Matija Matko, bivši fudbalera Sarajeva je igrač kojeg se svi navijači sa Koševa rado sjećaju.
Matija Matko je golom u 87. gradskom derbiju aprila 2006. godine je prekinuo niz od šest godina u kojima Sarajevo nije uspjelo savladati Željezničar. Preko noći je postao heroj i tako je i danas.
Registruj se bez čekanja za start jači nego ikada. 115 KM BONUSA DOBRODOŠLICE, bez skrivenih uslova, i spreman si za igru.
Matko je u razgovoru za Sportske.ba otkrio kako je njegova karijera Tekla i koje za nju zaslužan u velikoj mjeri.
”Upoznao sam menadžera sada pokojnog, Marka Vukadina koji će odrediti moju karijeru. Dogovorili smo se da preuzme brigu o meni. Već sljedećeg trenutka bio sam pred odlaskom u Japan. Međutim, posao se izjalovio, pa sam stigao u Čelik” – započinje razgovor Matko te dodaje.
”Bio sam u to vrijeme vrlo blizu toga da ostavim fudbal. Jednostavno, bilo mi je dosta svega, šikaniranja od strane trenera, do toga da je moj otac trebao platiti registraciju za mene. A onda se sve okrenulo na moju stranu u Sarajevu” – navodi on.
On se prisjetio svog dolaska u Sarajevo.
”Trenera Musemića sam poznavao, jer me je jedno vrijeme trenirao u Čeliku. Menadžer je stupio u kontakt sa njim i vrlo brzo smo se dogovorili. Na pripreme sam došao potpuno nespreman, nisam mogao potrčati. Zahvalan sam trenerima Musemiću i Oruču što su me postepeno pripremali” – kazao je on.
Poznat je kao temparementan igrač koji je volio da igra derbije.
”Pa, temperamentan sam i volih ”zakuvati” na utakmici sa protivničkim igračima. Ne dozvoljavam nikome da dira mene i moje saigrače. Inače, nevjerovatan je bio osjećaj kada sam istrčao na travnjak Grbavice. Bio sam van sebe! Dan ranije najavio sam gol, nekako sam vjerovao u sebe. Nisam imao tremu, ali sam bio jako nervozan. Sa Alaimom sam uvježbavao akciju. Dobio sam tu dugu loptu, ušao u putanju protivničkom igraču i zabio gol” – otkrio je Matko.
Navijači su mu na utakmici pjevali pjesmu ”da ga hoće joj nano, da ga hoće joj nanice, da ga hoće zabit’ Matko, joj nano nanice…”.
”Vjeruj mi da sam na utakmici samo slušao naše navijače. Tako sam bio sretan zbog te pjesme, da sam želio po svaku cijenu postići taj gol. Nakon utakmice bio sam van sebe. Jedva sam ušao u autobus. Neopisiv je osjećaj kada nakon šest godina u derbiju, Sarajevo pobjedi i to mojim golom” – kazao je odlični napadač.
U Čeliku je stekao ime i slavu, bio ljubimac navijača ”Robijaša”.
”U Zenicu sam došao sa željom da igram. Vrlo brzo mi je trener Kemal Hafizović pružio šansu, a ja sam je iskoristio. Nakon pola godine, ponovo sam bio pred odlaskom u Japan. Nekoliko dana sam boravio u Cerezo Osaki, gdje je u to vrijeme igrao i Albin Pelak. Međutim, nakon dugotrajnih ljekarskih pregleda, vratio sam se opet u Čelik. Slijedili su odlasci na pregovore svakih šest mjeseci, prvo u belgijski Ostende, pa u Hajduk, ali sam se uvijek vraćao u Čelik. Zenicu i Čelik nikad ne mogu zaboraviti” – istakao je on.
Proveo je Matko polusezonu u CSKA iz Sofije i baš zbog povrede se vratio u BiH.
”U Sofiju me je doveo opet Vukadin, a trener CSKA je bio isto tako sada pokojni Miodrag Ješić. Počeo sam igrati, sve je bilo dobro, a onda sam povrijedio trbušni zid. Stalno sam imao problema sa tim. Pokušavao sam opet igrati, ali je sve bilo gore. Mirovanje je bilo jedino riješenje. Kad sam vremeno ozdravio, izgubio sam mjesto u ekipi” – naveo je on.
U Zenici mu nikad nisu oprostili što je obukao dres Sarajeva. Uostalom kao ni kasnije kada je iz Sarajeva otišao u Zrinjski. Ali to je život profesionalnog fudbalera.
”Sarajevo je ipak poseban klub. Veći i od Čelika! Da ne bude pogrešno protumačeno, zaista će Čelik imate posebno mjesto u mom srcu, ali tamo se svakakve stvari dešavaju. Zbog toga klub nikako ne može da se bori za vrh tabele. A ima odlične navijače” – rekao je Matko.
Matija je bio i nadomak reprezentacije BiH. Tadašnji selektor Blaž Slišković mjerkao je sjajnog napadača.
”Dok sam još bio u Čeliku, podnio sam zahtjev za dobivanje bh. državljanstva. Bila bi mi velika čast da sam zaigrao za BiH. Oduševljavao me je Elvir Bolić, bio je strašan napadač. Igrao sam dva puta za A2 selekciju BiH, ali eto nikad za najjači tim” – naveo je on.
