Fudbaleri Vojvodine pobijedili su Partizan na niškom “Čairu” poslije boljeg izvođenja jedanaesteraca ukupnim rezultatom 6:4 i tako prekiuli dominaciju crno-bijelih u ovom takmičenju.
Nakon 90 minuta igre i rezultata 2:1, utakmica je produžena za čak šest minuta, što je Partizan iskoristio i stigao do izjednačenja.
Golove za tim Nenada Lalatovića postigli su Miljan Vukadinović u 38. minutu i Petar Bojić u 55. minutu meča, dok su golove za Partizan postigli Filip Stevanović u 80. minutu i Strahinja Pavlović u 96. minutu.
Poslije nekoliko uvodnih minuta tokom kojih smo vidjeli par solidnih šansi na obje strane, prava prilika uslijedila je u 11. minutu i to za Partizan.
Umar Sadik je prošao po desnoj strani i uputio sjajan centaršut, ali je Asano bio prespor, da bi se u novoj prilici našao i Lazar Marković, ali je Rockov ostao nesavladan.
Tek u 26. minutu stvorila se nova gužva pred golom Vojvodine, Sadik je stigao do peterca, ali je Rockov ušao u šut i odbranio svoj gol.
Ubrzao se ritam utakmice, a izabranici Save Miloševića su uspjeli da koliko-toliko uspostave svoj ritam.
Samo nekoliko minuta kasnije fudbaleri Vojvodine tražili su igranje rukom Sadika, reagovao je i Nenad Lalatović, ali ništa se nije promijenilo.
Povreda Lazara Markovića donijela je i prvu izmjenu u redovima Partizana, a njega je zamijenio mladi Filip Stevanović.
Baš kada se pomislilo da će Partizan prvi stići do gola, sjajnu akciju sproveli su fudbaleri Vojvodine. Mrkaić je dobio duel sa Pavlovićem i uposlio Bojića, koji je lijepo šutirao, da bi se na drugoj strani našao Vukadinović.
Sjajno je reagovao Vukadinović i matirao Stojkovića za vođstvo Vojvodine.
Sam finiš prvog poluvremena donio je novu priliku za Asana, koji je šutirao preko gola, pa je rezultat ostao nepromijenjen.
Drugo poluvrijeme otvoreno je dvostrukom izmjenom u timu beogradskih crno-bijelih, na terenu su se našli Uroš Vitas i Sejduba Suma.
Već drugi napad Partizana bio je vrlo opasan, Sadik je sa desne strane šutirao polu-volejom, ali se mreža Rockova nije zatresla.
Ipak, nije se Vojvodina povukla poslije vođstva, Mrkaić je sam istrčao kontru, predriblao dvojicu protivničkih fudbalera, ali je na kraju loše šutirao, te Stojković nije bio ugrožen.
Rockov je praktično izrastao u heroja, pošto je odbranio nekoliko sjajnih šuteva, ali je vrlo brzo stigao i odgovor.
Bojić je izveo pravu majstoriju, pošto je prešao Pavlovića, a potom “bocnuo” loptu ispod Stojkovića i donio duplu prednost i veliku radost svom timu, dok je sebi vjerovatno obezbedio epitet jednog od najljepših golova u sezoni.
Pokušavali su izabranici Sava Miloševića da se rezultatski vrate u meč, vidjeli smo pravu “bombu” Vitasa, koji je praktično savladao Rockova, ali je lopta ipak pogodila stativu.
Nastavili su crno-bijeli sa ofanzivnijom igrom, što se i isplatilo u 80. minutu, kada su smanjili zaostatak na 2:1.
Umar Sadik je sjajno pronašao mladog Stevanovića, koji je primio loptu i na kraju pogodio za 2:1 i euforiju na tribinama.
Ne samo navijače, probudio je Stevanović i svoje saigrače, pa smo u nastavku vidjeli još tri opasna šuta, a onda i četvrti, koji je završio u golu.
Strahinja Pavlovića začinio je utakmicu sjajnim makazicama i golom za nevjerovatnih 2:2, pa se ušlo u produžetke, a Pavlović će sigurno zauvijek pamtiti ovaj gol.
Obe ekipe ušle su nešto opreznije u produžetke, pa u prvom nismo vidjeli gotovo nijednu priliku vrijednu pomena. Slično je bilo i u drugom produžetku, pa se otišlo na penale, koji se u finalu Kupa izvode prvi put od sezone 1992/1993.
Prvi penal izveo je Natho, koji je šutirao u gornji desni ugao i pogodio. Prvi u ekipi Vojvodine odgovornost je preuzeo Stojković, koji je matirao svog prezimenjaka.
Druga serija donijela je šut Vitasa, koji je šutirao visoko iznad gola, da bi Gemović kaznio njegov promašaj i donio prednost Vojvodini.
U trećoj seriji Stevanović je bio vrlo siguran, pa je poravnao rezutat, da bi Zukić takođe bio precizan.
Njegova proslava gola iziritirala je najpre Natha, da bi to preraslo u veći sukob, ali je penal serija ipak nastavljena.
Bio je red na Zdjelara, koji nije izdržao psihološki pritisak, pa je lopta otišla iznad prečke. Sreću i titulu Vojvodini doneo je Stefan Đorđević, koji je rutinski izveo posljednji jedanaesterac.
