Aleksandar Glišić se te 2019. godine zaputio u jednu zemlju Kavkaza pod imenom Jermenija i klub koji se zove Banants poslije kojeg ga je put odveo u jedan od najjačih timova u ovoj državi gdje je ispisao istoriju, a za MeridianSportBH je upravo opisao to svoje fudbalsko putovanje.
Alaškert, rekordi i stvaranje istorije
Bio je to 20. avgust 2019. godine kada je Aleksandar Glišić prešao iz Banantsua u možda trenutno i najjači tim Jermenije, ekipu Alaškerta koja se nalazi u glavnom gradu Jerevanu. Tu je ispisao istoriju postavši najbolji strani strijelac u istoriji ovog kluba koji je osnovan “nedavno”, odnosno 1990. godine.
Od ove zime on više nije igrač Alaškerta i svoju fudbalsku odiseju nastavlja u još jednoj državi bivšeg Sovjetskog Saveza, a radi se o Uzbekistanu. Potpisao je za Dinamo iz grada Samarkanda koji je jedno od najstarije naseljenih lokacija u istoriji ljudske civilizacije.
“Do mog odlaska iz Alaškerta je poslije dvije i po godine boravka u njemu došlo je do malog zasićenja i odlučio sam da je vrijeme da promjenim sredinu, a do dolaska u Dinamo iz Samarkanda je došlo poslije poziva srpskog trenera Predraga Rogana i agenta Bojana Miladinovića, “ – započeo je Glišić svoju priču za naš portal pa nastavio:
“Ja sam konkretno u Jermeniju došao preko mog druga koji je igrao ovdje i koji me je preporučio mom prvom klubu u ovoj državi, Banantsu. Poslije pola godine u Banantsu sam prešao u Alaškert i tamo ostao kao što sam već rekao dvije i po godine. Tu sam ostvario najljepše uspomene osvajanje titule, Superkupa, evropske utakmice i igranje u Ligi konferencija i naravno to što sam postao stranac sa najviše golova u istoriji Alaškerta.
Jermenija, dođite, vidite, oduševite se
Kao što je već ustanovljeno, sada 29-godišnji Gašić je svoju adresu stanovanja zamijenio za Jermeniju 2019. godine i od tada se tamo potpuno snašao, kako sa fudbalske strane tako i sa porodične jer je tamo pronašao suprugu za sebe.
“Kultura u Jermeniji je slična našoj. Veoma su patrijarhalno usmjereni, a žene pogotovo. Veoma poštuju porodične vrijednosti. Život je prelijep, pa zamislite 300 sunčanih dana, hrana, priroda, ljudi ma sve je prelijepo. Preporučujem svima da dodju i posjete Jermeniju jer neće se razočarati” – rekao je Glišić kada je upitan o svom iskustvu života u ovoj zemlji.
Moji počeci nisu bili isti kao kod ostalih fudbalera, povrede, neigranje i zamalo odustajanje od svega
Glišić, iako rođen u Banjaluci je većinu svog života proveo u Srpcu i sasvim prirodno počeo je da trenira fudbal u najpoznatijem klubu tog grada, Slogi.
“Moji fudbalski počeci nisu bili kao kod ostalih fudbalera. Naravno kao momak sa 15, 16 godina sam sanjao da igram neki ozbiljan fudbal, ali na veliku žalost po mene, ta želja nije krenula u tom smjeru da se ostvari” – započeo je Glišić o svom startu u svijetu fudbala:
“Svoje početke sam imao u Slogi iz Srpca, grada u kojem živim. To je u početku bila samo igra sa mojim drugarima, zabava, da ostanete zdravi, ali kasnije je počelo malo ozbiljnije da se razmišlja i da se krene u početak kreiranja profesionalne karijere u ovom sportu”.
Glišić je sa 19 godina odlučio da ipak može probati da napravi profesionalnu karijeru u fudbalu, ali ti njegovi prvi koraci ka tome nisu bili baš obećavajući prema njegovim riječima.
“Sa 19 godina sam završio srednju školu i riješio da se oprobam u profesionalnom fudbalu. Prvi korak je bio da tada iz Druge lige Republike Srpske odem na probu u tuzlansku Slobodu, na kojoj nisam zadovoljio ukuse trenera i nisam prošao. Vratio sam se kući i otišao u Crvenu Zemlju, koja se u to vrijem takmičila u Prvoj ligi Republike Srpske“ – započeo je svoju priču Glišić o početku bavljenja fudbalom kao mogućnosti karijere u životu pa nastavio:
“Tu sam proveo godinu gdje nisam ništa igrao. Onda sam se vratio u Slogu opet na ljeto i povrijedio koljeno. Tu sam mislio da je to to što se tiče profesionalnog fudbala pa sam upisao fakultet i otišao u Banjaluku. Nakon godinu dana sam dobio poziv iz Dervente, odnosno Tekstilca i otišao sam tamo pa je tako krenulo sve korak po korak”.
Prisjetio se Glišić svog boravka u bijeljinskom Radniku iz kojeg je na kraju i otišao u taj “bijeli svijet” i napravio za sebe ime u toj dalekoj Jermeniji.
“Moj početak u Radniku nije bio baš najbolji, ali ja sam bio zadovoljan sto sam došao na taj nivo i sto sam dijelio svlačionicu sa tim igračima i naučio mnogo od njih. Neki od njih su napravili odlične karijere” – zaključio je Glišić pa na kraju sumirao:
“Tu sam bio godinu dana, gdje nisam puno igrao i uglavnom sam ulazio sa klupe. Otišao sam na pozajmicu u Zvijezdu Gradačac što je bio odličan potez u mojoj karijeri. Tu sam zabio 15 golova za polusezonu, vratio se u Radnik i počeo da igram i od tada je sve išlo uzlaznom putanjom u mojoj karijeri do danas”.
Kao kraj razgovora, pitali smo Glišića da za naš portal kaže da li planira da se vrati tamo gdje je sve počelo i da nekada možda opet zaigra Premijer ligu Bosne i Hercegovine.
“Za sada ne razmišljam o tome, ali ako bi se vratio volio bi da to bude u Borac iz Banjaluke jer u mom odrastanju to je bio klub u iz moje okoline koji si uvijek pratio kao mali” – završio je svoju priču Glišić.
Glišić je do sada prema arhivi poznatog sajta “transfermartk” odigrao 211 utakmica u svim takmičenjima na kojima je postigao 56 golova i svojim saigračima podijelio 22 asistencije.
Piše: Bojan Đurđević
