Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Indoneziji, Japanu i Filipinima se bliže kraju, a ovaj ciklus je izrodio jednu od najljepših sportskih priča – Južni Sudan.
Kada su se sredinom prošlog vijeka afričke države oslobađale kolonijalizma i dobijale nezavisnost, jedna od njih je bila i Sudan. Od 1956. godine ta država je postala suverena, ali u njoj nije dugo vladao mir pošto su stanovnici s juga htjeli da se odvoje od ovih sa sjevera i nisu željeli da im Kartum određuje sve. To je rezultatovalo s nekoliko ratova i na hiljade mrtvih, a jedan od razloga je što je Južni Sudan bogat naftom. Sve se to prekinulo 2011. godine kada je Južni Sudan zvanično postao nezavisna država.
Sada da se vratimo na košarku, a ona je u Sudanu najbolja bila šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka kada su osvojili drugo i treće mjesto na Afričkom prvenstvu. Kasnije su ipak dešavanja u državi uticala veoma negativno na sam sport i nisu imali zapažene rezultate.
Otcjepljivanjem Južnog Sudana stvari su se još više promjenile, a nova država je prvi meč odigrala te 2011. godine protiv ekipe Power iz Ugande i poražena je sa 86:84. Kasnije su se polako razvijali, a 2013. godine su postali članica Svjetske košarkaške federacije (FIBA). Na prve zvanične mečeve su čekali do 2017. godine kada su u kvalifikacijama za prvenstvo Afrike imali dvije pobjede i dva poraza, a zanimljivo je da je tada pomoćnik selektoru Amerikancu Skotu Ketu bio sin Manutea Bola, Madut Bol.
Ubrzo nakon toga došlo je do velikih promjena u Savezu ove države pošto je čelnu poziciju preuzeo legendarni Luol Deng koji je rodom iz Južnog Sudana, a ranije je nastupao za Veliku Britaniju i dvaput je bio član Ol-star utakmice NBA lige. Pod njegovim vođstvom su uspjeli da odu na prvenstvo Afrike 2021. godine gdje su pobjedama nad Ugandom i Kenijom uspjeli da se plasiraju u četvrtfinale, a tu ih je zaustavio Tunis.
Ipak to im je bila sjajan dokaz da mogu napraviti velike rezultate. Tim se većinom sastoji od evropskim i američkim ljubiteljima košarke nepoznatih igrača, koji u velikom broju igraju u Australiji, a tek par njih igra u evropskim timovima. Zanimljivo je da je jedan od standardnih reprezentativaca ove države Kuani Kuani prošle sezone nastupao za Vrijednosnice iz Osijeka, te je igrao u balonima ABA 2 lige po regionu, a sada nastupa za Karhu Basket u Finskoj.
Luol Deng je i dalje glavni u Savezu, s tim da se radi kao i selektor zajedno sa nekadašnjim NBA igračem Rojal Ajvijem koji trenutno radi kao pomoćni trener u Bruklin Netsima. Sve je to dalo nevjerovatne rezultate i praktično su već osigurali istorijski plasman na predstojeće Svjetsko prvenstvo.
U devet utakmica su zabilježili osam pobjeda i jedino ih je Senegal porazio, a najbolji pojedinac im je Nuni Omot koji nastupa u američkoj G ligi za Vestčester Nikse i imao je u prosjeku 14 poena i 4,4 skokova po meču, a prati ga sa 12,7 Bul Kol koji nosi dres Kairns Taipansa u Australiji. Glavni razigravač tima je Sandej Deč sa 5,3 asistencija po meču i nastupa za australijski Adelejd.
Do kraja kvalifikacija su im preostali mečevi protiv Senegala danas u 15.30h, zatim sutra se sastaju sa DR Kongom od 13 časova, a onda 26. februara igraju protiv domaćina ovog turnira Egipta u 18 časova. Praktično jedna pobjeda će im biti dovoljna da ispune svoj san i da kao najmlađa država na svijetu odu na Mundobasket.
Piše: Dejan Jovičić
