.
Do razlaza je došlo nakon poraza od Radničkog iz Lukavca i Gornjeg Rahića, ali Damjanović ističe da je sve počelo ranije i to nakon remija kod Radnika iz Hadžića.
“Poslije Hadžića je došlo do pritiska. Morali smo da pobjedimo, imali smo šanse, ali to se dešava u fudbalu. Nakon tog meča je došlo do promjene između upravnog odbora i mene. Osjetio sam neki remeteći faktor, ali sam radio svoj posao profesionalno. Bio sam predan svom poslu bez obzira na sve probleme. Rezultati nisu došli zbog raznih faktora, a nisam samo ja kriv. Preuzimam svoj dio krivice i to bez dileme. To je život trenera. Da sam šokiran jesam, ali ispoštovaću volju ljudi u klubu” – naglasio je on i nastavio:
Kad sam preživio prvih šest mjeseci kada sam preuzeo klubu… Djeca koja su činila svlačionicu, njima skidam kapu, oni su pretrpjeli veći pritisak nego ja. A iznijeli su sve. Prošle godine je bila kvalitetnija ekipa nego što je sada”.
Damjanović je prihvatio činjenicu da više nije trener Čelika, a razlaz sa igračima je bio veoma bolan.
“Bilo je i meni teško. Godinu dana sam tu. Kad provedete sa nekim teška vremena onda se vežete. Ovo mi je najteže palo u mom trenerskom poslu. Svlačionica je bila kao porodica. Imali smo odnos kao otac i sin i gledali smo jedni za druge da damo sve. Svima je ovaj razlaz bio bolan” – izjavio je Damjanović.
Nakon svega nije siguran kako će se odvijati stvari za Čelik u nastavku sezone, ali im želi mnogo sreće.
“Smjenjivanje trenera ne rješava problem. Vidjećemo šta će se dešavati u nastavku sezone. Jasno je da je svlačionica odgovorna za rezultat i nerezultat. Ko je ovdje krivac ne znam. Neću da upirem prst krivice. Ne vidim ja krivca ni u sebi. Da budemo jasni, ne želim da iznosim prljavi veš. Svakom treneru slijedi otkaz nakon nekog određenog broja poraza, to je sasvim normalna stvar” – rekao je mladi stručnjak.
On je zatim otkrio kakvi su mu planovi u nastavku karijere.
“Trenutno ću dobro da odmorim. Zapostavio sam porodicu zbog posla. Do zime ću da odmorim i da razmislim. Obišao sam četiri kluba u Federaciji BiH i malo mi se iscrpila energija. Nisam našao neku određenu razliku između svih ovih klubova. Infrastruktura je čini mi se jedina razlika između klubova, a to ne bi smjelo da bude tako” – istakao je Damjanović koji je dodao da nije iskren šta će u nastavku karijere:
“Ovo me dosta ohladilo. Dosta je bilo teško. Veliki pritisak, a uslovi za igru kući i na strani uvijek su bili teški i zahtjevni. Nisam se ohladio od posla imam ambicije, ali trenutno sam dosta umoran. Do zime sigurno neću ništa raditi. Sigurno je da sam i ja griješio u svom poslu u ovih godinu dana. Čovjek se uči dok je živ”.
Na spomen infrastrukture kao logično pitanje se nametnulo pisanje njemačkih medija o uslovima na Bilinom polju pred meč Lige nacija koji je igran u petak.
“Znam kako je to u Njemačkoj. Njima to izgleda kao kada sam ja došao iz svlačionice Sim Bau na Bilino polje gdje je sve bilo idealno. Svi ulažu u infrastrukturu, samo kod nas nije tako. Težimo rezultatu i kada ih nema desi se kao sada sa mnom, A to što smo trenirali na Kamberoviću gdje nismo imali golova, o tome niko nije vodio računa. To je ono što me boli, ali tako je to u bh. fudbalu. Kada sam bio u Sim Bau trenirali smo na terenima koji nisu adekvatni za trčanje, a kamoli nešto drugo, ali eto to je neka druga priča” – potpuno će otvoreno Damjanović.
Za kraj razgovora je pričao o reprezentaciji BiH. Gledao je u petak meč Lige nacija protiv Njemačke i ističe da je zadovoljan bez obzira na poraz od 1:2.
“Vidio sam da je ambijent koji je nekad bio ogledalo reprezentacije vraćen. Vraćaju se žar i borba, Za reprezentaciju igraju oni koji najviše žele i mogu da igraju. Njemačka nije mjerilo, ali ona žar i borba se vratila i to nekako budi nadu. Treba vremena za sve. Vjerujem da će sve biti kako treba” –kazao je i u zaključku prokomentarisao meč protiv Mađarske koji se igra u ponedjeljak:
“Niko ne mora pasti. Biću srećan ako odigraju 90 odsto kao protiv Njemačke i siguran sam da će rezultati doći.”