Damjan Krajišnik je za MeridianSportBH govorio o dosadašnjem toku svoje karijere, ali i o razlogu za povratak u Radnik iz Bijeljine.
Svoju profesionalnu karijeru je Damjan Krajišnik 2016. godine započeo u Sarajevu, ali su u klubu sa “Koševa” nije predugo zadržao.
“Imao sam 19 godina kada sam otišao u Sarajevo. Svi znamo kakve su te godine, mlade i lude i niste u potpunosti svjesni šta taj grad, klub, ime i sama organizacija u potpunosti predstavljaju. Bio je to veliki pritisak na mene jer sam dolazio uz velika očekivanja iz Srbije, odnosno Partizana. Osjećao sam tada ogroman pritisak i stres i u tim godinama nisam mogao da se izborim sa tim pritiskom i tako je odlučeno od strane uprave kluba da se mi raziđemo nakon šest mjeseci saradnje i to prije nego što je istekao moj ugovor” – objasnio je Krajišnik razlog za odlazak iz Sarajeva.
Prisjetio se Krajišnik i svog boravka u omladinskoj školi Partizana nakon čega je objasnio svoja dva naredna koraka u seniorskoj karijeri, odnosno prelazak u Podrinje iz Janje, a poslije toga i boravak u Zvijezdi 09.
“Kada sam otišao u Beograd imao sam samo 13 godina. Moji roditelji su zbog toga bili protiv te ideje, ali ja sam tamo otišao i upisao osmi razred. Naravno, sjedili smo dugo u našoj kući i pričali, dogovorali smo se o svemu. Na kraju je najveću rijelč o mom odlasku imao moj otac koji mi je dao tu finalnu dozvolu jer je imao povjerenje u mene. Vaspitao me tako da budem odgovoran, koliko se dijete može vaspitati do te 13 ili 14 godine, to jest dok ne uđe u pubertet. Uvijek sam nekako bio zreliji od svoje generacije i upravo mi je na osnovu tih stvari otac dao dopuštenje da se odselim u Beograd. Tamo ima dosta popularno rečeno fudbalskih ‘aždaja’. Menadžeri te zovu shvati dan i mnogo je pritisaka, ali sam se nekako od svega odbranio uz to svoje kućno vaspitanje. Bilo je tu i prelijepih, ali i preteških trenutaka koje sam proživio tokom pet godina i to od pionira Partizana do prvog tima Teleoptika, ali sve u svemu to je jedno nezaboravno iskustvo” – rekao je Krajišnik pa nastavio o svom periodu u Podrinju te Zvijezdi 09:
“Jednostavno kada se čovjek tako razočara u fudbal, poslije tih šest mjeseci koje sam proveo u Sarajevu, tadašnji trener ‘bordo’ tima pokojni Miodrag Ješić mi je rekao da je najbolje da idem tamo gdje ću da igram, gdje ću da napravim neki odskok u svojoj karijeri. Ja sam se onda vratio svojoj kući i prosto kada ne igraš skoro sedam-osam mjeseci, pogotovo u profesionalnom fudbalu, ti postaneš zaboravljen. Zbog svega toga sam izabrao Podrinje iz Janje, koji je prijateljski klub Radnika i nas iz Bijeljine. Za njega su većinom igrala djeca iz Janje i Bijeljine i tu sam sa njima napravio jedan lijep rezultat jer smo na kraju 2016/17 sezone završili kao drugi u Prvoj ligi Republike Srpske. Imali smo fenomenalnu ekipu na čijem je čelu bio trener Senad Hadžić. Moje dobre igre u Prvoj ligi su se pročule i tada je Zvijezda 09 pravila ekipu za Premijer ligu BiH te su i mene pozvali. Tu sam odigrao fenomenalnu sezonu gdje sam kao vezni fudbaler postigao 17 ili 18 golova što je zadivljujuće u Prvoj ligi RS te sam na kraju ušao u Premijer ligu sa Zvijezdom 09 i igrao u njoj”.
Krajišnik je usljed sjajnog angažmana sa Zvijezdom 09, gdje je za dvije godine odigrao 47 utakmica uz 19 postignutih, zaradio i svoj prvi inostrani angažman u redove danskog Nestveda.
“Svako iskustvo u inostranstvu, a to je meni tada bilo prvo, je teško. Teško je ući u taj njihov sistem fudbala gdje nenormalno mnogo trče i bez puno taktičkih aspekata. Oni su jednostavno i to da ih ne uvrijedim nekako ‘divlji’ te se dosta više daje na značaju trci i duelima. Nisam mogao da se snađem u tome svemu te sam se nakon nekoliko mjeseci odlučio vratiti u naš fudbal” – bile su riječi Krajišnika o boravku u Danskoj koji je nakon toga i to od 2021. do 2024. godine igrao za nekoliko klubova iz Srbije odakle nosi lijepe, ali i teške uspomene:
Kada sam se vratio u Bijeljinu riješio sam da na poziv Neška Milovanovića odem u Mladost iz Lučana. Imao sam jednu fenomenalnu sezonu i igrao sam na poziciji zadnjeg veznog nakon čega sam se htio oprobati u, pa ajmo reći boljem radu i boljoj ekipi. Tadašnji trener Metalca, a sadašnji Makabija, Žarko Lazetić me zvao da dođem u klub i to mi je jedna od najljepših sezona u životu. Igrao sam u Metalcu definitivno najljepši fudbal, pronašao mi je Lazetić i pravu poziciju odnosno popularna ‘osmicu’. Kod njega sam se preporodio u svakom smislu i kao igrač i kao čovjek. Tu sam za godinu i po dana odigrao skoro sve utakmice, dao oko 10 ili 11 golova.
Na veliku nesreću je kasnije Metalac ispao iz Superlige, Lazetić je preuzeo TSC, a ja sam otišao u Radnički iz Kragujevca. Kragujevac pamtim kao jedno prelijepo iskustvo koje sam doživio nešto nevjerovatno, ti ljudi tamo žive i vole svoj klub i nisam vjerovao da postoji toliko lokal patriotizma, to je nemoguće, jednostavno čitav grad navija samo za Radnički i ne zanimaju ih ni Crvena zvezda ni Partizan. To me toliko impresioniralo te je uostalom to i bio jedan od razloga zašto sam prešao tamo. Osjećao sam i emociju igrača, navijača i svakog zaposlenog u klubu. Tu sam sa klubom ostvario odlične rezultate te smo igrali i plej-of Superlige. Nakon Radničkog uslijedio je prelazak u Železničar iz Pančeva gdje se nisam naigrao, a imao sam i neke nesuglasice sa upravom kluba te sam odlučio da se ponovo otisnem u inostranstvo”.
Nakon rastanka sa Železničarom, Krajišnik je pronašao novi angažman van granica država bivše Jugoslavije, a riječ je bila o Lokomotivi iz glavnog grada Uzbekistana, Taškenta.
“U Kazahstanu i Uzbekistanu se igra isti fudbal, samo što Kazahstan pripada Evropi, a Uzbekistan Aziji. Što se tiče Lokomotive iz Taškenta, to je jedan odličan klub. Oni su bili jedno od najvećih imena, ali su upali u određene dugove pa su se dugo čupali iz toga. Ipak sada su ponovo stali na noge” – započeo je Krajišnik svoju priču o uzbekistanskoj odiseji i dodao:
“Nas nekoliko je tada u Lokomotivu odveo trener tima Aleksandar Stojmirović. Bilo je to fenomenalno iskustvo, igrao sam odlično, dao sam tri gola, ali se ponovo pokazalo koliko je fudbal surov. Kada je trener Stojmirović dobio otkaz, onda sasvim logično dođe novi čovjek na klupu i jednostavno mi mu nismo bili zanimljiviji te je doveo druge fudbalere. Ali, sve je to na mene ostavilo generalno ogroman utisak. Takođe, slažem se sa analitičarima iz Hrvatske, Srbije i BiH da Azija mnogo kasni za Evropom i to je zaista tako u svakom smislu, a pogotovo u taktičkom kao i uslovima i organizaciji klubova. Tek sada shvatam zbog čega ljudi u te daleke zemlje idu samo zbog finansija”.
Za kraj razgovora nam je Krajišnik objasnio zbog čega je odlučio da se vrati u Radnik iz Bijeljine, u klub gdje je napravio svoje prve fudbalske korake kao klinac i gdje je sve počelo.
“Kada sam dolazio u Bijeljinu, odnosno Radnik, svi su me pitali zašto to radim i zbog čega nisam otišao za nekim novcem. Jednostavno nisam htio da dopustim da me u ovom povratku u Radnik ljudi pamte po tome što nisam dao i pružio svoj maksimum. Isto tako htio sam da se vratim u ovaj klub da bi nakon godinu ili dvije ponovo napravio neki veći transfer i inostrani angažman. Naravno ako se to i ne desi, volio bih da ostanem u Radniku do kraja svog života, to jest sa ovim ljudima koji su trenutno na čelu kluba” – zaključio je Krajišnik.
Podsjetnika radi, Krajišnik je u prvom kolu nove 2024/25 sezone Premijer lige Bosne i Hercegovine postigao pobjedosni gol za Radnik protiv GOŠK-a u gostima (1:0).
Novu priliku za gol i odličnu performansu će Krajišnik imati već u nedjelju kada će sa svojim saigračima na “Gradskom stadionu” u Bijeljini ugostiti Široki Brijeg.
