Reprezentativac Bosne i Hercegovine Ermedin Demirović ima sezonu iz snova. Napadač pruža sjajne partije u dresu Štutgarta, a uz to je sa Zmajevima izborio plasman na Svjetsko prvenstvo.
Ipak, nije sve tako savršeno uvijek bilo tokom karijere, otkrio je Ermedin Demirović za njemačke medije. Govorio je bh. napadač o najtežim trenucima svoje karijere, te da je bio vrlo blizu da prekine bavljenje fudbalom.
Registruj se, odmah verifikuj nalog i odigraj pet besplatnih sportskih tiketa, izvrti 20 free spinova vrijednih po 2 KM i uzmi free runde na Lucky’s 6!
“Morao sam napustiti porodicu koja mi znači sve i koja mi je uvijek čuvala leđa. Majci Fatimi je to tada bilo posebno teško prihvatiti. To što sam tada tako odlučio bio je najgori trenutak u životu moje mame. Danas imam 28 godina, a ona i dalje zaplače svaki put kada me posjeti i kada se mora vratiti kući. Ona i danas sebi prebacuje što je ‘dala’ svoje dijete od 16 godina. Sav ovaj medijski pritisak, novac i slava njoj nisu bitni”, poručio je Ermedin Demirović, a onda govorio i o svome ocu.
“On mi znači sve. Šta god da radim. Ako želim kupiti sat, nazovem oca i on mi da odobrenje. Mi itekako pazimo na novac jer znamo odakle dolazimo. Nismo odrasli sa Roleksom na ruci, sve smo sami naporno zaradili. Čisto iz poštovanja, toliko toga ide preko mog oca. Hvala Bogu što ga imam” – emotivan je reprezentativac BiH.





Ističe da je na samom početku karijere razmišljao da se prestane baviti fudbalom.
“Sa 18 godina sam bio sam u Španiji, nisam govorio jezik. A onda sam smio igrati samo za drugu ekipu. Bilo je teških dana kada sam se pitao: ‘Zašto ja ovo radim?’
U prvoj godini u Španiji bio sam profesionalac samo na papiru. Igrao sam na terenima na kakvima moj brat u amaterskoj ligi igra na boljim. To nije imalo veze sa profesionalizmom. Na kraju mjeseca nije ostajalo mnogo novca. Želio sam sa suprugom ići na odmor, pa smo ga morali skratiti jer nije bilo dovoljno novca. U tom periodu sam svaki drugi dan razmišljao o tome da prestanem s fudbalom” – otkrio je Ermedin Demirović.


