U opširnom razgovoru za “Nezavisne” Željko Rebrača se dotakao manjka talentovanih košarkaša u Srbiji, ali i velike problematike čiji glavni uzrok su finansije, zbog čega je po njegovom mišljenju Duško Vujošević idealan čovjek za rad sa mladim igračima.
Penzionisani srpski košarkaš osvojio je Evroligu, ali i proveo šest godina u najkvalitetnijoj košarkaškoj ligi svijeta, “preko bare” braneći boje Detroit Pistonsa, Atlanta Hoksa i Los Anđeles Klipersa. Bitno je spomenuti da mu je NBA prsten “izmakao za dlaku” zbog trejda u kojem je Rebrača zadužio dres Hoksa, dok je Rašid Valas otputovao u “grad Forda”.
“Iskreno, trenutno ne vidim nešto na vrhunskom nivou. Zadnji su Bogdan Bogdanović i Nikola Jokić. Potrebno je mnogo odricanja i mnogo rada. Uvijek kažem da je Duško Vujošević imao najbolji sistem rada s klincima. Radio je s njima individualno i onda ih kao mlade igrače gurao u vatru. Sada u klubovima ima mnogo stranaca, pre svega na pozicijama jedan i četiri. Kad pogledamo reprezentaciju Srbije, posle Vasilija Micića i Miloša Teodosića nemamo nekoga ko može da igra na tom nivou na toj poziciji. Ne kažem da se to neće promijeniti, ali moramo da radimo. Timski trening nije dovoljan, mora da se radi samostalno” – rekao je Rebrača i nastavio:
“Od generacije 2000. pa ovamo mentalni sklop se promijenio. Ne kažem da nema potencijala, ali moraš da voliš košarku i mnogo da radiš. Svi bi neku prečicu. Menadžeri prave medveđe usluge igračima, stvara se pogrešna slika. Znam da se sada sve vrti oko para. Roditelji često pokušavaju kroz djecu da izađu iz krize. To su sve neke prepreke i to pokušavam da objasnim djeci u “Akademiji”. Razumijem da, ako neko teže živi, donosi odluke na brzinu. Novac u suštini treba da bude posljedica napornog rada, a ne uzrok. Moraš da budeš gladan košarke i uspjeha. Ako je tako, materijalna strana će doći. To je normalna posljedica. Kroz sve to smo mi prošli i to želim da usadim klincima”.
Srpski centar imao je priliku raditi sa sjajnim trenerskim imenima u košarkaškim kuloarima koji su poznati na planetarnom nivou, a neki od njih su već pomenuti Vujošević čiji rad Rebrača izuzetno cijeni, Dušan Ivković, Željko Obradović, profesor Aleksandar Nikolić, Majk D’antoni i mnogi drugi.
“Klince je potrebno prepoznati. Neko može biti trenutno talentovan, ali to ne znači da će sutra biti vrhunski košarkaš. Ima neko ko čuči u ćošku i kome treba naći dugme da ga upališ, a koji može da bude vrhunski igrač, kao, na primjer, Jokić. Ko je očekivao od njega da bude vrhunski? Na kraju je uspio. Možemo da se pravimo pametni da smo to očekivali, ali nismo. Takva situacija pokazuje drugim klincima, koji imaju višak kilograma, da mogu da uspiju i da ne moraš da budeš atleta i da skačeš nebu pod oblake da bi bio odličan igrač. Moraš da se trudiš i radiš. Ove generacije su mnogo lijene. Socijalne mreže i igrice im uzimaju puno vremena. Naše generacije su stalno bile vani, igrali smo se, a sad je većina za računarima. Ni u školi više nije kao prije. Sad kad klinci dođu da treniraju, prvo je potrebno naučiti ih kako da trče, da poprave motoriku”.
Prema njegovim riječima nema za čim da žali kada je u pitanju košarkaška karijera, a osim “boemskog života” koju definiše kao “životnu školu” Rebrača dane provodi uživajući u vinu, ali i dalje je u svijetu kožne narandžaste lopte. Naime, u septembru prošle godine pokrenuo je školu košarke “Akademija Rebrača” gdje svakodnevno provodi po nekoliko sati i uživa u radu sa mladim generacijama.
