Mundijalske priče: Meksiko

Ostalo je još 34 dana do početka Svjetskog prvenstva u Kataru, a u serijalu “Mundijalske priče” ćemo kroz kratki siže obići sve reprezentacije učesnice ovogodišnjeg izdanja turnira, a sada nam je na redu Meksiko.

Meksiko, mjesto gdje je fudbal više od života

Etnografski lokacija Latino Amerika, geografski Sjeverna ili nekada greškom Centralna Amerika, populacija preko 100 miliona ljudi, ljudi od kojih većina diše i živi za “najljepšu igru” na svijetu, odnosno za fudbal i nacija koja od svojih predstavnika reprezentacije očekuje mnogo toga.

Naravno tema je Meksiko, država koja svojim ambijentom i atmosferom na stadionima te umijećem na terenu kombinuje brazilske čarolije te atraktivnost sa zaostavštinom energije i srčanosti antičkih kultura Maja i Asteka.

Tu srčanost i energiju svojih navijača će reprezentativci Meksika, popularno zvanih “Trikolora” (špa. “El Tri”) pokušati sa sobom ponijeti u Katar gdje ih u grupi C očekuje Poljska, Saudijska Arabija te Argentina.

Kada je izvučena grupa u kojoj će se naći Meksikanci, tamošnji mediji i javnost su bili podijeljenih mišljenja jer su neki smatrali da će im prolazak dalje biti veoma težak zadatak, dok drugi pak misle kako oni mogu protiv Poljske koja je uz njih glavni favorit za osvajanje drugog mjesta grupe, dok je prvog naravno Argentina.

Bilo kako bilo, očekivanja nisu ništa manja od toga da se obezbijedi ta druga pozicija jer Meksikancima ide u prilog svojevrsna tradicija tokom posljednjih nekoliko Mundijala.

Razlog zbog kog je tradicija na strani Meksika je činjenica da su se oni od turnira iz 1994. godine u Sjedinjenim Američkim Državama uspjeli domaći osmine finala.

To znači da Meksikanci punih 28 godina igraju fazu poslije grupe što je ogroman uspjeh za ovu zemlju i pokazatelj koliko je fudbal velika stvar u istoj.

Ono što je nešto lošija strana, je to da im je upravo osmina finala najdalji korak do koga su se uspjeli izboriti u tih istih 28 godina te je zasigurno da će dati sve od sebe da u Kataru isprave to.

Podsjetnika radi, Meksiko u pohodu na izlazak iz grupe ima teške protivnike u vidu jednog od glavnih favorita za osvajanje Svjetskog prvenstva Argentine, fenomenalnih Poljaka koji već dugi niz godina imaju kvalitetan tim te nezgodnih Saudijaca koje smo već najavili u serijalu “Mundijalske priče” te ukazali na neke snage ovog tima.

Naznačićemo ponovo koliko bi samo značilo da Meksiko ne uspije izaći iz grupe C i koliko bi to razočarenje za navijače ove države zaluđene fudbalom bilo.

Samim tim cilj je zasigurno Meksika da ove godine prekine tradiciju, naravno pozitivno, odnosno da nakon 36 godina (tj. od Mundijala koji je 1986. godine održan na tlu ove nacije) uđe u ekipu od osam najboljih i da se domogne četvrtfinala.

“Ma daj nam samo domaći teren”

Popularni izraz širom tzv. “seoskih liga” sa ovih naših prostora “ma daj nam samo da igramo na domaćem terenu”, zasigurno važi za Meksiko.

Ovdje se nećemo osvrnuti na te neke procente koliko pobjeda Meksiko ima igrajući kući, već na činjenicu da su dva najveća uspjeha na Mundijalima ostvarena dok su oni bili domaćini istih.

To naravno i ne treba da čudi, jer teško da neka selekcija koja je uvijek imala vrsne igrače kao Meksiko te vođena hukom fanatične publike ne igra dobro na domaćem terenu.

Tako je Meksiko čast da bude domaćin jednog Svjetskog prvenstva prvi put dobio od FIFA-e 1970. godine i tada su grupi 1 završili kao drugoplasirani iza Sovjetskog Saveza, a ispred Belgije te El Salvadora.

Tokom njihovog prvog domaćinstva na Mundijalu je učestvovalo 16 ekipa, te je tako nakon grupne faze odmah uslijedila i četvrtina finala.

U četvrtfinalu Meksiko nije imao snage, da se uprkos golemoj podršci sa tribina stadiona “Luis Dosal” u Toluki odupre Italiji koja ih je savladala sa 4:1.

Drugi put je domaćinstvo Meksiko zadužio 16 godina kasnije na sada već kultnom Svjetskom prvenstvu koje je zauvijek ovjekoviječeno “Božjom rukom” Dijega Armanda Maradone.

Sada se Svjetsko prvenstvo proširilo na 24 države učesnice, gdje se igralo u šest grupa, a pored prvih i drugoplasiranih ekipa, u narednu fazu odnosno osminu finala su se plasirale još četiri najbolje trećeplasirane ekipe.

Meksiko je kao 1970. godine prošao grupu, ali ovaj put kao lider na tabeli te su iza sebe sada ostavili Paragvaj, ponovo Belgijance te posljednjeplasirani Irak.

U osmini finala je Meksiko dobio tada u blagom usponu sastav Bugarske, koja će kroz nekih desetak godina u svojim redovima imati vrhunske fudbalere od kojih se najviše izdvaja legendarni napadač Barselone Hristo Stoičkov.

Meksiko je Bugarsku savladao bez nekih velikih problema te je ovu balkansku zemlju sa dva gola u mreži te bez primljenog u svojoj poslala kući.

Na njihovu žalost, u četvrtfinalu ih je ponovo čekao jedan velikan svjetskog fudbala, Nijemci, odnosno tada Zapadna Njemačka koja ih je kao i Italija 16 godina ranije deklasirala sa 4:1. Tako se Meksiko od 1986. godine nije plasirao dalje od osmine finala i nadaju se da je Katar mjesto gdje će se to konačno desiti.

Giljermo Očoa samo brani na Svjetskim prvenstvima

Prvo da razbijemo jedan vezan za harizmatičnog i frćkavog golmana Meksika, Giljerma Očou, te da naglasimo da je on pored toga što je svojevrsna amajlija “Trikolora”, takođe i jedan vrhunski čuvar mreže.

Očoa će tako skoro pa sigurno biti golman broj jedan u Kataru jer je između stativa bio i na proteklim septembarskim prijateljskim susretima Meksika.

Ostatak tima ne manjka kvalitetom jer u veznom redu imamo prekaljenog veznog igrača sa iskustvom Premijer lige, Lige jedan te španske Primere Hektora Herere.

Igla u napadu Meksika je Raul Himenez iz Vulverhemtpon Vonderersa dok uz njega najveću opasnost čini ofanzivac Napolija Irving Lozano.

Meksiko će tako sa iskusnim igračkim kadrom potpomognutim sa nekoliko mladih talenata pokušati izaći iz veoma zahtjevne grupe C, te domoći se toliko željenog četvrtfinala Svjetskog prvenstva.

Bojan Djurdjevic