U novoj epizodi podkasta “Igrač utakmice” u režiji portala MeridianSportBH, gost Lejle Šabanović bio je Nihad Đedović.
Registruj se bez čekanja za start jači nego ikada. 115 KM BONUSA DOBRODOŠLICE, bez skrivenih uslova, i spreman si za igru.
Na samom početku razgovora u podkastu “Igrač utakmice”, Nihad Đedović osvrnuo se na sezonu.
“Pa, individualno sam zadovoljan, sve je bilo u skladu s onim čemu sam se nadao prije početka sezone. Protekla je dobro, uz male povrede koje su sastavni dio sporta. Što se tiče ekipnog, prezadovoljan sam. Osvojili smo četiri od pet trofeja ove sezone, tako da je Unikaha Malaga u ovom trenutku jedna od hit priča u Evropi, i ja mislim da ima još puno prostora za napredak, ali smo na pravom putu” – počeo je Nihad.
Govorio je i o svojoj individualnoj statistici, te se osvrnuo na svoju ulogu na terenu uz naglasak da je trenutno najstariji igrač.
“Zadovoljan sam svojim partijama, s obzirom na to da sam u ovom trenutku i najstariji igrač. Moja uloga u timu je ono što je potrebno u tom trenutku na terenu. Moje je da budem spreman psihički i fizički, i da u svakom trenutku mogu da odgovorim zadacima trenera. Naravno, mlađi igrači su tu da sada nose to breme i većinu igre, ali moje iskustvo na terenu i van terena je mnogo važno. Dobro sam se uklopio u tu novu ulogu i nadam se da će me zdravlje poslužiti da mogu još što više godina odigrati, jer stvarno uživam u ovom trenutku bez pritiska, i ovo su godine gdje se baš uživa igrajući sport bez pritiska, ali sa velikim ambicijama” – ispričao je Đedović.
Prokomentarisao je i koliko bi bio uspješniji da je imao uslove koje imaju današnji igrači na početku karijere.
“Sto posto sam ubijeđen, ovo što danas imaju mladi igrači, da sam to ja imao onda, u ono vrijeme kada sam počinjao, to bi bila daleko drugačija priča. I ja sam imao dobre uslove, tek tad je počinjao internet i tad su tek počele statistike da se vrte preko menadžerskih krugova i ostalih kanala. Tako da ja mislim da u ovom trenutku mladi imaju sve poredano na tacni i samo moraju da iskoriste svoju priliku, jer kvaliteta ima” – bio je jasan ovaj košarkaš.
Zatim je govorio o početku svoje karijere.
“Ljubav za košarku nije postojala, iskren da ti budem – to je više bila ljubav prema fudbalu. Igrom okolnosti, stariji brat je počeo trenirati košarku, pa i ja s njim kao mlađi brat, i tu smo pokazali određeni talenat na prvim treninzima. Tako je iz nekog treninga to postalo nadmetanje, onda biznis, i nikad nisam uspio da napravim pauzu i da kažem: “Okej, da vidim gdje sam sad.” To je jedno za drugim išlo. Možda je i bolje što je tako bilo, jer da sam uspio da razmišljam i da sam imao vremena da se osvrnem iza sebe, ne bih sigurno mogao uraditi sve ovo što sam uradio. Ljubav sada postoji, a počeo sam kao sedmogodišnjak, iz čiste zabave” – objasnio nam je Nihad.
A onda je došao i Košarkaški klub Bosna…
“Bosna dolazi u kadetskom uzrastu i tu dolaze utakmice, nadmetanja… KK Bosna se tada vraća na scenu, prvi tim nastupa uspješno u BH ligi, vraća se u ABA ligu, i to je bio normalan slijed događaja. Odmah sam bio priključen prvom timu sa nekih 14–15 godina i već tada sam bio iznad svojih vršnjaka po statistikama, i kao mlad sam počeo da ulazim u taj ozbiljni dio košarkaškog svijeta. Što se tiče KK Bosna, imao sam podršku i kada sam dolazio i kada sam odlazio. Ja sam bio jedan od tih mladih igrača koji je imao priliku da dođe do prvog tima i da nastupa za prvi tim. Ljudi koji su u tom trenutku bili u Bosni i saigrači pružali su maksimalnu podršku mladim igračima. I ja i dan-danas nosim sa sobom neke stvari koje sam tada naučio od svojih saigrača i trenera. Sjećam se svih trenera i saigrača posebno, svakoga sam prihvatio, i Bosna je tada imala plejadu odličnih igrača. Bilo je puno i reprezentativaca, i imao sam sreću da od njih učim” – rado se prisjetio Đedović.
Otkrio je i koliko stigne ispratiti sve što se tiče Bosne sada.
“Pratim i na društvenim mrežama i utakmice koliko stignem. Drago mi je što se Bosna vratila u ABA ligu i što je našla recept za ponovni uspjeh, jer ovaj grad zaslužuje da ima vrhunsku košarku u svom gradu, i Bosna to kao brend zaslužuje. Bosna mora biti u ABA ligi. Na ljudima je da nađu najbolji način kako da Bosna bude konstantno u vrhu” – jasan je bio on.
Ispričao je i šta je po njegovom mišljenju bitn da bi napredovali kao liga u BiH.
“Potrebna je i konstantna edukacija trenera. Samim tim pristupom bi bilo bolje. Dvorane su takve kakve jesu, i hvala Bogu da ih imamo. Više je ova stvar edukacije i pristupa prema mladim igračima. Ne možete vi da trenirate na betonu, trčite 10 kilometara na planini, jer ja ne pamtim kad sam zadnji put radio pripreme na planini. Ne igraju se utakmice na planini nego u dvorani. Samo taj pristup je važan – vidjeti gdje se nešto dobro radi, zapisati i implementirati to ovdje kod nas. To je vrlo jednostavno za onog ko hoće” – potpuno iskreno nam je ispričao košarkaš.
Otkrio je i koja je bila najvažnija utakmica u dresu Bajern Minhena.
“Vjerovatno utakmice gdje se igralo za neki trofej – utakmica protiv Albe Berlin. Mi smo nekako uspjeli da ih ‘navučemo’ na pet utakmica, i ta peta utakmica kod nas kući, poslije – čini mi se – 15 razlike za njih na poluvremenu, mi uspijevamo da pobijedimo i osvajamo trofej Njemačke. Ima puno utakmica, ali ta mi je ostala u posebnom sjećanju. Naravno, ima i puno utakmica gdje smo pobjeđivali i Real i Barselonu” – rekao je Đedović i ispričao kako je biti kapiten u Bajernu:
“Teško je biti kapiten u bilo kojoj ekipi, jer samim tim što ti na terenu moraš da odradiš svoj dio posla sa saigračima, moraš i van terena. Poslije odlaska nekih igrača, došla je prilika da ja ponesem kapitensku traku i zaista sam uživao u tome. To je za mene bila velika čast. Ne dolazi to tako često igračima da imaju priliku biti kapiteni, i ja sam bio zahvalan na tome”.
Rekao je Nihad kako je bilo bolno otići iz Bajerna, ali i očekivano.
“Bilo je bolno otići iz Minhena, ali i očekivano, koliko god meni bilo to teško prihvatljivo u tom trenutku. Ja sam prolazio kroz jedan period povreda, gdje nisam bio u stanju da pružim svoj maksimum ni na treninzima ni na utakmicama. Sam ritam evroligaških utakmica je prezahtjevan i ne dozvoljava igraču da se oporavi u potpunosti. Bajern očekuje od svojih igrača da daju svoj maksimum, i kada sam dobio odluku da neće doći do produženja, bilo mi je teško, ali tada sam dobio ponudu Unikahe. Otišao sam s jednom tugom, ali bio sam presretan jer idem u Unikahu i jer slijedi moj povratak u špansku ligu” – ispričao je košarkaš.
Zatim je govorio o debiju u reprezentaciju.
“Prvi debi u dresu ne mogu da se sjetim, bio je kod Nene Markovića ja mislim ali sjećam se reprezentacije. Meni je bila čast i gušt igrati za reprezentaciju, i to mi nikad nije bila obaveza. Šta znam, meni je uvijek bilo čitanje tog spiska – iako sam znao da ću biti na tom spisku i ta ushićenost kad vidiš da si na spisku i da ćeš biti to ljeto opet u reprezentaciji za mene je to značilo puno. Odazivao sam se 100% i uvijek sam se odazivao rado. To mi je bila čast. Dva evropska prvenstva, puno utakmica, prijateljstava, anegdota, svega. Za mene je reprezentacija bila nešto što bih volio da svaki igrač može doživjeti” – rekao je Đedović.
Otkrio nam je i da li bi ponovo želio biti dio reprezentacije, te koliko je u toku svega.
“Pratim reprezentaciju, drago mi je što su uspjeli da se kvalifikuju i vidi se da ovi momci imaju neku hemiju i da s guštom igraju za reprezentaciju. Ne dovode se u pitanje neke gluposti i te stvari, jer se vidi da momci uživaju, i znam da imaju dobru atmosferu. Da li bih volio da budem dio toga? Volio bih, jer kao što sam rekao za mene reprezentacija nikada nije bila obaveza, već mi je bila čast. Ja im želim da imaju najveće moguće ambicije za Evropsko prvenstvo i da uvijek stave ego po strani kada je u pitanju reprezentacija. Uvijek treba na prvom mjestu biti timska statistika” – priznao je Nihad.
Cijeli podkast možete pogledati na LINKU.
