Vođeni životnom filozofijom utemeljenoj na strasti i iskrenoj ljubavi prema sportu kojim se bave, Marko Vanovac, Kamenko Juran i Sergej Adamović “probili su led” u malom gradu na obali rijeke Save osnivanjem Bokserskog kluba “Kozara”, a tom prilikom u opširnom razgovoru za MeridianSport opisali su put od ideje do realizacije.
Ljubav prema sportu, za čiji renome su zaslužni ljudi zbog kojih smo još od malih nogu ustajali u “gluvo” doba noći, podignuta je na viši onog trenutka kada su momci iz Gradiške shvatili da to nije samo rekreacija, već da su svakodnevni treninzi i neiscrpno učenje novih stvari iz svijeta boksa postali stil života.
“Boks je postao jako bitna stavka u našim životima prije nekoliko godina kada smo Kamenko i ja upisali fakultete, a razmišljajući kako takva mogućnost ne postoji u Gradišci, shvatili smo da već u Banjaluci možemo da se okušamo u nečemu što smo dugo godina pratili, o čemu smo neumorno razgovarali, ali nikada nismo napravili iskorak. Kao u mnogo stvari, boks pripada onom svijetu u koji kad jednom uđete, više prosto ne želite da mijenjate sredinu. Tako se u kombinaciji strasti i ljubavi prema nečemu upali ‘iskra’ koja nekome promijeni život” – rekao je Vanovac na početku razgovora za naš portal.
Bitna stavka u pokretanju priče o boks klubu krije se u anegdotama gradskih kuloara gdje su slušani “mitovi i legende” o momcima velikog srca i “fajterske” naravi koji takođe gaje neku vrstu emocije prema boksu, ali nikada nisu imali priliku, niti mogućnost trenirati i baviti se tim sportom na ozbiljnijem nivou.
“Dolaskom zimskih dana nismo imali mnogo mogućnosti niti prostora za trening, a uz misao da mnogo ljudi to zaista zanima počeli smo tražiti prigodne objekte koji će nam odgovarati za treninge. Tu su nam pomogli ljudi iz grada zaposleni u Civilnoj zaštiti koji su nam ustupili jedno sklonište na upotrebu, što je bio veliki plus u našim očima. To je taj ‘old school’ stil, gdje koristeći raspoložive resurse ulažeš svojih 110% kako bi napredovao” – opisao je Adamović i nastavio:
“Upravo taj napredak nakon što smo počeli aktivno trenirati doveo je do ideje da se nas trojica koji smo inicirali cijelu priču dodatno posvetimo, pa smo uz ‘bratski pakt’ odlučili izaći u ring, te pripremati za zvanične borbu. Mogu sa radošću reći da sam ponosan na period koji je iza nas gdje smo od jedne skromne i u korijenima zdrave, rekreativne priče stvorili klub čije će postojanje sigurno predstavljati dodatnu mogućnost mladićima u Gradišci”.
U periodu kada su opremili svoj “rudnik” i mjesto na kojem su provodili nekoliko sati dnevno pojavilo se mnoštvo novih lica, zainteresovanih ljudi koji su željeli znate nešto više, a broj momaka koji aktivno trenirao evidentno se povećavao. Nedugo zatim pandemija virusa korona uticala je na obustavljanje cijele priče, ali to nije spriječilo “trio fantastiko” da nastavi vrijedno trenirati.
“Pojavu korone bih definisao onom starom narodnom ‘Sreća u nesreći’, jer upravo u tom periodu obustave sve što smo imali kao vid zanimacije bio je trening. U tom vremenskom intervalu, pa do ovog trenutka kada stvari već polako dolaze na svoje mjesto, a nadam se da će se ubrzo u potpunosti normalizovati, mi smo dodatno napredovali i uspjeli razviti određene tehničke elemente za koje prije nismo imali dovoljno vremena” – objasnio je “Kameni”, treći musketar boks kluba “Kozara”.
Članstvo boks kluba “Kozara” već sada prelazi brojku od 40, što je uzimajući u obzir popularnost sporta u maloj sredini kao što je Gradiška zaista vrhunsko dostignuće, pogotovo što najveći procenat dječaka bira put fudbalskih travnjaka ili košarkaških parketa.
“Naši najmlađi članovi imaju deset godina, a gledajući gornju starosnu granicu ona zaista ne postoji za sve ljude dobre volje koji odluče provesti vrijeme trenirajući sa nama. Okupljamo se pet do šest puta sedmično, a vremenski interval koji je potrebno izdvojiti za jedan solidan trening traje oko dva sata. Ako se pripremamo za takmičenja, onda nas trojica radimo individualno ponekad i dva puta dnevno” – kaže Juran.
Kada su u pitanju planovi za budućnost otvaranje sportske dvorane “Arena Gradiška” ogroman je plus, jer ambiciozni bokseri imaju u planu dodatno podizanje boks kluba na viši nivo. Prostora za tako nešto po njihovim riječima itekako ima, a osim sveprisutne volje i znanja koje zasigurno imaju, narativ priče ozbiljno se promijenio činjenicom da je Vanovac položio ispit za nacionalnog trenera Bokserskog saveza Bosne i Hercegovine.
“Već duži vremenski period radim sa djecom i najiskrenije uživam u tome. Tokom tih treninga stvorili su se afiniteti ka trenerskom poslu koji sam ja uz veliku odgovornost prihvatio. Trener mora biti psiholog i prijatelj, kao i čovjek od povjerenja, bilo to za probleme vezane za školu ili glavobolje koje zadaje nježniji pol. Sklopili smo dogovor po kojem dječaci sa lošim ocjenama snose kazne u vidu nemogućnosti treniranja, ali suština cijele priče krije se u našoj želji da dokažemo kako je boks zaista plemenit sport” – uz osmijeh na licu opisao je zadovoljstvo trenerskog posla Vanovac.
Za kraj razgovora zanimali su nas planovi za budućnost, kao i konkretni ciljevi kluba čije osnivanje je odjeknulo u bokserskim kuloarima širom Bosne i Hercegovine.
“Znamo koliko vrijedno radimo i zbog te činjenice cilj nam je da u narednim godinama naš klub stekne nekoliko državnih šampiona kako u juniorskoj, tako i u seniorskoj konkurenciji. Otvaranje sportske dvorane u našem gradu još jedna je stavka koju želimo maksimalno iskoristiti, a kada odlučimo da smo spremni za ‘Fight Night’ planiramo okupiti najbolje borce iz okruženja, protiv kojih ćemo debitovati u profesionalnim borbama pred domaćom publikom” – zaključio je Adamović kojem nije teško ujedno obavljati i funkciju sekretara kluba.
Svaki početak je težak i ovo je jedna priča o tome, ali krupni koraci kojima se bokseri iz Gradiške “kreću kao leptir, a bodu kao pčela” brzo će utabati stazu ka samom vrhu regionalne boks scene.
Tematika koja je na našim prostorima i dalje puna predrasuda “razbija” se na ovakav način, a možda baš neki prikriveni budući šampion inspirisan emocijom prema ovom olimpijskom sportu odluči zadati početni udarac, koji će poslužiti kao osnova za finalni “knock down” i pitanje sudije upućeno protivniku: “Koliko prstiju vidiš”?
