Ženska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine će najvjerovatnije bez pobjede završiti svoje prvo učešće na prvenstvu svijeta.
Iako su svi, počevši od selektora Gorana Loja i samih košarkašica očekivali više, prije svega bar jednu ili dvije pobjede, do toga nije došlo. Razloga je sigurno mnogo, ali treba krenuti od onog najbitnijeg da ne treba biti previše ljut i razočaran u ovaj tim. One su samim odlaskom na Svjetsko prvenstvo ostvarile nevjerovatan rezultat, pošto su tako ušle među 12 najboljih timova svijeta.
Podsjetimo da prije dolaska Loje i okupljanja ove generacije košarkašice Bosne i Hercegovine nisu bile na nekom velikom takmičenju od 1999. godine. Zatim sama reprezentacija nije postojala od 2010. do 2015. godine, što je i prema prizananju kapitena tim Milice Deure u intervjuu za MeridianSportBH mnogo uticalo na same igračice i tim.
“S obzirom da reprezentacije Bosne i Hercegovine nije bilo od 2010. do 2015. godine ovo što smo sada napravile je stvarno veliki uspjeh. Mi smo se nakon tih pet godina okupili i tada je selektor bio Goran Jovanović i sa njim smo ušli u taj neki prvi ciklus kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Bio nam je to neki početak gdje su se sve djevojke upoznale, nakon toga smo opet učestvovale u kvalifikacijama za naredno prvenstvo Evrope, sa selektorom Goranom Lojom. U svakoj utakmici smo rasli kao ekipa i više puta smo se okupljali i samim tim su dolazile bolje igre i rezultati i nekako smo napravili dobru atmosferu koju imamo u ekipi, gdje smo svi kao porodica. Svaki put je okupljanje s reprezentacijom uživanje” – istakla je Milica.

O samim uslovima u domaćoj ligi nema potrebe ni govoriti. Tu većinom igraju djevojke mlađe od 20 godina, jer sve što se pokaže talentovanim, a takvih ima dosta, veoma brzo ode u neku drugu državu gdje su uslovi mnogo, mnogo bolji. Zatim spomenimo i to da se posljednjih mjeseci ljeta dosta više pričalo o tome da li će košarkašice i košarkaši uopšte otići na svoja velika takmičenja zbog nedostatka novca.
I dok su ostale reprezentacije imale samo brigu zvanu trening, u timu Bosne i Hercegovine se dosta mislilo da li će uopšte imati šansu da odu na takmičenje koje su zasluženo izborili. Već tu se gubi određeni dio koncentracije i bitan dio pripreme za šampionat na koji se odlazi kao debitant. Ovdje vrijedi spomenuti sjajne ljude iz dijaspore koji su skupljali sredstva da košarkašice dođu u Australiju.

Što se tiče samog nastupa na šampionatu tim je mnogo poremetilo to što nisu imali nijedan zajednički trening sa glavnom zvijezdom ekipe Džonkel Džons koja je nastupala u finalu WNBA lige. Ona je na samo prvenstvo došla umorna i sve je loše krenulo od poraza protiv Portorika. Šut je služio veoma loše, mnogo grešaka i izgubljenih lopti, Portorikanke koje udvajanjem nisu dozvolile Džons da pokaže svoj puni kapacitet
Nakon toga poraza već je jednim dijelom bilo poznato da će se morati savladati neka od reprezentacija koja je favorit u međusobnom duelu. No zatim je uslijedio težak poraz od Kine i sve je krenulo nizbrdo. Za kraj svih nadanja stigao je poraz i od Južne Koreje, čime se praktično izgubila i svaka nada u pobjedu na ovom Svjetskom prvenstvu. Sutra im je preostao još meč sa Sjedinjenim Američkim Državama koji će biti test da vide gdje su u odnosu na apsolutno najjači tim svijeta.
Ipak sve ovo je jedna velika škola, rijetko je koja reprezentacija uspjela da na debitantskom nastupu ostvari fenomenalan rezultat. Čak osam košarkašica je mlađe od 27 godina i sada su osjetile kako je kada se igra protiv najjačih selekcija svijeta. S Lojom su napravile već veliki korak u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.
Zbog čega će to prvenstvo Evrope biti veoma bitno? Pa zbog toga će pet najboljih ekipa izboriti plasman u kvalifikacije za Olimpijske igre, čime bi košarkašice Bosne i Hercegovine imale lijepu šansu da postanu prva ekipa iz ove države koja je osigurala plasman na Igre. Ipak treba ići korak po korak, prije svega napraviti analizu onoga šta nije valjalo u Australiji. Pokušati ispraviti greške i nastaviti razvijati ovaj tim, koji ima materijala za velika djela, samo treba im dati sve uslove i vjerovati u njih.
Piše: Dejan Jovičić


