Zrinjski nam je duelom protiv Alkmara u Mostaru pružio zaista jedan “epski trijumf timskog duha” i to u potpunom značenju te rečenice.
Prelijepa slika je u Evropu te fudbalski svijet poslana i prije početka samog meča jer se na tribinama skupilo i staro i mlado da gleda te navija za svoj Zrinjski u istorijskom meču.
Istorijskom, jer je Zrinjski prvi klub iz Bosne i Hercegovine kom je pošlo za nogom da izbori grupnu fazu nekog od evropskih takmičenja, a ako su pune tribine prije početka susreta bile lijepa slika, šta onda reći za konačni ishod magične mostarske noći.
Ali, naša bajka nije krenula magično nego onako kako skoro svaka započne, jer su se nakon prvih 45 minuta tamni oblaci nevjerice, razočarenja i tuge nadvili nad Mostarom.
Popularni “Plemići” su bili apsolutno nadigrani od strane hitrih fudbalera holandskog Alkmara koji su iskoristili u maniru surovih profesionalaca, kao što i jesu, svaku priliku koja im je ponuđena.
Epilog poluvremena za zaborav je bio 3:0 za Alkmar, te potez većine koji su u mislima otpisali Zrinjski sa riječima “kako je u ovom trenutku Alkmar nivo iznad njih”.
Tračak nade te buđenje je navijačima Zrinjskog donio već u 48. minutu rezervista Zvonimir Kožulj koji je u maniru legendarnog Žuninja iz jednog dalekometnog slobodnog udarca smanjio prednost Alkmara na 3:1.
Pogodak Kožulja je probudio vatru borbe u svakom od fudbalera Zrinjskog, nivo agresivnosti se digao na maksimum, a u očima igrača domaćih se vidjela kipteća želja za stizanjem velike prednosti Holanđana.
Nije ni čudo da se “Stadion pod Bijelim brijegom” umalo srušio kada je prvo Josip Ćorluka u 67. minutu iz jednog “ubačaj-šuta” matirao golmana gostiju te onda kada je dvije minute kasnije meč u egal vratio još jedan igrač koji je ušao sa klupe, a riječ je o Aldinu Hrvanoviću.
Sada je bilo jasno, Zrinjski ima samo jedan cilj, a to je da do isteka regularnog vremena te sudijske nadoknade baci Alkmar u potpunosti na koljena.
Trebalo je za taj totalni preokret te trijumf čudo koje kao poslano od samog Boga došlo u 81. minutu kada je Tomislav Kiš proigrao Matiju Malekinušića.
Malekinušić je reagovao tako što je iz prve bocnuo protivničkog golmana nakon čega je lopta pogodila desnu stativu, ali je na apsolutno oduševljenje navijača Zrinjskog, fudbalera te stručnog štaba Kožulj bio taj koji je pokupio odbijanac te postavio ispostaviće se konačnih 4:3.
Ludnica je nakon finalnog zvižduka škotskog arbitra Dona Robertsona, čijih je četiri minuta nadoknade za potencijalne srčane udare navijača Zrinjskog trajalo skoro šest, moglo da počne.
Euforija je nadvladala fudbalere Zrinje koji su puštali suze radosnice, a i kako ne bi kada su uspjeli da urade ono što niko nije smatrao mogućim.
Jasno je tako da je večeras pobijedio fudbal, da smo vidjeli sve ljepote igre koju toliko volimo te da je na kraju dana u jednom epskom maniru nesavladive prepreke nadvladao timski duh te zbog toga bar do narednog kola Zrnjski možemo gledati na prvom mjestu u grupi E Lige konferencija.
